Vijenac 510

Matica hrvatska

Obljetnički broj časopisa Dubrovnik

Verdijevom glazbom do Krležine šutnje

Martina Lončar


Drugi broj časopisa Dubrovnik dubrovačkoga ogranka Matice nudi zanimljive teme posvećene samu gradu, dubrovačkom kraju te njima bliskim temama. Vješt interdisciplinarni pristup u ovom je broju donio skladan spoj glazbe, sakralne umjetnosti, turizma, arhitekture, sporta te naravno književnosti kao okosnice časopisa čiji je temat posvećen 200. obljetnici rođenja velikoga talijanskoga skladatelja Giuseppea Verdija.

„Neposrednost, prirodnost, jednostavnost tri su ključna pojma Verdijeve glazbene drame“ i bez nje ne bi bilo umjetnosti, ističe Kurt Honolka u eseju o talijanskom skladatelju koji je bio aktivan sudionik svoga vremena u društvenom i političkom životu djelujući u sklopu pokreta za oslobođenje i ujedinjenje Italije. Popularnost Verdijeve glazbe, poglavito u Dalmaciji, opisao je Franko Oreb proučivši zapise iz korčulanskoga glazbenoga arhiva, a časopis donosi i ulomke iz romana o operi naslovljenom Verdi (1924) njemačkoga književnika Franza Werfela.

Verdijevi realistični likovi dvorskih luda, razbojnika, bludnica, pijanaca, zaživjeli su u svoj punini u njegovim opernim scenama, što je njegove opere često držalo pod budnim okom službenih krugova, baš poput avangardne književnosti Janka Polića Kamova, o kojem podrobno piše Tatjana Stupin Lukašević te ističe vezu književnoga stvaralaštva i utjecaj Kamova na rad Miroslava Krleže, i njegovo „stoičko nijekanje Kamovljeve književnosti“.

Časopis donosi ogled Antuna Nodila u kojem hermetično-filozofski opisuje dubrovački duhovni krajolik, a Nikolina Hazdovac Bajić na primjeru Dubrovnika od 1987. do 1997. analizira vezu političkoga nasilja i turizma. Očuvanju sakralne baštine pridonose radovi mladoga istarskoga slikara Eugena Varzića kojega Vinicije B. Lupis vidi kao poveznika Istre i Dubrovnika putem ikona kulturne baštine i kršćanske civilizacije, a u prikazu Nikše Violića opisuju se zaboravljeni ljetnikovci kao kulturni spomenici i svjedoci visoke kulture življenja starih Dubrovčana. „Poezija je vječna. / Samo je poezija vječna!“ napominje u svojim traganjima za dostojanstvom pjesama Ivo Mijo Andrić, a nezaobilazna je i priča Knjižica mula poznatoga poljskoga književnika Sławomira Mrożeka o odrastanju u represivnom sustavu. U memoaru Vlahe Dražića oslikava se 90. godišnjica rada i djelovanja Plivačkoga i vaterpolskoga kluba Jug, a časopis završava osvrtima Davora Mojaša o zbirci poezije Lakih nogu naokolo Voje Šindolića te Žarka Milenića o knjizi Fabijana Lovrića posvećenoj „vitezu zlatnog runa“, Tomislavu Marjanu Bilosniću.

Časopis Dubrovnik šarolikim pristupom zanimljivim društvenim, političkim i kulturnim temama vezanima uza svoj kraj lako osvaja čitatelja.

Vijenac 510

510 - 19. rujna 2013. | Arhiva

Klikni za povratak