Možda posljednje Riječi

Izd. OMH u Sisku, 2013.

Financijske poteškoće nisu se odrazile na sadržaj časopisa, koji i u ovom izdanju obrađuje niz relevantnih kulturnih i društvenih tema, od onih nacionalnoga i univerzalnog karaktera do lokalnih, gdje se ističe studiozan tekst o gorućoj sisačkoj temi Poražavajuće reforme suvremenoga društva u kontekstu propasti sisačke industrije autora Siniše Matasovića.

Broj otvara satirična analiza odnosa ruralno-urbano Ivice Šole Stari i novi provincijalizam s podnaslovom U slavu Špičkovine, Vukovine i sjemena paprike. Prokušanim izrazom i prepoznatljivim stilom jedan od naših najrelevantnijih kolumnista, pitanje provincijalizma promišlja kao moralnu kategoriju, krećući se između interpretacije grada „kao djela prvog ubojice Kajina“ i McLuhanova globalnog sela odnosno globalne Špičkovine. „Ništa nije tako provincijalno kao prijezir provincije, samodoznačeni elitizam u kojem čuči palanačka samodopadnost i egocentrizam, koja mitom ide protiv mita, jednom vrstom duhovne lijenosti protiv druge, gdje se polazeći od vlastite tradicije prokazuje druga kao manje vrijedna, gdje se ksenofobija i stereotipi zamjenjuju baljezgarijama o urbanosti, o gradu nasuprot selu.“ Razrađujući problematiku na konkretnim primjerima „provincijalnog mentaliteta kukurikavske vlasti“ i djela Titova hagiografa Radomira Konstantinovića Šola postavlja pitanje koliko je u vremenu građana interneta govor o suprotnosti ruralno-urbano, uopće smislen.

Tema broja donosi opsežnu analizu Bojišnica i grobišta hrvatskih vojnika na karpatskom ratištu u Prvom svjetskom ratu, a rubrika Jedan autor predstavlja Lanu Derkač, koja se u Riječima javlja kao pjesnikinja, prozaistica i esejistica. U Drami su objavljeni novi radovi Miroslava Međimorca Oslobođenje Zagreba i Borisa B. Hrovata Vulkan u prigorju, a u Poeziji i Prozi zastupljeno je šesnaestero autora. Novu hrvatsku prozu čitateljima Riječi predstavljaju Anela Borčić, Julienne Eden Bušić, Marina Šur Puhlovski, Josipa Petek, Anastazija Komljenović, Maja Gregl, Sonja Zubović, a poetske poslastice daruju Krešimir Bagić, Branko Bošnjak, Ervin Jahić, Davor Šalat, Franjo Nagulov, Melida Travančić i Mary Oliver. O suvremenom hrvatskom pjesništvu u rubrici Eseji pišu Đurđica Gavranović-Porobija i Davor Šalat, a crticu uz misao Ivana Fochta o elementu glazbenosti u književnosti, Ontologiju književnosti, bilježi Tomislav Škrbić.

Likovni izlog riječju i slikom nudi umjetničke svjetove Ivice Antolčića (Marijana Paula Ferenčić i Biserka Goleš Glasnović), dok u rubrici povijest Luka Vukušić sa starogrčkoga prevodi Lisijin govor o uskraćivanju novčane potpore invalidu. Tekst projicira prilično dobru sliku svakodnevnoga života stare Atene, ali i visokog stupnja svijesti atenskog društva o problemima tjelesno nemoćnih osoba.

U Osvrtima / kritikama Darija Žilić piše o dobitniku nagrade Kvirin za mlade pjesnike Davoru Ivankovcu, čija je pjesnička zbirka Freud na Facebooku prošle godine nagrađena i na Goranovom proljeću. Tina Lemac recenzira zbirku Hod po vodi Milice Lojdl, a Barbara Vujanović monografiju Želimir Janeš Ive Šimata Banova.

Za Sisak i Siščane posebno je važan članak Siniše Matasovića koji iz prve ruke rasvjetljava sve okolnosti propasti sisačke željezare i otkriva čeka li sličan scenarij i Rafineriju Sisak.

Zaključno izražavamo nadu da će uredništvo Riječi iznaći sredstva i da će četvrti broj časopisa ipak biti otisnut. Krajnje je naime vrijeme da Grad Sisak i Sisačko-moslavačka županija osvijeste svoje kulturne potrebe i promijene odnos prema rijetkim oazama kulture u tom kraju, među ostalim i prema sisačkom ogranku Matice hrvatske. Vjerujemo da će tomu pridonijeti i nova sisačka gradonačenica Kristina Ikić-Baniček, koja bi kao diplomirana kroatologinja o kulturi grada morala povesti računa.