Književno blago dijaspore

Odavno je zrelo naše žito. / Pokošeno klasje boje zlata / Povezano u snoplje / Pucketa od vreline. Stihovi Ljubice Kolarić-Dumić objavljeni u broju 1−2, 2013. mogu se povezati s baštinom koju bački Hrvati gaje. U posljednjem broju velik dio prostora zauzima suvremeno književno stvaralaštvo bačkih Hrvata, i to u svim književnim rodovima te različitim vrstama. U prozno su stvaralaštvo uklopljeni dijelovi dvaju romana koji izlaze u nastavcima, Damin gambit XIII. Tomislava Ketiga, Mađarica Lazara Franciškovića te kratka proza Život neživih Nikole Tuteka. U Životu neživih autor progovara kroz različite svari, cigle, čačkalice, pršut, knjigu, kišobran, oživljava ih, pričaju svoju priču, opisuju svoje doživljaje i ostavljaju čitatelja da prosuđuje i promišlja. U dramsko su stvaralaštvo ovoga broja uvrštene dvije tročinke Ivana Andrašića, Novi knez nije knez i I knez je pofalijo. Obje su drame nadahnute podunavskim Šokcima, prva njihovom „teškom naravi“ i životom po samu završetku Drugoga svjetskog rata. Rubriku Pjesništvo obilježile su pjesme već Ljubice Kolarić-Dumić te Matije Molcera.

Odmak od suvremenije oblikovanih stihova spomenutih autora učinio je Milovan Miković obradivši temu Starije hrvatsko bačko pjesništvo, u kojoj je istaknuo imena kao što su Emerik Pavić, pjesnik franjevac koji se istaknuo religiozno-didaktičnom tematikom u 18. stoljeću, Grgur Peštalić, koji je pisao o povijesnim prizorima Bačke te junačkim pothvatima u borbi protiv Turaka. Najstarije se bačko pjesništvo, ističe autor, oslanjalo i na velika imena poput Ivana Česmičkog i Marka Marulića. Uz osvrt i stajališta o starijem pjesništvu, u časopisu se obraća pozornost i na novija zbivanja s obzirom na književnu riječ. Đuro Vidmarović tako se u tekstu Novija književna riječ u dvadeset slika osvrnuo na različita književna izdanja, uz poneku poveznicu s dijasporom. Tako je, primjerice, s podnaslovom Ante Jakšić povezao bačke Hrvate s poezijom matičnog naroda istaknuo objavu Jakšićeve zbirke Soneti u povodu stote obljetnice rođenja tog bačkog pjesnika.

Uz osvrte i prikaze o književnosti Klasje obilježavaju i stajališta o jeziku. Tom su temom ispisane prve stranice ovoga broja, perom Ante Sekulića Oko naziva jezika i pravopisa bačkih Hrvata, Pripomene o jeziku Budanovićeva molitvenika te Sanje Vulić, Značajan leksikografski prinos poznavanju čakavštine s obzirom na Rječnik govora otoka Ošljaka A. T. Valčića.

Posljednja rubrika u časopisu je Baština, a u ovom se broju osvrće na Danicu ili kalendar za Bunjevce, Šokce i Hrvate, godišnjak koji je izlazio u Budimpešti od 1923. do 1944.

Ovaj časopis tematski raspoređenim tekstovima ističe namjeru širenja i jačanja hrvatske pisane riječi, književnosti i baštine.