Domaćini i gosti

Djeca su bila tako oduševljena da su me molila za još jedan sat „druženja“. Zamolit će i nastavnicu povijesti da toga dana nemaju povijest. I reći joj da ionako rone po povijesti. Vrlo eksplicitno izražena pohvala. Izrečena spontano, iskreno. Zato još draža.

Sjetila sam se toga neformalnog „sata povijesti“, koji me uveo u današnju temu: gost. Neću danas ni o poslovici svakog gosta tri dana dosta, neću ni o ganutljivoj i tako istinitoj Kozarčevoj noveli Tri dana kod sina, ni o mnogim opernim gostima (npr. o seviljskom zavodniku i kamenom gostu). Otplovit ću s gostom u neke druge vode, nadam se zanimljive.

Prvotno značenje riječi gost bilo je stranac, tuđinac, došljak, pridošlica, pa i hodočasnik. Sa sociološkoga stanovišta gost je važna riječ. Modifikacije i/ili nijanse u značenju lijepo pokazuju promjene koje su se s vremenom događale na njezinu semantičkom polju. Tako lat. hostis, prvotno stranac, poprima i drugo značenje – a opet u skladu s nepovjerljivim gledanjem na sve novopridošlice – neprijatelj. Grčki je još eksplicitniji: xénos, stranac, tuđinac, gost, tako je neizbrisiv u ksenofobiji, zaziranju od stranaca, čak u mržnji prema svemu što je inozemno, strano (xénos + fobija, od fobéō, bojim se). Znači li to da su nam „dragi gosti“ zapravo neprijatelji, koje mi, licemjerno, tek pokazno „ljubimo“ (onako „kroz kamiš“)? Ne. Treba znati da se sama riječ gost razvila iz ie. *ghosti-, što također znači gost (njem. Gast, engl. guest), a ovo pak iz ie. korijena *ghos-, što znači jesti. Riječ je, naime, isprva označavala onoga tuđinca kojemu je gospodar ponudio da jede. Zanimljivo je da ni sama riječ gospod(ar) nije daleko od svojega gosta. Praslavenska riječ *gospodь srodna je s lat. hospes, što je značilo (u)gostitelj, onaj koji ugošćuje. I slavenska i latinska riječ potječu od ie. *ghos-pot, složenice koja znači gospod(ar) objeda, gospod(ar) gošćenja, gozbe, u kojoj je prvi član ie. korijen *ghos-, jesti, objed, gošćenje, a drugi ie. *pot-, gospod. Zanimljiva je i češka riječ hospoda, što znači gostionica, gostioničar, pa tako npr. i nekoć poznata praška malostranska Valdštejnská hospoda ne znači, kako se nevježama na prvi pogled čini, valdštejnska gospoda nego valdštejnska gostionica!

Malo-pomalo pažnja koja se iskazivala gostu počela je prerastati u običaj (ne kaže se uzalud: gost u kući, Bog u kući), bilo je nepisano pravilo da se gosta počasti svime što mu je potrebno, od krova nad glavom do jela i pila, pa je takvo dočekivanje gostiju preraslo u pozitivno konotirano iskazivanje časti i poštovanja, u ugošćivanje, gozbu, gostoprimstvo, gostoljubivost, potom i u zasebnu djelatnost, ugostiteljstvo (uključuje ugostitelje i ugostiteljske objekte – gostionice, restorane, hotele, hostele itd.).

Hotel, danas možda i najpoznatiji ugostiteljski objekt u kojem se uz naplatu može povremeno boraviti i hraniti se, potječe od fr. hôtel, a ovo od stfr. ostel, što je isprva bila kuća namijenjena gostima u samostanu ili u dvorcu (ionako se hodočasnici smatraju i prvim turistima). I ta se riječ razvila iz lat. hospitale, što je srednji rod pridjeva hospitalis, a znači gostoljubiv. Bila je to soba za goste, svratište, prenoćište, konačište. Hostel, kao ugostiteljsko-turistički objekt s jednostavnijom i jeftinijom ponudom, prvotno je bio namijenjen samo mladima (njem. Jugendherberge), no danas prima goste svih životnih dobi, a i imenom je sličniji svojem starofrancuskom izvorištu (hostel, ostel). S proširenjem mreže autocesta, danas je i sve više motela, toga američkog izuma složenog od engl. mo(tor way ho)tel, tj. hotela ili prenoćišta na autocesti.

I u sveprisutnim hostesama, službenicama i/ili domaćicama koje dočekuju goste i daju im sve potrebne informacije (na velesajamskim štandovima, na izložbama automobila i sl.) krije se isti korijen kao i u prethodnim „ugostiteljskim“ riječima. Konačno, ipak je sve to ista branša! Riječ hostesa potječe, naravno, od engl. hostess, što i ondje znači hostesa, stjuardesa (jer i ona je domaćica u avionu), no njezina je prabaka i opet stfr. ostesse (danas hôtesse) i značila je gostioničarku, krčmaricu. Oblik ostesse ženski je rod od stfr. oste (danas hôte), gostioničar, krčmar, a i on se razvio iz lat. hospes u značenju (u)gostitelja. Možda se i današnje raznorazne hostese, upravo zato što nerijetko stoje na cjelodnevnoj usluzi poslovnim partnerima i onima koji će to tek postati, počinju percipirati i kao otmjene „dame za društvo“, na zahtjev i intimno, što jedno od engleskih značenje te riječi i potkrepljuje. A možda se sve više približavaju svojim izvornim jezičnim šukunbabama – gostioničarkama, krčmaricama – jer radile one u avionu (poslužujući, uz ostalo, jelo i piće) ili na velesajamskim štandovima (ista ponuda, samo više lokalnih specijaliteta, uz prospekte i sl.), posao im se svodi na vrlo sličan: nahraniti i napojiti gosta, biti ljubazan prema njemu, udobrovoljiti ga da bude voljan što više potrošiti na mjestu kamo ga vabe. Pa bio to luksuzan hotel, zrakoplovna kompanija ili nešto treće, no danas u svakom slučaju glamuroznije od prvotne krčme.   

Semantička otkrića mogu biti ravna poeziji; toliko je u njima obrata, zanimljivosti, skrivenoga pa otkrivenoga smisla, neočekivanih veza i kombinacija, utjecaja. Tako je između gosta, gostionice i bolnice teško na prvi pogled otkriti jezičnu vezu, no ona ipak postoji. Ne kad se kaže bolnica, jer nju motivira riječ bolest, ali već lakše kad se kaže regionalno špital. Jer iz njega već prepoznatljivo izviruje njem. Hospital, engl. hospital, a iz svega lat. hospitale, soba za goste (hospitalis, hospitale, gostoljubiv). Špital se najčešće vezuje uz vojničku bolnicu, ali znači i svaku drugu bolnicu, dok je hospic, hospicij (lat. hospitium) značio konačište, gostinjac (osobito za redovnike). Povijesno je hospicij u našim srednjovjekovnim dokumentima označavao i dužnost koju su imali gradovi i niži feudalci prema kralju, a to je bila obveza ugošćivanja, gostoprimstvo. Jer još od uređenja naših komuna (15. st.), o čemu svjedoči Kastavski i Vrbenski statut (1428), gosti ljudi (lat. hospes) bili su oni koji su došli izvana i stekli status građanina. Danas, kad se društveni ustroj promijenio, hospicij je ustanova za njegu najtežih bolesnika, onih umirućih.