Zadarska suvremena riznica

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Zadru, 2013.

U broj uvodi tekst znalačkoga predavanja akademika Ante Stamaća održana na Zadarskom sveučilištu i Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu u povodu znanstvenog kolokvija Uloga Matice hrvatske u hrvatskoj kulturi nekad i danas u organizaciji Društva studenata kroatologije Cassius. Stamać izlaže o suvremenom odnosu sveučilišta i Matice hrvatske koji se temelji na suradnji i komplementarnosti, što svjedoče i brojni projekti poput Komunikološke škole MH, koja okuplja komunikologe i novinare Zagrebačkog sveučilišta, ili ciklusa Mladi glazbenici MH u kojem je ostvarena suradnja Matice s Muzičkom akademijom. Stamaćeva analiza upućuje na konvergenciju općih težnji sveučilišta, koje po svojoj naravi studente obavješćuje o svim putovima proučavanja neke znanosti, i tendencije Matice hrvatske da dopre do svake skupine hrvatskoga društva, među ostalim i do studenata i mladih intelektualaca, nudeći nove činjenice o već potvrđenim znanjima.

U rubrici Studije, rasprave, eseji Srećko Listeš govori o domoljubnom pjesništvu Nikole Milićevića, koje se nije priklonilo dominantnoj modi cinizma prošlog stoljeća, već je isticalo uzvišenost svakoga pojedinca koji se oslanja na tradiciju svoje domovine i kulturno joj doprinosi. Dina Mašina u nastavku piše o Katoličkoj hrvatskoj tiskarni Ive Prodana, predstavljajući njezin rad na svim trima lokacijama (Zadar, Preko i Galovec), koji dosad nije bio poznat široj javnosti, a Milorad Nikčević govori o nadbiskupu Šimunu Milinoviću, djelatniku na polju učvršćivanja položaja katolika u Crnoj Gori i dijaloga s pravoslavcima. U sličnom kontekstu Velimir Bugarin donosi mnoge nepoznate informacije o položaju misionara i antropologa u Africi, specifičnoj i zbog postojanja oko 10.000 afričkih (nezavisnih) crkava.

Zanimljiv podatak da se Georg Trapp, otac pjevačke obitelji ovjekovječene u filmu Moje pjesme, moji snovi i najbolji austrougarski podmornički kapetan u Prvom svjetskom ratu, rodio u Zadru, svakako potiče na čitanje biografije o njegovu uzbudljivu životu, o čemu za novu Smotru piše Boris Blažina.

Nemirenje lirskoga subjekta sa svojim držanjem ili stanjem okoline u književnom bloku potiče „budnost“ čitateljā Pjesama Ljubice Marčetić-Marinović, dok Tomislav Žigmanov u ciklusu Cjelovi rascjepa govori o posvemašnjosti životnih bremena, pišući o sjeti koja „rudi u val / zanosa vlastita im (bes)kraja“. U rubrici Prijevod Jadranka Ančić smjestila je u opus Francisa Scotta Fitzgeralda dosad nepoznatu pripovijetku Hvala za vatru, a kratka proza donosi humorističnu crticu Danijele Grubišić Ostavština. In memoriam je posvećen Olgi Oštrić (1922–2012), koja je prva počela skupljati etnološku građu u sjevernoj Dalmaciji. Jasenka Lulić-Štorić ističe njezinu akribičnost u izradi muzejske dokumentacije.

Osvrti i prikazi zauzimaju najveći dio broja s ukupno dvadeset i devet članaka. Lada Badurina prikazuje pretisak monografije Krakov Zagrebu: album posvećen stradalnicima potresa 1880. godine, koja je – premda tematski nepovezana – zanimljiva, jer su je Poljaci zaista objavili za Hrvate, za materijalnu pomoć u potresu stradalom Zagrebu. Napokon je objavljeno etnografsko-beletrističko djelo Anima Delmatica za koje je građu Ljubo Stipišić Delmata prikupljao gotovo pedeset godina, a želio je pokazati u prvom redu duh dalmatinskoga čovjeka iz puka, naglašava Ivan Pehar. O opsežnosti toga djela govore brojke od oko 13.000 poslovica, uzrečica, kovanica i fraza. Fabijan Lovrić daje osvrt na obljetnicu Pridraškoga glasnika, a za kraj Smotre Ladislav Radulić donosi Kroniku kulturnih događaja druge polovice 2012.

I u ovom svesku Zadarska smotra donosi raznovrsne studije i tekstove agilnih hrvatskih spisatelja, među kojima su, što je pohvalno, neizostavni oni lokalnih pisaca. Broj prati i prikazuje izdanja važnih domaćih, ali poneka i stranih autora. U tom smislu, Zadarsku smotru treba promatrati kao bogatu riznicu za građane zadarskoga područja, ali i žitelje čitave Dalmacije i Hrvatske, željne lijepe i pametne riječi.