Svehrvatska pjesnička smotra

Ovogodišnja Croatia rediviva okupila je čak tridesetak poznatih hrvatskih pjesnika, a otvorili su je pozdravnim govorima na središnjem Trgu Stjepana Radića njezin utemeljitelj, pjesnik i diplomat dr. Drago Štambuk i novi načelnik općine Selca, Ivan Marijančević. Potom je otkrivena ploča na Zidu od poezijeprošlogodišnjem oliveatusu Anti Stamaću, o čijoj je poeziji zborio Tonko Maroević, dok se sam poeta oliveatus prvi i predstavio publici odabranim stihovima. Inače, dosadašnji su dobitnici Maslinova vijenca (od 1991) bili, redom: Zlatan Jakšić, Drago Štambuk, Jakša Fiamengo, Božica Jelušić, Vesna Parun, Luko Paljetak, Tonko Maroević, Ivan Golub, Vlasta Vrandečić Lebarić, Slavko Mihalić, Dragutin Tadijanović, Zvonimir Mrkonjić, Petar Gudelj, Sonja Manojlović, Tatjana Radovanović, Mate Ganza, Joško Božanić, Mladen Machiedo, Milko Valent, Zoran Kršul, Igor Zidić i Ante Stamać.

Utemeljitelj manifestacije Drago Štambuk ovjenčava pjesnika Branimira Bošnjaka maslinovim vijencem

Pred mnogobrojnom je publikom na popularnoj selačkoj Pijaci nastavljen nakon toga pravi pjesnički maraton, koji je započeo 9. kolovoza u 21 sat, a završio – tek nakon ponoći! Na maloj su se pozornici pozvani hrvatski pjesnici kratko osobno predstavljali i govorili svoje pjesme, i to na sva tri idioma trojednoga nam hrvatskog jezika – standardnoj štokavštini, kao i na izvornoj čakavštini i kajkavštini. Upravo je na toj „zlatnoj ča–kaj–što formuli hrvatskoga jezika“ Drago Štambuk i utemeljio ovu egzemplarnu jezično-pjesničku smotru, koja svoj značaj, potentnost i potrebitost potvrđuje evo već pune 23 godine. Svoj sjajno zamišljen i provođen kulturni projekt on je na ovogodišnjoj smotri iznova aktualizirao:

„Naravno je i razvidno da nismo ovdje radi poništenja povijesno stečena hrvatskoga književnog standarda, već zbog njegova obogaćenja, čakavskim i kajkavskim elementima, ponajvećma leksičkim. Croatia redivivapotaknula je i na blistav način obnovu hrvatskog jezika i pisanje na dvama starim, ali i danas živim idiomima. Ona je i prepreka potiranju razlikovnog bogatstva hrvatskoga trojednog jezika. Cijenimo i uznesimo tu svoju bogato razvedenu baštinu i ne tretirajmo je kao teret već kao višak od kojeg je glavi milo. Bez naše nutarnje i jezične integriranosti nismo i ne možemo biti spremni na šire integracijske procese.“

U dvije kraće stanke tijekom nastupa pjesnika, na ovogodišnjoj su Croatia rediviva i predstavljene dvije prigodne publikacije, u povodu već spomenutih selačkih obljetnica: knjiga svjedočanstava Ive Vukovića pod naslovom Talijansko paljenje Selaca 9. kolovoza 1943. (urednica Neva Ursić) te brošura Štambuk 300 (urednik Marito Mihovil Letica). No da bi simbolički pokazali kako su se Selca i sedamdeset godina obnavljala te poput ptice feniks uzdigla iz pepela, organizatori su uručenjem prigodnih rajskih ptica od dragog kamenja istodobno obilježili i ovogodišnju 70. obljetnicu rođenja Luke Paljetka, dobitnika Maslinova vijenca iz 1996. Iste darove primili su i troje nazočnih hrvatskih pjesnika sedamdesetogodišnjaka (Željka Čorak, Branimir Bošnjak i Ernest Fišer) i trojica nešto starijih oliveatusa (T. Maroević, Z. Mrkonjić i A. Stamać).

Vrlo bogat program ovogodišnje Croatia rediviva u Selcima zaključen je vijećanjem tročlanoga stručnog žirija (sastavljena od ranijih oliveatusa) o novom, 23. po redu dobitniku Maslinova vijenca. To simbolično i prestižno priznanje književničke struke ovaj put je (sasvim zasluženo!) pripalo istaknutome hrvatskom pjesniku, književnome kritičaru i teoretičaru Branimiru Bošnjaku. Njega je maslinovim vijencem ovjenčao utemeljitelj smotre, uz iskreno odobravanje i dug pljesak nazočnih pisaca i brojne publike. Tim je povodom novoizabrani laureat dao i vrlo znakovitu izjavu:

„Ova jezično-pjesnička smotra u Selcima očito sve više postaje središnje okupljanje i predstavljanje pjesničke proizvodnje u Hrvatskoj, jer objedinjuje hrvatsko pjesništvo u našoj suvremenosti, koja pak prihvaća širinu vlastite (ča–kaj–što) jezične pluralnosti, kao i potrebu da se ona snažnije prožme. Stoga treba istaknuti i veliku izdržljivost utemeljitelja i organizatora priredbe Drage Štambuka, koji već 23 godine – poput lakmusa vremena – uspijeva okupiti, pa na neki način i upoznati našu javnost s onim poetski novonastalim i onim što dalje nastaje u uzavrelom kotlu hrvatskog jezika i njegovih značenja. Možda to smijem osobno reći, jer sam ovogodišnji dobitnik Maslinova vijenca, uz to i onaj koji je istodobno pratio roditeljev odlazak, ali i zaželio još više živosti i pomoći ovoj važnoj pjesničkoj manifestaciji.“