Suprotno očekivanjima

Prizor  iz von Suppéove opere Povratak mornara

Otvaranje festivala bilo je u znaku prve suvremene izvedbe opere Povratak mornara majstora bečke operete Franza von Suppéa. Bio je to i povijesni događaj svjetskih razmjera: sedamdeset godina nakon što je u ratnom vihoru 1943. izgorjela Hamburška državna opera, a s njom i posljednji znani autograf partiture, nakon razdoblja u kojem se ta zrela opera u Suppéovu mahom operetnom stvaralaštvu smatrala zauvijek izgubljenom, ostvarena je njezina prva izvedba u novije doba. Zahvaljujući partituri pronađenoj 2007. u Americi, maestro Tonči Bilić imao je, kao umjetnički ravnatelj festivala, idealan naslov za otvaranje Splitskog ljeta. Suppé na vrhuncu europske slave piše komično-romantičnu operu posvećenu rodnoj Dalmaciji.Stvara glazbu punu lucidnosti, bogatu ljupkim ritmovima i zaraznim melodijama, točno na granici srednjoeuropske kontinentalne operete i mediteranski raspjevana belkanta komičnih opera Rossinija i Donizettija, s primjesama onodobnoga dalmatinskog građanskog folklora. Svu je kvalitetu partiture u punini izraza na ansambl Splitske opere prenio maestro Loris Voltolini, kojemu je to nakon više desetljeća bio povratak na ljetnu scenu rodnoga Splita. Splićanin je rodom i redatelj Leo Katunarić, koji je u scensku interpretaciju predloška utkao šarolike motive malomišćanske svakodnevice iz doba Tijardovićeve Male Floramye ili Spli’skog akvarela, ali i suvremenih prilika i izraza društveno-političkog nezadovoljstva. Nažalost, prihvatio se i dizajna scenografije koja je jednostavno zagušila Peristil i svela njegovu redateljsku gestu na uski rubni prostor koji se lako gubi u širini trga. Isto je tako ta legendarna operna lokacija bila izazov pjevačima, koji su mahom prvi put bez ozvučenja zapjevali na otvorenoj pozornici. Kako bi ih se bolje čulo, trebalo je sjediti u prvim redovima gledališta. No zato su zahvaljujući mikrofonima u izravnom televizijskom i radijskom prijenosu odreda briljirali solisti gosti Zagrebačke opere: izvrstan bariton Ljubomir Puškarić, sopranistica prelijepa i gipka glasa Gorana Biondić, duhoviti bas Ozren Bilušić i tenor čvrsta srčana zapjeva Stjepan Franetović. Gostima se ravnopravno u epizodnoj ulozi pridružio i „domaći“ tenor Špiro Boban. Televizijski su gledatelji mogli lako pratiti duhovite replike i dijaloge u prijevodu libreta na hrvatski, za koji su bili zakinuti gledatelji na Peristilu, zbog čega je produkcija u objema izvedbama bila hladno prihvaćena. No treba čestitati svim sudionicima na uspjeloj suvremenoj praizvedbi, kao i vodstvu Splitskog ljeta na odluci da današnjoj publici predstavi zaboravljeno remek-djelo smješteno u to podneblje.

Jednako je pohvalna i inicijativa da se na Splitsko ljeto vrati Wagner, i to svojom „morskom“ glazbenom dramom Ukleti Holandez koja je na tom festivalu posljednji put bila točno prije pola stoljeća. No intendant Bilić nije dopustio da se s Wagnerom pod njegovim dirigentskim vodstvom susretnu i instrumentalisti splitskoga HNK-a, koji su u vrijeme priprema te najzahtjevnije produkcije ovoga ljeta s dirigentom Harijem Zlodrom pripremali baletnu premijeru s Verdijevim plesnim stavcima. U ostvarenoj izvedbi nedostajalo je finih nijansi i umjetničkog dojma te slobodnog fraziranja vrhunskih pjevača u međunarodnoj pjevačkoj podjeli, no nedostatke je uspješno nadoknadio spektakl neviđenih razmjera prema zamisli redatelja Branka Brezovca. U nabacanoj ikonografiji između „šume“ likova, rekvizita i simbola poput Elvisa, Kremenka, Fride Kahlo i Karla Marxa uspjeli smo razaznati sjajne glasove u besprijekornoj dikciji tamnoputih američkih pjevača u glavnim ulogama Holandeza i Sente (bariton Kevin Short i sopranistica Indra Thomas), uvjeriti se u dojmljiv zapjev našeg najvećeg vagnerijanca kao kapetana Dalanda (bas Luciano Batinić), zamijetiti pretjeranu liričnost glasovnog karaktera za dramski potencijal lovca Erika(slovenski tenor Branko Robinšak) i oduševiti se dvjema manjim ulogama (dadiljom Mary i Dalandovim kormilarom) u odličnim kreacijama naših vagnerijanskih debitanata (mezzosopranistice Terezije Kusanović i tenora Domagoja Dorotića). Sveukupno pozitivnom je dojmu produkcije pridonio i izvrstan zbor splitskoga HNK-a ojačan gostima iz zagrebačkih profesionalnih zborova koje je pripremio Domeniko Briški. Ovu ćemo opernu avanturu zasigurno pamtiti, tim više što je teško očekivati da će Wagner ostati na repertoaru Splitskog ljeta.