Precizan i odmjeren recital

U Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu nastupila je glasoviračica Sara Komljenović, kao koncertant na posljednjem koncertu jubilarnoga 10. ciklusa Mladih glazbenika u Matici hrvatskoj. Sara Komljenović rođena je 1999. u Zagrebu. Učenica je osmog razreda Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera u Zagrebu (klasično odjeljenje) i prvoga razreda Srednje glazbene škole Pavla Markovca u Zagrebu, u razredu Rubena Dalibaltayana. Osnovnu glazbenu školu Rudolfa Matza završila je kod Terezije Babić. Glasovir svira od šeste godine. Na državnom natjecanju 2007. u glasovirskom duu osvojila je drugu nagradu. Na međunarodnom natjecanju Zlatko Grgošević 2008. primila je drugu nagradu, 2010. prvu nagradu (prvolasirana), nagradu EPTA te nagradu Molly Joo-Mathe za najbolju izvedbu djela bečke klasike, a 2012. prvu nagradu. Na regionalnim natjecanjima 2009, 2011. i 2013, kao i na državnim natjecanjima 2009, 2011. i 2013, osvaja prve nagrade. Na 7. EPTA-i, međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste, 2011. osvaja drugu nagradu i nagradu Hrvatskoga društva skladatelja. Sudjelovala je na 16. i 17. memorijalu Darko Lukić u Osijeku i u svečanom programu 24 sata Chopina 2010. Godine 2011. održala je samostalni koncert u crkvi Svetih anđela u Zagrebu, nastupila u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u ciklusu Glazbene staze te sudjelovala na 11. danima glazbe Miroslava Miletića u Sisku. Godine 2012. gostovala je na koncertu Mješovitoga župnog zbora u Crkvi svetog Nikole Tavelića u Kustošiji. Godine 2011. i 2012. nastupila je i na svečanom koncertu nagrađenih pijanista EPTA-e u MD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Dobitnica je dva Oskara znanja Agencije za odgoj i obrazovanje. Osim prema glazbi, iznimnu sklonost pokazuje prema stranim jezicima i književosti, a na državnom natjecanju iz latinskog jezika 2013. osvojila je drugo mjesto. Usavršava se na majstorskim tečajevima vrsnih pedagoga glasovira.

Snimio Mirko Cvjetko

Program recitala Sare Komljenović sastojao se od trostavačne Sonate u F-duru, KV 280 Wolfganga Amadeusa Mozarta, Poloneze u cis-molu, op. 26, br. 1 Frederica Chopina, Utjehe br. 2 i 3 Franza Liszta, Melodije, op. 3, br. 3 i Muzičkih momenata, br. 4 i 5 Sergeja Rahmanjinova i na kraju od Studije br. 4 Borisa Papandopula.

Savršenom preciznošću i čistoćom udara, uz nešto tek malo uskraćene mocartovske prozračnosti očekivanoga stilskog izraza djela, započeo je recital mlade pijanistice Sare Komljenović. Slijedila je, moglo bi se kazati, snažnim tonskim dramatskim bogatstvom donesena Chopinova Poloneza, obogaćena izvornim i pedagoški vrhunski odnjegovanim glazbenim izrazom. Bez odlaska sa scene slušali smo zatim drugu i treću Utjehu Lisztovih glasovirskih poniranja u tugu neispunjenosti bračne veze s poljskom kneginjom, tragedijom koja je opteretila njegovu duševnost. Ljepotom donosa i izrazom pjevnosti glazbe obdarila nas je zatim izvedba jednog od fantastičnih komada iz ciklusa koji je Sergej Rahmanjinov posvetio učitelju Antonu Arenskom, poznatu po prekrasnoj glazbi, posebice glasovirskih trija. U ljepoti glazbe bio je to Adagio sostenuto Melodije Rahmanjinova, na što su jednakim tonskim izrazom slijedili Muzički momenti istog autora, četvrtog mirnog i petog uzburkanog, postignuvši glazbeni vrhunac večeri. Recital je završio, u našoj povijesti teško ponovljivom, papandopulovskom inventivnošću u privlačnosti djela iz njegova opusa. Oduševljeni dugi pljesak brojne publike izmamio je još jedan virtuozni dodatak.