Kazališni globus

Edinburgh – Svakoga kolovoza središte pažnje kazališne javnosti na Otoku seli se iz Londona u Edinburgh, gdje se paralelno odvijaju dva festivala, veliki međunarodni , još veći, Fringe festival. No glavna je tema ovih dana nastavak rezanja dotacija za kulturu u Engleskoj i sve veće izdvajanje za kulturu u Škotskoj, što prijeti odljevom najvećih engleskih, ne samo kazališnih, talenata na sjever. Izjava Marie Miller, engleske tajnice za kulturu (funkcija koja bi se mogla okarakterizirati kao ministrica kulture, kad bi Engleska imala to ministarstvo) dana u kasno proljeće, prema kojoj je kultura investicija koja mora funkcionirati na ekonomskim osnovama i isplatiti se u perspektivi, izazvala je zgražanje kulturne javnosti. Uskoro nakon nje oglasila se i škotska strana, s potpuno suprotnim stavom. Fiona Hyslop, koja u škotskoj vladi radi na sličnoj funkciji, izjavila je: “Kultura nas ukorijenjuje tamo gdje pripadamo i pomaže da obogatimo, osnažimo i oblikujemo naše društvo.” Cijela se priča odvija prije skorašnjega škotskog referenduma o samostalnosti, a velik dio ove sezone u mnogim škotskim kazalištima posvećen je upravo temi referenduma i eventualne samostalnosti. No ozbiljna ekonomska kriza natjerala je društvo da razmisli o poziciji kulture i njezinoj važnosti. Tema o kojoj bi se zasigurno morala oglasiti i, recimo, hrvatska Vlada. Što je kod nas vizija kulture?

Pariz – Što za sezonu, u vremenima krize, najavljuje jedna od najpoznatijih svjetskih nacionalnih kuća, s dugom tradicijom, francuska Comedie Française? U najavi sezone ravnateljica Muriel Mayette-Holtz podsjeća na krizu i pokušava odgovoriti kako sa smanjenim dotacijama realizirati sezonu s čak petnaest novih premijera. Neki su ambiciozni programi zbog redukcije sredstava morali otpasti, ali ona ne očajava. Izvući će maksimum iz snažnog ansambla koji ima, a broji šezdesetak glumaca, i svojih bogatih resursa. Suočena s brigama teškog vremena i neizvjesnošću Comedie Française povjerit će scenu češće svojim glumcima, čak i u redateljskoj ulozi, a dobro kazalište pokušat će se napraviti s manje vanjskih efekata, a više unutarnje snage. U vrlo optimističnu tekstu Muriel Mayette-Holtz tvrdi kako je poznato kazalište od nedostataka spremno napraviti prednosti, a u otežavajućim okolnostima pronaći nadahnuće. Sezona će, kao i obično, biti temeljena uglavnom na francuskim klasicima, ali neće to biti samo Voltaire, Racine, čini mi se da se povećava prisutnost, ne samo francuskih, komediografa. Uz uvijek zastupljena Molièrea na sceni će se naći Labiche, Feydeau, Goldoni, čak i naslov – Tri praščića! U svakom slučaju, nema očajavanja, Comedie Française spremna je za ozbiljan rad.

Berkshire – Na drugoj strani oceana nema mnogo priče o kulturi, ona je u Americi prepuštena komercijalnom teatru, uz poneku rijetku instituciju koja nešto novca prikupi od sponzora ili kulturnih fondova. Shakespeare&Company jedna su takva grupa koja marljivo radi istražujući repertoarne mogućnosti i koja kazalište ne vidi kao komercijalnu djelatnost. Istraživanje odnosa majke i djece tema je dvije premijere koje su pred publiku izašle ovih dana paralelno na njihove dvije scene. Brechtovu Majku Hrabrost režirao je Tony Simons, umjetnički ravnatelj kazališta, dok se McDonaghovom dramom Ljepotica iz Leenanea režijski pozabavio Matthew Penn. Kritika je, čini se, bila sklonija uprizorenju McDonaghove drame, iako su svi odreda nahvalili Olympiju Dukakis u naslovnoj ulozi Brechtove drame. S druge strane, Tina Packer, dugogodišnja ravnateljica Shakespeare&Company koja je nedavno mjesto prepustila Simonsu, nije manje impresivna kao majka u Ljepotici iz Leenanea pa je nedvojbeno da je to kazalište dobilo dvije vrsne produkcije.

Moskva – Kazališta u ruskoj prijestolnici, osim onih najvećih, ne prestaju raditi ljeti, ali je očito da je repertoar prilagođen sezoni pa bi se moglo reći da je znatno lakši od uobičajenoga. Nađete li se u Moskvi ovih dana, očekuje vas niz popularnih sadržaja, uglavnom vodviljske, cirkuske i komediografske naravi, zabava je ljetni imperativ. Susjed na tjedan dana (i nikad više) komedija je o dobrosusjedskim odnosima, dok u inače ozbiljnu Teatru.doc igra satirična serija Kraj igre. Čak i Fomenkovo kazalište nudi ovog tjedna Moju sjenu, alegoričnu bajku, a slični su sadržaji posvuda. Savršena korporacijska zabava poigrava se smiješnom stranom života u korporaciji, Najlakši način da se prestane pušiti farsa je o neozbiljnom tridesetogodišnjaku, a iz naftalina izvučena je i adaptacija komedije Alda Nicolaija, Činovnik i žena. Što radiš u fraku komična je adaptacija Čehovljeve jednočinke Prosidba, dok je drama Darija Foa L’Anomalo Bicefalo u adaptaciji Varvare Faer postala komedija o tome što se dogodi kad se polovica mozga Silvija Berlusconija premjesti u Putinovu glavu. I za kraj, ni Stanislavski nije zaobiđen: Ljubav po metodi Stanislavskog urnebesni je vodvilj u režiji Mihajla Kozakova.