Ivek i Ive na Opatovini

Nataša Kopeč, Ronald Žlabur, Davor Svedružić i Tara Rosandić

Koju godinu prije utemeljenja Histrionskoga ljeta engleski pisac, redatelj i glumac Ray Cooney napisao je, 1983, tekst Run for Your Wife, kojina West Endu živi punih devet godina, 2500 puta pred publikom, kao najdugovječnija komedija, koja se uspješno izvodi i na Broadwayu. Hrvatski su je gledatelji prvi put vidjeli u kazalištu Komedija 1990. pod naslovom Kidaj od svoje žene, a zatim i njezin nastavak u istom teatru, naslovljen Uhvaćen u mrežu. Nakon britanskoga filma prema farsi o taksistu bigamistu iz 2012. koji producira i surežira, s Johnom Lutonom, sam autor, nazvan engleski Feydeau, producent Zlatko Vitez odlučuje se hrvatskoj publici 13. srpnja premijerno prikazati hrvatsku inačicu te komedije zabuna koju, smjestivši je u Zagreb naših dana, potpisuje pisac Nino Škrabe, lokaliziravši i sredinu i tipove i karaktere i ispreplevši je duhovitim doskočicama koje upućuju i na hrvatske političare, gradonačelnike, preljubnike i društveni sustav. Režiju, preciznu u mizansceni i temeljitu u vođenju glumačkih karaktera, s dobro ostvarenim tempom predstave, otvorenu komunikaciji s publikom, na podlozi traženja silnica današnjega pučkoga kazališta i kazališne zabave na Opatovini, potpisuje Želimir Mesarić.  

Glumačku družinu Histrion ovaj put čini ekipa mladih glumaca predvođena protagonistima mlađih srednjih godina. Taksista Ivana Kovača, Johna Smitha iz engleskog izvornika, s točnom mjerom i smislom za komiku, gotovo samozatajno, bez pretjerivanja i naglašenih maski, glumi izvrstan Ronald Žlabur, u trenucima podsjećajući na prerano preminula histrionskoga glumca Slavka Brankova. Bez obzira na to je li na plavoj, Dinamovoj strani pozornice, ili na biloj, Hajdukovoj, je li Ivek Purger ili Ive Tovar, zadržava zbunjenost, strah i prestrašenost, gradeći jedinstveni karakter, prelazeći s Trešnjevke na Trnje i obratno s povezom tereta skrivanja identiteta. Maricu Kovač, zagrebačku Dalmatinku, navijačicu Hajduka i ljubiteljicu Miše Kovača, šarmantno i s mnogo energije, poigravajući se dalmatinskim i sjevernohrvatskim idiomima, gestom i grimasama, tipom kućanice, glumi mlada Tara Rosandić, a Barbaru Kovač, Zagrepčanku, navijačicu Dinama, rokericu i fitnes-šminkericu, naglašavajući erotičnost, navodno zbunjenu i začuđenu, suptilno i mudro gradi mlada Marija Borić. Glasovno i karakterno, snažno i tjelesno energično, sjajno prelazeći iz jednoga dijalekta u drugi, iz jedne situacije u novu, od prijatelja do susjeda, od intrigantnoga do sunemoćnika, izvrstan je Davor Svedružić kao Stanislav Pajcenović, dokazujući svoju veliku komičarsku moć. Mlada Nataša Kopeč u ulozi Sunčane Turek, policijske službenice, ostvaruje modernu inspektoricu i komičarsku suzdržanost, a Draško Zidar kao njezin kolega Boro Potrebica vješto balansira antipodnu policijsku službu staroga, socijalističkoga kova. Željko Duvnjak, protagonist i Komedijine prvobitne inačice, donosi publici zabavnu ulogu modnoga dizajnera Frenkija Bobinskog. U tako malim ulogama predstavnika medijsko-novinarske sile iznimno su se dobro snašli mladi Dinka Vuković i Kristijan Jaić.

Kostimi Elvire Ulip, utemeljeni na suvremenoj odjeći, računaju na prepoznavanje i ponavljanje potrebno komedijskoj strukturi, kao i scena Miljenka Sekulića, odjevena u plavo i bijelo hrvatskoga sjevera i juga.

Što je danas pučko kazalište? Je li to ono zasnovano na svakodnevici sa zapletima zbog pomoći napadnutoj ženi i snošenju krivnje zbog toga ili otkrivanje stalnoga preljubništva, korupcije, izdaje, namještenih sudara, ili burleska i zabava estradnoga sidra – pita se i ova histrionska predstava, parodija, burleska, farsa i komedija zabuna, koja izmamljuje tihi osmijeh ili gromoglasan smijeh publike, ovisno o stupnju prepoznavanja i sreće.