S ključem u slobodi

Treću godinu zaredom u Gliptotezi HAZU-a održavaju se susreti pjesnika s umjetnicima, znanstvenicima i poštovateljima i slušateljima umjetnosti. Osmoga srpnja održana je Pjesnička večer Igora Zidića. Dvosatno druženje s umjetnikom i predsjednikom Matice hrvatske otvorio je predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić, naglasivši poseban događaj koji spaja institucije koje se uvijek prepoznaju i stalno podupiru: HAZU ima 152 godine, a MH 171 godinu. I jednu zanimljivost: Smičiklas i Bazala bili su predsjednici obiju institucija. Igor Zidić, s iznimkom Moderne galerije, cijeli je život proveo u Matici, usmjerujući raznovrsna događanja.

Igor Zidić – pjesnik usmjeren na bitno / Snimio Mihovil Antić

Iz Zidićeve biografije Kusić izdvaja rođenje u Splitu, prvu zbirku poezije objavljenu s dvadeset i jednom godinom, supokretanje časopisa Razlog s dvadeset i dvije godine, mjesto tajnika MH, osnivanje Hrvatskoga tjednika 1971, dijeljenje sudbine Hrvatskoga proljeća, veliku pokretačku energiju: na mjesto direktora Moderne galerije devetnaest godina, okupljanje ljudi različitih stajališta oko različitih projekata, stalnu domoljubnu intenciju.

Na čelu MH posljednjih jedanaest godina daje ton otvorenosti, ističe Kusić, posebno naglasivši otvorenost Vijenca za sva promišljanja hrvatske kulture i umjetnosti, kao prije Razloga. U Zidićevu pjesništvu, koje traje gotovo pedeset i pet godina, predsjednik HAZU-a punktira nastavljanje tradicije Tina Ujevića, Vesne Parun i Frane Alfirevića, spoj erudicije i intelektualizma, apstraktnoga i konkretnoga, minimalizma i nadrealizma, apostrofirajući i pogovor Ivana Rogića Nehajeva u knjizi koja skuplja Zidićeve objavljene i neobjavljene pjesme.

O pjesništvu Igora Zidića, uz knjigu Kost i gozba – Pjesme 1957–2011, nakon Kusića govorio i akademik Tonko Maroević, Igora Zidića nazvavši „unutarnjom rezervom hrvatskoga pjesništva“. Maroević ističe Zidićevu cerebralnu poeziju u Razlogu, u trima temeljnim zbirkama izdanima u šezdesetima, Uhodeći more, Kruh s grane i Blagdansko lice izdvajajući usmjerenost na pjesmu kao okosnicu, kao riblju kost, oblutak, svedenost na ono bitno, a u kasnijim zbirkama prodor u ambijent i prostor mediteranizma. Posebnu pozornost Zidić posvećuje stilu, stilskoj originalnosti, ponekad joneskoovskim izrazom, u traženju likovnoga znaka formirajući neosimbolizam s nadahnućem u Pessoi, interpretira Maroević. Zidićevo pjesništvo, „s ključem u slobodi, u vitalizmu, mišićavo, žestoko“, ali i oslonjeno na klasične, klasičarske temelje, uspoređuje s razgovorom s Homerom i Antigonom. Zidić je, govori Maroević, pjesnik i kao likovni kritičar: brojne je izložbe popratio stihovima, sažeo je u određeni poetski oblik eseje o likovnosti.

Uz glazbenu pratnju gitarista Srđana Berdovića Igor Zidić pročitao je izbor iz svoje poezije. I bez ptica / zrak bi / pjevao – rekla bi Zidićeva pjesma, najbolje dočaravši ozračje ove pjesničke večeri.