Opera pod kišobranima

Desetljetni popularni projekt Hrvatske radiotelevizije početkom srpnja, pod ambicioznom i neumornom organizatorskom palicom Dražena Siriščevića, ove se godine na Šalati, u prostoru zimskoga klizališta na otvorenom, pretvorio u Operu na kiši, koju su gledatelji izravnoga televizijskog prijenosa mogli samo konstatirati. Pjevanje mladih i već afirmiranih hrvatskih snaga, ovaj put bez razglašenih gostiju, uza Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom u takvim prilikama već vrlo iskusna Ive Lipanovića i uz zvučni Zbor, barem u prvom dijelu koncerta, pokazalo je profesionalnost i kompetenciju. Iskusna publika željna takvih priredbi, opernih mrvica gdje su najvažniji interpreti, kao i svagdje gdje su uobičajeni koncerti na otvorenome, unaprijed se opremila i kišobranima i kabanicama i do posljednjega časa ustrajala na svojoj porciji lijepih arija, prizora i zborova, tek atraktivnim djelićima iskustva operne cjeline.

Nebo nema miljenike: ovogodišnji koncert morao je biti prekinut nakon prvoga dijela zbog kiše / Snimio Dario Njavro

Kao i svake godine prihod od ulaznica bio je namijenjen dobrotvornoj svrsi. Ove godine u povodu stogodišnjice rođenja Petra Guberine, utemeljitelja poliklinike Suvag, organizatori s HRT-a prihod će donirati za rehabilitaciju učenika i studenata oštećena sluha ili govora. No sve je završilo i moralo završiti nakon prvoga dijela programa. Nije tu bila riječ o solistima zaklonjenim montiranim krovom, strehom i kako li već, već o kapljicama koje su ukoso dolazile i do članova Zbora. Ljudi mogu pokisnuti bez velike štete osim stanovite, ali i podnošljive nelagode, no šteta bi se ponajviše dugoročno pokazala na drvu skupih gudačkih instrumenata. Organizatori nadasve popularne desetljetne priredbe Opere pod zvijezdama na Šalati „za ljubitelje opere i one koji će to tek postati“, koja uspješno glumi operni sjaj, riskirali su, premda su sve prognoze i pogled u nebo govorili drukčije. Rezervni prostor u Lisinskom bio je i predviđen i najavljen, ali rizik hrabrih kojima se i pretpostavljeno zvjezdano nebo treba smiliti na kraju se pokazao prevelikim i vjerojatno preskupim hazardom. Za Operu pod zvijezdama kiša nije bila prvi put. Ovogodišnji koncert morao je biti prekinut nakon prvog dijela. Šteta, jer koliko je to „nebo dopustilo“ u složencu Verdija i Wagnera o 200. obljetnici rođenja, složencu kojim se nazivom Verdi vs. Wagner (ili obratno) bave i Dubrovačke ljetne igre, mlade i već posvud afirmirane pjevačke snage u dragoj nam Europskoj Uniji, odavna su pouzdani izvozni proizvod i već su otprije imale što pokazati.

U predviđenom programu u dva dijela sa šesnaest točaka deset je bilo Verdijevih, pogodnijih za „rezanje“ iz operne cjeline, i šest Wagnerovih. Prije prekida na kraju prvoga dijela je, sportskim rječnikom rečeno, ostao rezultat 5:3 za Verdija. Može i šest jer je nakon stanke za „pregovore“, oproštaj i zahvalu vjernoj publici bila neizbježna napitnica iz Verdijeve Traviate. Kao da kaže „ u zdravlje, vidimo se dogodine“. Prije prekida krajnje su se profesionalno predstavili Evelin Novak, Valentina Fijačko, Martina Zadro, Ljubomir Puškarić, Ivica Čikeš i Domagoj Dorotić, koji je uza samostalni nastup manjim istupima bio i nadasve pouzdana potpora nastupima kolega. Dubravka Šeparović Mušović i Giorgio Surian s vremenskim neprilikama nisu uspjeli iskoristiti svoju solističku šansu. U reprezentaciji mlađih pjevača u naponu snage i stalnom usavršavanju ima se što čuti. To itekako dobro znaju u inozemnim opernim kućama gdje su angažirani, ili su redoviti gosti, a „inozemce“ nije loše čuti ni doma u nekoj pretpostavljenoj cjelovitoj opernoj produkciji. Imena bi se dakako još našlo.