Djevojke odmetnice

Najveći problem ovoga filma jest činjenica da Sofia Coppola čak i ne nastoji preciznije okarakterizirati skupinu središnjih likova te je naizgled ponajviše zanima fascinacija odjevnim predmetima

Šesti film u opusu američke filmske autorice Sofije Coppola, naslovljen Bling Ring, temeljen je na novinskom članku prestižnoga časopisa Vanity Fair, ali i na istinitim događajima, odnosno ne tako davnim pljačkama domova američkih celebrityja, pljačkama koje je počinila skupina adolescenata. U autorskome postupku Sofia Coppola skupini središnjih likova, većinom ženskih, ne pristupa izravno, već ih rekonstruira, svodeći srž filma na interpretaciju, dok je samo okružje i zaplet zamalo nalik pseudodokumentarnom. Neizbježive su usporedbe sa, i u nas nedavno prikazivanim, filmom Proljetno ludilo (Harmony Korine, 2012), gdje je glavna tema ponašanje skupine adolescentica kojih postupci izmiču društvenome nadzoru i prelaze granicu kriminalnoga. Dok u tome filmu protagonistice nastoje dosegnuti Floridu kao prostor razuzdanih proljetnih praznika, u Bling Ringu četiri se protagonistice i protagonist uglavnom kreću Los Angelesom u kriminalnom zadovoljavanju potrebe da i sami nalikuju zvijezdama čije domove pljačkaju.

Mlade glumice uspješno su utjelovile protagonistice današnjega društva zaluđene slavnim ličnostima

Bling Ring započinje pljačkom, zatim se retrospektivno osvrće godinu unatrag i upotpunjen je komentarima protagonista Marca (Israel Broussard), koji se prelaskom u novu srednju školu zbližava s Rebeccom (Katie Chang) sklonom manjim krađama. No, nakon što opljačkaju kuću Paris Hilton, skupina uključuje Nicki (Emma Watson) i Sam (Taissa Farminga) te Chloe (Claire Julien). U filmu ne uočavamo naznake emocionalnosti među središnjim likovima. Tek Marc navodi da je Rebeccu zavolio gotovo kao sestru te podjednako da nije bio zadovoljan svojim izgledom. Podjednako i obitelji su središnjih likova ocrtane tek površno, s iznimkom obitelji Nicki i usvojene Sam, čija je majka (Leslie Mann) pripadnica sektaške crkve Tajne i načinom života arhetipski pokazatelj mnogobrojnih sinkretističkih pokreta koji su preplavili suvremene Sjedinjene Države. Rebecca je nedvojbeni spiritus movens pljačkaških pohoda, protagonistica koja neće odustati ni kada se pojavi opasnost otkrivanja počinitelja. Ali podjednako i prva koja napušta skupinu sve ugroženiju djelovanjem zakonskih instanci i medijskim utjecajem, pa odlazi ocu u Las Vegas ne bi li izbjegla uhićenje. Njezina je krajnost upravo Nicki, koja se nastoji što više medijski eksploatirati čak i tijekom završnoga odsluženja zatvorske kazne, postajući na taj način protutežom polusestre Sam, koje identitet nije prepoznat. No američku fascinaciju odmetništvom, koja je društvenom tradicijom još od druge polovice 19. stoljeća i legendarnih odmetnika Divljega Zapada ili pak u doba depresije 1930-ih, ponajbolje je sažeo Marc u izravnom dijaloškom navodu koji zamalo možemo smatrati i autorskim komentarom Sofije Coppola. Bling Ring predočava i arhetipsku pogrešku mnogih filmskih, kao i povijesnih odmetnika, pljačku više koja postaje prijelomna u odnosu prema zakonu te podjednako i mladenačko hvaljenje počinjenim kriminalnim podvizima tijekom tuluma s vršnjacima. Redateljica jasno razlučuje nezrelost skupine središnjih likova, ali i ambicioznost pojedinaca.

Najveći problem ovoga filma, a ujedno i moguće najprivlačniji motiv utjecaja širega gledateljstva, jest činjenica da Sofia Coppola čak i ne nastoji preciznije okarakterizirati skupinu središnjih likova te je naizgled ponajviše zanima njihovo ulaženje u domove poznatih osoba. Ulaženje u kojem fascinacija odjevnim predmetima, njihova krađa i nošenje postaje i svojevrsnim odslikom i produžetkom likova. Na taj način, slojevitost je filma Bling Ring svedena na usporedbu s kakvim poduljim tekstom u prestižnom periodičnom časopisu ili pak na promišljeniji televizijski prilog i zasigurno nije nimalo nalik višeslojnoj razradi odnosa središnjih likova i stranog im kulturnoga okružja u Izgubljeni u prijevodu (2003). Redateljica usto njeguje hladnu distancu prema središnjim likovima. Dakako, ne glorificira njihovu djelatnost već ih percipira objektivnim stvaralačkim postupcima koji u gledatelja neće izazvati izraženiju emocionalnu angažiranost. Pritom u završnom dijelu uočavamo i snažniji utjecaj ironijskoga odmaka prema likovima, odmaka koji naposljetku može skliznuti čak i u parodiju, kao što je to slučaj sa završnom scenom.

Ipak, zanimljiv je to film, ostvarenje koje su primjerice kritičari glasovitoga britanskoga filmskog mjesečnika Sight & Sound uvrstili među filmove mjeseca, upravo zbog činjenice da nudi svojevrsnu kritiku društvenoga i medijskoga statusa svijeta slavnih te njihovih zagriženih poklonika. Takva kritika dakako nije eksplicitna, pa ostaje upitno koliko će je dio gledateljstva uspjeti razlučiti i postaje li ona pritom tek otponac u dubljem uranjanju u egzistenciju suvremenih američkih adolescenata. Nema sumnje da je Sofia Coppola promišljena u redateljskim postupcima široka raspona. Tako je primjerice strelovita montaža prigodom predočavanja medijskoga života poznatih ili utjecaja u internetske stranice s egzistencijom protagonista u potpunoj suprotnosti sa statičnim polutotalom pljačke kuće televizijske zvijezde, polutotalom u kojem se kriminalna djelatnost Rebecce i Marca uočava tek iz daljine, a okružena je čitavom raskoši unutarprizornoga zvukovlja. Podjednako je zanimljiv i statični srednji plan dubinskoga mizanscena netom prije uhićenja protagonistice Chloe, plan koji svjedoči i o obiteljskom otuđenju i o zvučnoj anticipaciji dolaska predstavnika zakona.

Raskoši zvučnih postavki pripomaže i soundtrack čija uloga nije nužno ugođajna u ocrtavanju života i postupaka središnjih likova, već može postati i vodiljom u percepciji njihovih karaktera. Nema dvojbe da su Israel Broussard, Katie Chang i Emma Watson ostvarili ponajbolje glumačke izvedbe u ovome filmskom uratku. Likovi oslonjeni o stvarne osobe uspješno su utjelovili i njihove egzistencijalne postavke, premda im je nedostajalo prostora za dublje motivacijsko očitovanje postupaka. Naposljetku, jasno je da film Bling Ring Sofije Coppola nije u potpunosti cjelovito ostvarenje, već ostvarenje koje uz pregršt zanimljivih trenutaka ili sjajnih segmenata nudi i mjestimične propuste i nedorečenosti.