Vrijedna donacija

Ova jedinstvena zbirka umjetnina ključnih figura hrvatske umjetnosti neprocjenjiv je dar hrvatskoj kulturi i umjetnosti koji će novim vrhunskim ostvarenjima obogatiti već poznate opuse naših velikih slikara

Dosad nepoznata djela čuvenih hrvatskih slikara prvi su put izložena javnosti u Strossmayerovoj galeriji starih majstora pod naslovom Zbirka prof. dr. Antuna Gottlieba i Anke Gottlieb zahvaljujući velikodušnoj donaciji Natalije Gottlieb Matovinović. Zbirku čine intimna djela ugledne građanske obitelji poznatoga zagrebačkog kirurga Antuna Gottlieba i njegove supruge, cijenjene operne pjevačice Anke Gottlieb. Obiteljski portreti, zagrebačke vedute, morski i kontinentalni krajolici te nekolicina mrtvih priroda upotpunjeni su trima primjercima antiknog pokućstva; komodom iz 18. stoljeća te sekreterom i stolićem iz prve polovice 19. stoljeća.

Portreti članova obitelji Gottlieb Ive Režeka (lijevo) i Ljube Babića / Snimila Sonja Švec Španjol

Žarište izložbe čine portreti obitelji Gottlieb, čiji su autori najvažniji hrvatski slikari – Ljubo Babić, Oskar Herman te Ivo Režek. U portretima se očituje bliskost i povezanost članova obitelji. Portret Albert Gottlieb s unukom Nacicom prikazuje kćer Gottliebovih, koju su od milja zvali Nacica. Djelo Ive Režeka, poznata po prizorima iz svakodnevnoga života, pejzažima i portretima, oslikava djeda i unuku u prisnu zagrljaju, sjetno zagledanih u daljinu. Središnju sliku izložbe čini Portret Nacice Gottlieb 1924. Ljube Babića. Cijenjeni hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti, likovni pedagog, ilustrator i scenograf, autor je prikaza djevojčice okružene igračkama, knjigama i slikovnicama. Babić ističe toplinu inkarnata dječjega tijela koji je u suprotnosti s neutralnim sivim tonovima trosjeda na kojem djevojčica sjedi. Izravan pogled intenzivno plavih očiju naglašava komunikaciju autora i modela. Unatoč mnoštvu razbacanih igračaka i slikovnica po trosjedu, uočljivi su inicijali i godina ispod zastave na jednoj od knjižica kao snažan znak prisutnosti autora na slici. Ljubo Babić pohađao je privatnu slikarsku školu Mencija Clementa Crnčića, čije je djelo Krajolik uz more dio donacije Gottlieb. Menci Clement Crnčić, jedan od prvih autora koji je u hrvatskoj umjetnosti slikao marine, bio je veliki ljubitelj motiva mora. Prikazivao je more u različitim fazama – od bonace do snažnih raspršenih valova olujnoga mora. Krajolik uz more samo je jedan u nizu Crnčićevih primorskih krajolika, u njegovo vrijeme nenadmašnih.

Ferdo Kovačević, Kuća u cvijeću /

Mrtve prirode Slavka Šohaja i Brune Bulića, s motivom cvijeća, prikazuju posve različit pristup obradi istog motiva. Iako su obojica studirala u klasi profesora Vladimira Becića i Ljube Babića te često izlagala s Grupom trojice, njihovo slikarstvo razvijalo se u različitim smjerovima. Dok je Bulićevo djelovanje obilježilo ponajprije sakralno slikarstvo, Šohaj stvara pod snažnim utjecajem Cézannea i Matissea, s djelima kojih se susreo u Parizu, gdje je boravio godinu dana kao stipendist francuske vlade.

Ferdo Kovačević jedan je od prvih slikara hrvatske moderne koji je zaslužan za ravnopravnu poziciju pejzaža kao slikarske tematike. Poznat po karakterističnim krajolicima ravnica uz rijeku Savu, od 1902. posvećuje se motivu vrbe, koju prikazuje u različito doba dana i godine. Snažan utjecaj plenerističkog slikarstva vidljiv je i u djelu Rijeka, prigušena i odmjerena tonaliteta smirene kompozicije, te djelu Vrbe uz rijeku, gdje živi intenzitet široka raspona jesenskih boja dominira cjelokupnim krajolikom, dok kratkim potezima u duhu poentilizma autor oblikuje površinu rijeke. Kovačevićev izrazit osjećaj za boju i svjetlo prisutan je i u djelu Kuća u cvijeću, gdje živi kolorit i pastozna tehnika dolaze do punog izražaja.

Ivan Tišov, Anka Horvat u ulozi Carmen, 1914.

Zagrebačke vedute Vilima Svečnjaka pastelnoga smirenog tonaliteta u potpunoj su suprotnosti s prikazom zagorskoga pejzaža, koji obiluje živim toplim bojama ljeta, gdje pastozni nanosi boje i tehnika grataža naglašavaju dinamiku kompozicije.

Intimni slijed obiteljskih uspomena zaokružuju Hermanovi portreti Alberta, Antuna i Anke Gottlieb te prikaz njihove kuće na Jabukovcu 37. Samotnjački duh Oskara Hermana, člana minhenskoga kruga i jednog od utemeljitelja hrvatske moderne, zastupljen je najvećim brojem djela u donaciji. I dok je većina darovanih slika izvedena u tehnici ulja na platnu, Hermanovo djelo Ženske figure (prema Hansu von Maréesu) čini iznimku, riječ je prikazu ženskih likova u tehnici pastela. Herman dakle nije krenuo linijom Manet-Cézanne, kao što je to slučaj kod Šohaja, već je bio pod utjecajem Maréesa, a poslije ekspresionizma. Figuralnu kompoziciju s krajolikom u pozadini karakterizira dojam nedovršenosti, dok je dinamičnost prikaza postignuta potezima boje.

Bruno Bulić, Cvijeće

Osim niza istaknutih hrvatskih umjetnika donaciju čine i djela slikara, likovnog kritičara i muzeologa iz Bosne i Hercegovine Spiridona Bocarića. Umjetnik koji je brojnim portretima i kompozicijama pridonio oživljavanju kulturnog i muzeološkog života Banje Luke zastupljen je djelima Bosanac s lulom i Mala Bosanka, čime uvodi „dašak Orijenta“, kako je pojasnio prilikom predstavljanja zbirke upravitelj Strossmayerove galerije Borivoj Popovčak.

Ova jedinstvena zbirka umjetnina ključnih figura hrvatske umjetnosti neprocjenjiv je dar hrvatskoj kulturi i umjetnosti koji će dodatno obogatiti već poznate opuse naših velikih umjetnika te pružiti kvalitetniji uvid u njihovo stvaralaštvo.