Studije o devet hrvatskih filmova

Čegir s osloncem na dominantno klasični američki žanrovski film oštroumno i podrobno interpretira i na zanimljive načine povezuje devet mahom iznadprosječno uspjelih i u nekom smislu reprezentativnih domaćih filmova realiziranih tijekom protekla tri desetljeća

Parafrazirajući naslov kultne knjige Studije o 9 filmova Ante Peterlića, u kojoj su objedinjene maestralne interpretacije devet antologijskih i autoru izuzetno važnih ostvarenja različitih žanrova iz američke i triju europskih kinematografija, od Langova Ubojice M preko Renoirova Pravila igre i Wellesova Građanina Kanea do Hawksova Rio Brava i Hitchcockove Vrtoglavice, prvu samostalnu knjigu filmskog kritičara i suradnika Vijenca Tomislava Čegira mogli bismo nazvati Studijom o 9 hrvatskih filmova. Jer, pod naslovom Filmski prostori – hrvatske rekonstrukcije američkog žanrovskog filma Čegir s osloncem na dominantno klasični američki žanrovski film oštroumno i podrobno interpretira, a u određenoj mjeri na zanimljive načine i povezuje, devet mahom iznadprosječno uspjelih i u nekom smislu reprezentativnih domaćih filmova realiziranih tijekom protekla tri desetljeća.

Odabrane filmove, počevši od Zločina u školi Branka Ivande iz 1982. do zaključno Živih i mrtvih Kristijana Milića iz 2007. godine, autor bogatim leksikom te nizom poveznica i asocijacija sagledava u društveno-političkim kontekstima vremena u kojima su nastajali, a riječ je o posljednjem desetljeću druge Jugoslavije i prva dva desetljeća neovisne Hrvatske, s obzirom na s tim kontekstima čvrsto povezane i njima definirane tematske preokupacije i značenjsko-idejne smjerove autora, na prostore u kojima se priče odvijaju i načine na koje se ti prostori rabe, te dakako u odnosima pojedinih djela prema temeljnim i nešto širim obilježjima američkih filmskih žanrova. Pritom s razmjernom iznimkom Puta lubenica Branka Schmidta odabire praktički isključivo afirmativan pristup svim analiziranim filmovima, naglašavajući njihove vrijednosti i pozitivne osobine a zanemarujući nedostatke, te se fokusirajući na pronicljivo detektiranje manje ili više jasno uočljivih žanrovskih odrednica i njihovo rekonstruiranje u konkretnim naslovima. Svi su ti naslovi u vremenima nastanaka bili itekako tematski suvremeni i aktualni, štoviše mnogi su – ne samo oni novijeg datuma – to ostali i do danas, a nerijetko ih upravo jasnija ili fluidnija žanrovska određenja čine trajno intrigantnima i poticajnima. Važno je imati na umu da je većina redatelja, bili „hičkokovci“ ili ne, zbog nepostojeće tradicije koju im nisu mogli osigurati ni filmovi plodnog i žanrovski jasno usmjerenog Branka Bauera ni jugoslavenskom režimu omiljeni partizanski film, žanrovsko u svojim ostvarenjima morala stvoriti tj. konstruirati, a u odnosu prema američkim žanrovima re-konstruirati.

Pišući o Ivandinu Zločinu u školi, adaptaciji romana Stroj za maglu Pavla Pavličića u kojoj pronalazi najjasnije žanrovske konture detektivskog film noira, od ikonografije preko postuliranja likova i profiliranja njihovih međuodnosa kao i socijalno motiviranih postupaka, do kompozicije kadra, mizanscene i svrhovitog korištenja svjetla i sjene, Čegir film smješta i u onodobni socio-politički kontekst, u kontekstu kojeg je protagonistovo individualno djelovanje suprotstavljeno kolektivu i kolektivizmu, odnosno vladajućoj ideologiji. Prostornost je kao i u svim odabranim filmovima i ovdje jako bitna, osobito izuzetno funkcionalna uporaba školskih prostorija, ali i ostakljenih gradskih prostora koji u kombinaciji s glazbom funkcioniraju kao karakterne odrednice središnjih likova, odnosno simboli njihove osamljenosti, izdvojenosti i emotivno-egzistencijalne međusobne usmjerenosti. U modernističkoj socijalnoj krimi-drami Osuđeni Zorana Tadića (s obzirom na europsku filmsku tradiciju i tematske preferencije pridjev „socijalno“ pristaje svim obrađenim filmovima osim u vrlo maloj mjeri Vremenu ratnika Dejana Šorka i nimalo Živima i mrtvima), autor pronalazi tragove vesterna s temom osvete koji dominiraju u kombinaciji s onima akcijskog trilera. U suradnji sa svojim stalnim scenaristom Pavlom Pavličićem redatelj je okvirni žanr vesterna tako spretno iskoristio za posredan prikaz raspada svih društvenih i etičkih vrijednosti pred kraj druge Jugoslavije, baš kao što je Živorad Tomić u žanrovski vrlo jasno definiranoj gangsterskoj drami Diploma za smrt naslijeđe žanra uporabio za oslikavanje predratne hrvatske društvene stvarnosti. Nju na ponešto drugačiji način, kroz žanr filma ceste odnosno putovanja, oslikava i egzistencijalna socijalna drama Stela Petra Krelje, a s približavanjem rata posve logično i na reduciran način i akcijska pustolovina Vrijeme ratnika.

Ako je potpisanom kritičaru dopušteno, Čegirovu analizu filma kojem se kao uzor neizbježno nameće Hillova Južnjačka utjeha, a asocijacije sežu i do Packinpahovih Pucnjeva poslijepodne i grčkih mitova, dopunio bih samo jednom opaskom. Autor detaljno elaborira odnos podjednako sposobnih protagonista Fabijana i Dakara koji funkcioniraju ne samo kao međusobno karakterno i zaleđem oprečni te zacijelo i zbog toga dijelom antagonizirani individualci koji sebe i svoj odnos profiliraju kroz akciju, pri čemu njihovi nepoznati protivnici nejasnih motiva simboliziraju jasnu prijetnju koja se nadvija nad Hrvatsku. Međutim, protagonisti predstavljaju i dva ideološki suprotstavljena lica te Hrvatske koja su u cilju opstanka i spašavanja domovine prisiljena djelovati zajedno, jedno ono starog partizana Fabijana koji će svoju vitalnost i opstojnost pod prijateljevim utjecajem demonstrirati i seksom s mladom djevojkom, a drugo bivšeg legionara Dakra koji je nešto mlađi i dinamičniji, i koji djeluje kao pokretačka snaga dvojca. Poruka o nužnoj suradnji i suživotu dviju polova različitih ideoloških predznaka, koji jedino tako mogu imati budućnost, posve je razvidna.

Na kraju tek uputa da bi prije čitanja Čegirove knjige, a u cilju njenog lakšeg praćenja i boljeg razumijevanja raščlambe svih žanrovskih, izvedbenih i idejnih detalja, bilo uputno (još jednom) pogledati svaki od obrađenih filmova. Taj sitni trud višestruko se isplati.