Vječno vraćanje istoga, uz iznenađenja

Uzmemo li u obzir da je HDZ zapao u ozbiljnu krizu, ovi izbori pokazali su da se stranka konsolidirala te da ponovno ima uzlazni trend popularnosti među biračima te ozbiljno konkurira Vladinoj većini

Za razliku od parlamentarnih izbora, gdje su očekivanja stranaka i realne mogućnosti mnogo suženije, odnosno gdje nema bezbroj mogućih ishoda i opcija, na lokalnim i regionalnim izborima, zbog specifičnosti izborne geografije, gotovo svaka politička stranka može ustvrditi kako je pobijedila ili makar postigla rezultat koji je u skladu s vlastitim očekivanjima i prognozama. Velike stranke i pripadni koalicijski partneri uspjeh na parlamentarnim izborima mogu vrednovati isključivo dihotomno – pobjeda znači mogućnost stvaranja saborske većine, a poraz nemogućnost stvaranja saborske većine. Manje stranke mogu uspjeh na izborima za Sabor vrednovati brojem osvojenih mandata ili pak, još slabije stranke, uopće ulaskom u Sabor i ostvarivanjem statusa parlamentarne političke stranke. Lokalni i regionalni izbori provode se u 20 županija, Gradu Zagrebu, 127 gradova te 428 općina. Pridodamo li tomu još činjenicu da se od izbora 2009. općinski načelnici, gradonačelnici i župani biraju izravno te da u mnogim sredinama pripadnici nacionalnih manjina imaju mogućnost biranja zamjenika izvršnih funkcija (ondje gdje je hrvatski narod u manjini to se pravilo primjenjuje na njega), postaje jasno da na lokalnim izborima ima za svakoga ponešto, tj. da gotovo svaka stranka može s više ili manje uvjerljivim argumentima tvrditi da je ostvarila pobjedu.

HDZ nije osvojio ni jedan od četiri najveća grada (na slici M. Bandić, V. Obersnel, I. Vrkić i I. Baldasar)

Izlaznost je ponovno bila niska, no uobičajena za lokalne izbore te se uklapa u trendove sve veće izborne apstinencije među hrvatskim biračima. Općenito, nisko povjerenje u političke stranke zbog viđenja političara kao osobito korumpirana segmenta društva potkopava vjeru građana u izborni proces. Dodatno, visoka centraliziranost zemlje smanjuje važnost lokalne samouprave te također umanjuje izlaznost.

Pobijedio i HDZ i SDP

Pa ipak, tko je pobijedio, a tko izgubio na ovim izborima? Nakon prvog izbornog kruga postojao je prilično čvrst dojam da je HDZ pobjednik izbora, dok su rezultati drugoga kruga pak vagu pretegnuli na stranu SDP-a. Što je onda točno? Ukoliko gledamo kriterij ukupnoga broja osvojenih županija, gradova i općina, HDZ je jasan pobjednik. Na ovim izborima ponovno se potvrdilo da stranke koje čine Kukuriku koaliciju dominiraju na sjeveru (kajkavska Hrvatska) i zapadu zemlje (Istra, Kvarner), dok HDZ redovito pobjeđuje u najvećem dijelu Dalmacije i Slavonije, a posebice u poraćem pogođenim krajevima poput Like, Modruša i Korduna. S druge strane, ukoliko gledamo kriterij broja osvojenih velikih gradova, dakle onih s većim brojem birača (a redovito i ekonomski snažnijih), možemo reći da je SDP odnio pobjedu. Tu se pak potvrdilo pravilo da SDP pobjeđuje u većim gradovima, posebice industrijskim sredinama te onima s heterogenijom etničkom strukturom. Uzmemo li u obzir da je HDZ zapao u ozbiljnu krizu nakon gubitka izbora i sudskih procesa u kojima su stranke u postupku bivši i sadašnji istaknuti članovi, kao i sama stranka, ovi izbori, nakon tijesne, no važne, pobjede na izborima za Europski parlament, pokazali su da se stranka konsolidirala te da ponovno ima uzlazni trend popularnosti među biračima te ozbiljno konkurira vladinoj većini. Za SDP su ovi izbori također pobjeda ne samo zato što su osvojili vlast u nekim važnim, pa i ključnim gradovima, nego zato što su uspjeli zadržati stabilnost u većem dijelu zemlje, tj. pad rejtinga vlade i izostanak pozitivnih gospodarskih rezultata iz vladinih politika nije se u tolikoj mjeri odrazio na rejting stranke na lokalnoj i regionalnoj razini koliko je to bilo realno očekivano.

Propast malih stranaka

Najveći gubitnici ovih izbora svakako su Hrvatski laburisti. Usprkos popularnosti na državnoj razini (kontinuirano treća snaga prema ispitivanjima javnoga mnijenja), Laburisti se još nisu uspjeli ukorijeniti u lokalnim sredinama niti se nametnuti kao alternativa u ponudi stranaka lijevo od centra. Stranka Lesara i Vukšića nije osvojila nijedan mandat u Zagrebačkoj gradskoj skupštini, a od 19 županijskih skupština za koje su se natjecali (Laburisti nisu imali kandidate u Ličkoj-senjskoj županiji), mandate su osvojili njih 12, s time da su u gotovo svima najslabija lista koja je prešla prag. Čak i u Međimurju, za koje se očekivao posebno dobar rezultat zbog toga što je riječ o Lesarovoj matičnoj županiji, završili su tek na četvrtom mjestu. Stranka koja je ima treći po veličini zastupnički klub u Saboru (HDSSB) također je jasna gubitnica ovih izbora. Budući da se Glavaševa stranka natječe samo u ograničenom broju županija te kao regionalistička stranka, baš poput IDS-a, ovisi upravo o potpori na lokalnoj razini, gubitak slavonskoga središta Osijeka velik je udarac za stranku. Kada tomu pridodamo da nije došlo do rasta stranke u ostalim slavonskim županijama (a takvo što bilo je očekivano) te da je saborski zastupnik Dinko Burić izgubio gradonačelnički mandat u Belišću za samo jedan glas, jasno je da je HDSSB zapao u ozbiljnu krizu. Također, njihov pandan u Dalmaciji, HDSSD, gotovo nigdje nije ostvario zapažen rezultat.

Specifičnosti pobjeda i poraza pojedinih stranaka, postojanost stranačkih utvrda te nekoliko iznenadnih obrata ilustrirat ćemo pregledom svih najbitnijih političkih srazova po županijama te županijskim središtima, odnosno najvećim gradovima. U Istri se pokazalo da je potpora (sada bivšem) ideesovcu Damiru Kajinu, na kojoj je ustrajavao vrh SDP-a, bila loša ideja. Premda je inicijalno bio slabo poznat, Flego je postao župan te time osigurao mirnu smjenu generacija u IDS-u. IDS je ukupno konsolidirao vlast u Istri, dok je Ladonja podbacila. SDP je izgubio participaciju u vlasti u Puli i u županiji koju je prije imao zahvaljujući koaliciji s IDS-om, no samostalni izlazak na izbore ipak se isplatio zbog većega broja osvojenih mandata u županijskoj skupštini i pulskom gradskom vijeću. U Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji potvrdila se dominacija SDP-a. Taj dio zemlje svakako je najsnažnija stranačka utvrda socijaldemokrata. Nasuprot tomu, PGS je prošao izrazito loše. Lika i dalje predstavlja neospornu HDZ-ovu utvrdu, no u Gospiću je zamalo pobijedio neovisni Karlo Starčević, vlasnik pivovare koja proizvodi Velebitsko pivo. Starčević je optužio HDZ za krađu glasova i prijavio ih DIP-u. Općenito, na ovim izborima prijavljeno je podosta nepravilnosti te sumnji u regularnost izbornoga postupka. HDZ je potvrdio dominaciju i u Zadarskoj županiji. Usprkos velikim očekivanjima SDP-a od Ive Bilića, HDZ je zadržao i grad Zadar, čime se i Božidar Kalmeta kao novi (ponovni) gradonačelnik ponovno vratio u igru. Premoć u Dalmaciji glavna oporbena stranka pokazala je i u Šibensko-kninskoj županiji te je ponovno osvojila vlast i u županijskom središtu nakon što ju je bila izgubila na prethodnim izborima.

Nema više populista

U Splitsko-dalmatinskoj županiji dogodilo se nekoliko zanimljivih stvari. Prvo, ispuhao se populistički fenomen Ivana Grubišića. Nakon što je odustao od gradonačelničke kandidature, pokušao je postati župan, no to mjesto pripalo je HDZ-ovu kandidatu Zlatku Ževrnji. Drugo, premda inicijalno i nije imao tako loše šanse, Željko Kerum nije ušao u drugi krug. Tijesnu pobjedu i mjesto prvoga SDP-ova splitskog gradonačelnika Baldasaru je donijelo nekoliko čimbenika. Prvo, splitsko biračko tijelo i dosad je pokazalo sklonost velikim zaokretima. Nakon Keruma, nije neobično da su izabrali nekoga tko je i u političkoj komunikaciji, ali i u političkom sadržaju, drukčiji. Drugo, SDP-ovi ministri u Vladi više su se angažirali u njegovoj kampanji negoli vrh HDZ-a u Ivaniševićevoj. Treće, Ivanišević je naglašavao okupljanje srodnih političkih opcija oko sebe, dok je Baldasar pokušao ići sa što širom platformom, prihvatljivom biračima različitih profila. Iznenađenje se dogodilo i u Dubrovniku. Dok je bilo očekivano da će HDZ ponovno osvojiti županiju, pobjeda aferama obilježena Vlahušića nije bila baš izgledna. No presudilo je to što su se u drugom krugu Vićanovi, SDP-ovi i gotovo svi osim HDZ-ovih birača priklonili baš njemu.

U Karlovcu i u županiji HDZ je ponovno potvrdio dominantan status. U Sisku je pak došlo do velikog obrata. Dugogodišnji gradonačelnik Pintarić nakon izrazito oštre kampanje (plakati) izgubio je od SDP-ove kandidatkinje Kristine Ikić Baniček. Baš kao i Split, ovo je velik dobitak za SDP. U zagrebačkom prstenu potvrdila se snaga HDZ-a i HSS-a, s time da je HDZ zadržao vlast u Velikoj Gorici, dok je od HSS-a izgubio Samobor. U Zagorju se koalicija predvođena SDP-om ponovno pobijedila, dok je pak županijsko središte Krapina ponovno pripalo HDZ-u. Varaždinska županija iznova se pokazala kao najsnažnija utvrda HNS-a, koji je općenito doživio oporavak na ovim lokalnim izborima nakon što je zabilježio pad rejtinga zbog imidža sada već bivšeg prvoga potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, ali i mnogih ravnatelja javnih poduzeća i agencija koji su imenovani po njegovu naputku.

Osim mjesta varaždinskoga župana, ovoga puta HNS je osvojio i mjesto međimurskoga župana. HSS je zadržao mjesto župana u Koprivničko-križevačkoj županiji te mjesto gradonačelnika Križevaca, dok je pak koalicija predvođena SDP-om osvojila županijsku skupštinu, kao i vlast u Koprivnici. Virovitičko-podravska županija ostala je nedvojbena utvrda HDZ-a, dok se u Požeško-slavonskoj županiji dogodio preokret. HDZ je ponovno osvojio mjesto župana, ali je i uspio pobijediti dugogodišnjega SDP-ova gradonačelnika Požege Zdravka Ronka. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji pokazalo se da prepoznatljivi političari mogu preživjeti izbacivanje ili odlazak iz matičnih stranaka te zadržati vlasti. Tako je bivši haesesovac i bivši ministar turizma Damir Bajs ponovno bjelovarsko-bilogorski župan, dok je bivši haeselesovac i saborski zastupnik Antun Korušec ponovno bjelovarski gradonačelnik. Uspješna samostalna kandidatura mimo bivše stranke uspjela je i nekadašnjem haespeovcu Mirku Duspari. Ponovno je postao brodski gradonačelnik, premda je pretrpio i fizički napad iz suparničkoga tabora netom prije drugoga kruga izbora. Na razini Brodsko-posavske županije pobjedu je ponovno odnio HDZ, kao i u Vukovarsko-srijemskoj županiji i gradu Vinkovcima. No jedna od najoštrijih i najneizvjesnijih kampanja vodila se u gradu Vukovaru. HDZ-ov mladi Ivan Penava kao jedno od ključnih pitanja u kampanji nametnuo je pitanje uvođenja ćiriličnih natpisa te optužio SDP da se oslanja na birače srpske nacionalnosti koji ne prebivaju u gradu, nego samo uoči izbora navraćaju. No usprkos tomu, kao i nepovoljnom ekonomskom rezimeu prošloga mandata, Sabo je odnio pobjedu (što je ujedno velika pobjeda za njegovu stranku), dok je u gradskom vijeću HDZ-ova koalicija osvojila tijesnu većinu (11 od 21 mandata). HDSSB zadržao je vlast u Osječko-baranjskoj županiji, no izgubio je Osijek. Krešimira Bubala pobijedio je nestranački (premda nekadašnji član HNS-a i HDZ-a) Ivica Vrkić, kojega su poduprli SDP i HNS. Izbori u Osijeku nisu bili samo udarac za HDSSB, već i za pravaše. Naime, bivši dugogodišnji predsjednik stranke Anto Đapić sa svojom je neovisnom listom ostvario znatno bolji rezultat od same stranke – HSP nije osvojio ni jedno mjesto u Osječkom gradskom vijeću, kao ni u Županijskoj skupštini.

Bandić dominira Zagrebom

Naposljetku, osvrnimo se i na Zagreb. Nakon dva neuspjeha (predsjednički i parlamentarni izbori), Milan Bandić ponovno je pobijedio. Njegov ostanak na čelu glavnoga grada bio je očekivan, no izrazito dobar rezultat za Gradsku skupštinu ipak je iznenađenje. Dok je SDP-ova lista obilovala novim, nepoznatim osobama koje je favorizirao Bernardić, na Bandićevoj se listi našlo mnogo poznatih osoba s karijerama izvan stranačkoga života. HDZ je pokazao da nema toliko problema u mobiliziranju birača (osvojio je u koaliciji s HSP-om Ante Starčević 3 mandata više negoli koalicija HSS-a i HSLS-a) koliko u isticanju prepoznatljivih kandidata. Naime, usporede li se broj glasova za listu i broj glasova za kandidatkinju Mađerić, jasno je da je velik broj hadezeovaca glasao za Bandića. Uz to, postoji percepcija o dugogodišnjoj tihoj suradnji zagrebačkoga HDZ-a i Bandića koje se Mađerić i Mikulić nisu uspjeli osloboditi. Ostojićev slab rezultat ne čudi, uzmu li se u obzir unutarstranačke borbe u zagrebačkom SDP-u, njegova pozicija kandidata nametnutog iz središnjice, kao i problem da se ministar zdravstva nikada nije bavio lokalnom politikom. Bandić je ponovno ovladao svim aspektima zagrebačke politike (Holding, Skupština) te se sprema ponovno okušati u politici na nacionalnoj razini, SDP-u predstoje dalje borbe na relaciji Iblerov trg–Praška, dok HDZ i dalje ne uspijeva stvoriti snažnu osobu u Zagrebu.

Ovogodišnji lokalni izbori potvrdili su dominaciju dviju najvećih stranaka, SDP-a i HDZ-a, ali i ponovno istaknuli Milana Bandića kao važan čimbenik hrvatske politike. Mnogi su dugogodišnji lokalni čelnici izgubili (Pintarić, Jambo), a jedino je IDS pokazao sposobnost uspješne smjene generacija u stranci. Nastavlja se propadanje HSP-a, dok se HSLS i HSS oporavljaju nakon sloma na prošlim parlamentarnim izborima. Izbori nisu donijeli mnogo toga novoga, no zadali su početne pozicije za stranačko nadmetanje na europskim izborima 2014. i parlamentarnim izborima potkraj 2015.