Stečaj banaka u Hrvatskoj?

Bankari se uglavnom ponašaju kao da im može biti svejedno što im se zbiva s gospodarstvenim komitentima, misleći ponajprije na preživljavanje još jedne bilančne godine i svoj godišnji bonus

Sve veći broj predstečajnih postupaka u Hrvatskoj i prvi problemi u provedbi zakona kojim država pokušava uvesti prethodni postupak dogovora, a prije stečaja pokazuje prve probleme ovoga zakona. Još nije došlo do preispitivanja osnovnoga pravnog problema postojećega zakonskog rješenja po kojem je postupak uglavnom u rukama Ministarstva financija (i putem FINA-e), a ne u okviru pravosudnoga sustava, nego se pojavljuju određeni postupovni problemi koji mogu dosta zakomplicirati provedbu zakona, ali i stvoriti pravnu nesigurnost koja bi mogla zapravo dovesti do još gorega položaja gospodarstvenih subjekata nego prije donošenja predmetnoga zakona.

Treba li Hrvatska narodna banka olakšati uvjete prema kojima posluju banke u Hrvatskoj?

Postavljanje predstečajnog upravitelja najvažniji je ustavni problem s kojima se suočava naša zemlja, jer jednog od glavnih vjerovnika – državu, postavlja u poziciju da odlučuje o nekim glavnim pitanjima sama postupka. Ta je osoba neka vrsta rukovoditelja za restrukturiranje (po engleskoj terminologiji chief restructuring officer – CRO), što je uobičajena procedura prije stečaja, ili u američkom sustavu razvikanoga rješenja Chaptera 11. Chapter 11 zapravo je sustav zaštite vjerovnika i stavljanje vjerovnika u jednak položaj. Naš zakon ne provodi dosljedno taj sustav već samim time što glavnu osobu koja bi trebala urediti odnose među vjerovnicima postavlja – vjerovnik, tj. država. Time je ustavno načelo jednakopravnosti položaja stranaka u pravosudnom i upravnom postupku ozbiljno načeta.

Prethodno navodim samo kao potencijalne opasnosti koje prijete pravnim postupcima koji će se završiti po tom zakonskom rješenju te želim naglasiti da su takvi postupci naposljetku s ustavnoga stanovišta – pobojni.

Kriza sve jača

Pitanje je opstojnosti bankarskoga sustava Hrvatske u kratkoročnom razdoblju ukoliko se ne provedu predstečajni postupci, ali i ako ti predstečajni postupci budu provedeni, ali su ustavnopravno pobojni. Bankarski sustav Hrvatske godinama je svoje troškove i zarade u velikoj mjeri ostvarivao na hrvatskom gospodarstvu, koje je potpuno iscrpljeno i nema više subjekta (uz iznimke nekoliko sustava koji su de facto državni ili paradržavni monopoli), koji su financijski stabilni i u mogućnosti preživljavati kriznu situaciju u kojoj se nalazimo. Prema procjenama mnogih, pad maloprodaje u Hrvatskoj u posljednjih pet godina pao je do užasnih 20% i ako uzmete u obzir realni rast turističkog prometa Hrvatske, pad kupovne moći građanstva očito prelazi 20% u pet godina. Mi još i ne vidimo multiplikatore koji će se primijeniti na taj pad stalnim porastom nezaposlenosti, tako da do kraja ove godine realni pad kupovne moći građanstva može u petogodišnjem razdoblju dosegnuti 25%, a to su opasne brojke za svako gospodarstvo i državu.

Nisu porast pritiska na socijalna davanja, porast potraživanja humanitarne pomoći i drugi pokazatelji, pa naravno i sve veći broj sakupljača ambalaže za recikliranje i „rudara“ kanti za smeće porast broja hobista, nego realni pokazatelj socijalnog stanja sve većeg broja građana, posebno u većim kontinentalnim urbanim sredinama. Kada se uzme u obzir stanje većine gospodarstvenih subjekata i njihova perspektiva do kraja godine, moramo realno reći da je više od trećine tih subjekata već ispod razine preživljavanja, a ako se nešto bitno ne promijeni, još će ih trećina početkom sljedeće godine doći na tu razinu. Je li se nešto promijenilo u odnosu banaka prema tim subjektima? Nije, kamatne stope mahom nisu smanjivane, vrlo je malen broj i mala vrijednost otpisivanja dijela duga i ozbiljni reprogrami.

Daleko od realnog

Bankari se uglavnom ponašaju kao da im može biti svejedno što im se zbiva s gospodarstvenim komitentima, misleći ponajprije na preživljavanje još jedne bilančne godine i svoj godišnji bonus. Mislim da nije pretjerano karikirano da se njihovo ponašanje opiše kao ponašanje vampira koji siše krv žrtvi, pa kada krvi počinje biti manje, siše još više, a kada žrtva potpuno ostane bez krvi, vampir se još i ljuti na žrtvu!

Treba opet reći da naš bankarski sustav, posebno njegov nadzor, također ne prati realnu situaciju u bankama i od paničnoga straha od pada sustava (slično početkom i sredinom devedesetih) bankama nalaže iznimno stroga pravila, koja, čini mi se, imaju sve manje i manje veze sa stanjem u realnom gospodarstvu. Ako predstečajni postupci koji su počeli početkom godine ne budu pozitivno riješeni do trećeg ili četvrtog kvartala (ili najkasnije u prvom kvartalu 2014), ove godine to će značiti otvaranje stečaja nad tim velikim brojem subjekata, a za banke će to značiti u najvećoj mjeri otpis tih vrijednosti. Po nekim procjenama te vrijednosti do kraja godine mogu dosegnuti vrijednost od tri do pet godišnjih dobiti svih banaka u Hrvatskoj! To bankarski sustav Hrvatske jednostavno neće moći preživjeti ni servisirati.

Nije uzalud već sada pokrenut projekt konsolidacije malih banaka, ali te brojke najviše se odnose na velike banke koje sve imaju strane vlasnike, za koje je iluzorno očekivati da će ubaciti dodatni kapital, posebno stoga što su dvije najveće banke u vlasništvu talijanskih banaka, a vidimo da Italija kao politički i gospodarstveni sustav nema stabilnosti potrebne da rješava svoje probleme, a kamoli naše! Podsjećam na to da i obaranje ustavnosti postojećega zakonskog rješenja može utjecati na sudbinu tih postupaka.

Naravno da tu treba uzeti u obzir i faktore zaposlenosti, faktore kupovne moći i socijalnoga položaja mnogih koji bi neuspjehom predstečajnih rješenja izgubili posao. Makroekonomski efekti takva stanja teško su sagledivi, ali imaju sigurni završetak – nacionalnu katastrofu!

U državnom se aparatu stvara golem nepotrebni trošak, ali što je još gore, složeni sustav neznanja i neodgovornosti koji priječi bilo kakva dalja ulaganja i privlačenje prijeko potrebna stranoga kapitala. Političke stranke u Hrvatskoj u proteklih petnaest godina jedinstvene su u stajalištu da ne učine baš ništa da državni aparat (i tu ne mislim na zdravstvo, školstvo, vojsku i policiju) urede i učine efikasnim.

Pomoć gospodarstvu i od banaka

Mogućnost izbjegavanja katastrofe možda je u poboljšanju postojećega zakonskog rješenja s boljim ustavnim rješenjem (uključivanje pravosuđa, kakvo je, takvo je!), ali i s olakšavanjem uvjeta u kojima banke posluju od strane Hrvatske narodne banke kao nadzora i regulatora. Jasno, to ne znači davanje carte blanche za omekšavanje odnosa s komitentima i nepotrebno spuštanje kriterija rezervacija, nego baš obrnuto, selektivna analiza svih slučajeva predstečajnih postupaka gdje su banke najveći vjerovnici (a to je najčešći slučaj) i utvrđivanja kriterija za olakšavanje bankama završavanja predstečajnih postupaka.

Budući da sam osobno prilično kritičan prema ponašanju banaka od početka krize, kriteriji bi trebali isključiti ponovno ostvarivanje ekstraprofita koji su banke u Hrvatskoj de facto ostvarivale od početka globalne krize 2008, nego bi trebali omogućiti da se gospodarstvenim subjektima pomogne, a da dio toga podnesu i banke. Konačno.

Naravno da nisam zaboravio na građane i njihove probleme. To je posebna tema, ali usko je vezana (s obje strane: jedne gdje je građanin zaposlenik tvrtke u predstečajnom postupku, s druge gdje je on i osobno dužnik banci koja je istodobno vjerovnik tvrtke gdje radi – prilično shizofrena situacija!) za preživljavanje gospodarstvenih subjekata u predstečajnim postupcima.

Ljudima koji vode predstečajne postupke ili su u njih uključeni (sa svih strana) treba odaslati jasnu poruku: ono što radite imat će dalekosežne posljedice za hrvatsko gospodarstvo, a samim time i za Republiku Hrvatsku.