Odlični novi glasovi

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu obnovilo je Mozartovu operu Don Giovanni, premijerno postavljenu 2006, u režiji austrijskoga redatelja Oliviera Tambosija. Tada je nastupila skupina inozemnih pjevača koji nisu ostavili nikakva traga u Zagrebačkoj operi. Zatim se u glavnim ulogama okušalo nekoliko solista Zagrebačke opere, također bez većeg odjeka – osim basa Luciana Batinića kao Komtura i sopranistice Adele Golac Rilović u ulozi Donne Anne – i tek je sada, na obnovi 31. svibnja, ta predstava dobila pravi smisao s odličnom podjelom uloga. A na sljedećoj izvedbi, 6. lipnja, Don Giovanni je zabilježio 100. izvedbu na pozornici HNK-a!

L. Košavić, V. Fijačko, Z. Sočo, Lj. Puškarić, M. Kuhar Šoša, N. Pinko i M. Mimica u sceni iz Mozartove opere Don Govanni / Snimio Saša Ćetković

Dirigirao je Josip Šego, uredno pripremivši orkestar, u autentičnom zvuku i stilu (za razliku od premijere s inozemnim dirigentom), sa čembalom u pratnji recitativa. Neku veću nadgradnju u smislu mocartovskoga muziciranja ili čipkaste razrade višepjeva nije ostvario, ali je glazbena izvedba, s odličnim malim sastavom zbora, bila sigurna, kao pouzdana pratnja u brojnim arijama kojima ta opera obiluje.

Tambosijevu režiju obnovio je njegov asistent Thomas Barthol. Tu nažalost nije moglo biti poboljšanja. Jasno se vidjelo kako – nakon početnoga truda pjevača da što intenzivnije donesu likove i što bolje karakteriziraju tekst te nakon početnoga zadovoljstva publike nekim dosjetkama (poput one kada Leporello u katalog-ariji iz pijeska vadi i Donni Anni predočuje dokaze Don Giovannijeva razvratništva) – svima popušta koncentracija. Pjevači su bivali sve umorniji i demotiviraniji od neprestana motanja jedan drugomu pred nosom, na metar-dva udaljenosti, u skučenom, zatvorenom prostoru scenografije Bengta Goméra, u svim prizorima te tri sata duge opere koja se odigrava po cijeloj Sevilji. Da se ne spominje sirota Donna Anna koja je, pri izlasku kroz prozor (a svi ulaze i izlaze kroz prozore ili sjedala jer nema vrata) isti razbila i sva je sreća da se nije ozlijedila.

No pjevači, većina prvi put u svojim ulogama, ipak su uspjeli izgraditi međusobne odnose te dramme giocoso o samorazornoj borbi Don Giovannija između erosa i tanatosa, koja prkosi i ljudskim i božanskim zakonima. U posljednjih desetak godina hrvatska operna reprodukcija dobila je niz mladih, nadarenih i muzikalnih pjevača vrlo lijepih glasova i dobre pjevačke škole i to, što posebno veseli, većinom muških glasova, koji su donedavna nedostajali. Neki od njih otisnuli su se u inozemstvo i počeli karijere čak u najvećim europskim opernim kućama.

Don Giovannijevu zavodljivost i slatkorječivost idealno je, s prekrasnom bojom glasa, mekom frazom i izvrsno karakteriziranim recitativima dočarao bariton Ljubomir Puškarić. Mladi solist već je ostvario desetak glavnih uloga u Zagrebačkoj operi (među zadnjima Zrinjskog i Pieta u Postolaru od Delfta) te nastupao u nekoliko američkih opernih kuća i u Rimskoj operi. Istaknuo se i vrlo dobrom scenskom igrom, ležernim nastupom pa i određenim zavodničkim gardom koji mu je pomogao u ocrtavanju naslovnoga junaka.

Kao Leporello nastupio je solist Njemačke opere u Berlinu Marko Mimica, čiji snažan, sonoran bas-baritonski glas posebno lijepe boje ima dalekosežne mogućnosti. I on je iskazao veliku ležernost na sceni te, u glumačkom smislu, dobru mjeru pokornosti i unutarnjega prkosa gospodaru. I još jedan pjevač, čiji se glas ne može opisati drukčije negoli kao prekrasan, jest mlad, 22-godišnji student Muzičke akademije, bariton Leon Košavić. On je već prošle sezone debitirao u Zagrebačkoj operi kao Papageno u Čarobnoj fruli, a ovdje je bio simpatično zbunjen Masetto.

Prava debitantica bila je sopranistica Nikolina Pinko u ulozi Donne Anne, čije je obje teške arije otpjevala s lakoćom i potrebnim glasovnim intenzitetom. Imponira sigurnost kojom vlada visokim registrom i mocartovskom frazom. Sopranistica Valentina Fijačko u prethodnim je izvedbama pjevala Zerlinu, a sada je preuzela Donnu Elviru, u kojoj su bogati preljevi njezina glasa došli do punoga izražaja. Obje su pjevačice glumački i interpretativno uvjerljivo donijele portrete razočaranih žena.

Od premijere su ostali sopranistica Marija Kuhar Šoša kao odlična, pjevački besprijekorna Zerlina i tenor Zrinko Sočo kao Don Ottavio sličnih osobina, dvije zrele kreacije na diku toj produkciji, uz vrlo dobra Ozrena Bilušića u ulozi Komtura.