Glazba građanskih salona

U Hrvatskoj su iznimno rijetki i DVD-i s operama, a još rjeđi s koncertnim snimkama. Zato je od povijesne važnosti prvi DVD s čak trima koncertima (od pet, koliko je od ožujka do prosinca 2011. organizirao glazbeni pisac Zlatko Madžar) u plesnoj dvorani Palače Gvozdanović u zagrebačkoj Visokoj ulici. U jednom od najljepših gradskih prostora, u jedinstvenom svjedočanstvu raskošnoga života visokog građanstva, nastupili su redom kontratenor Max Emanuel Cenčić, pijanistica Martina Filjak, mezzosopranistica Renata Pokupić, violončelistica Monika Leskovar i gitarist Petrit Çeku. Koncerti su održani isključivo za uzvanike, potencijalne mecene čijim bi se prilozima prikupio novac za obnovu palače, a svi su se umjetnici odrekli honorara. Ekskluzivne je događaje snimala Hrvatska radiotelevizija, čime je omogućen i ovaj DVD što ga je, kao posljednje izdanje, objavila danas već bivša HRT-ova nakladnička tvrtka Orfej. Madžarova se odlična ideja poklopila s jednako vrsnim televizijskim stručnjacima okupljenima pod uredničkim vodstvom Ivane Kocelj i u prepoznatljivoj redateljskoj vizuri Danka Volarića. Pjevači su zbog ugovornih obveza prema svojim ekskluzivnim izdavačima morali odustati od objave na tom respektabilnom DVD-u, pa se na izdanju mogu pogledati tek koncerti instrumentalista.

Kronološki miniciklus počinje solističkim recitalom pijanistice Martine Filjak 31. svibnja 2011, što je dragocjeno jer umjetnica iznimno rijetko priređuje takve programe u rodnom gradu, dajući prednost nastupima uz orkestre. Ovdje smo u prigodi uživati u njezinu hipnotizirajućem Mozartu (Sonata u B-duru, KV 333), meditativnom Lisztu (2. balada u h-molu), raskošnom Schumannu (Bečki karneval) i dinamičnom Brahmsu (Balada u g-molu). Pritom doživljavamo jednako višeslojnost interpretacija i boja na posebno mekom klaviru Bösendorfer, kao i eleganciju njezinih prstiju u krupnim kadrovima klavijature.

Violončelistica Monika Leskovar na svoj je recital 30. rujna 2011. pozvala staru znanicu, pijanisticu Ivanu Švarc Grenda s kojom je nekoć snimila prvi CD, a koja živi i djeluje u Münchenu. Premda nemaju često prigode nastupati, dvije se glazbenice gotovo intuitivno osjećaju kroz Schumannove Adagio i Allegro, izvrsne repertoarne Beethovenove sonate za čelo, sve do jedine hrvatske skladbe na DVD-u, Papandopulove Rapsodie concertante „podebljana“ tona i istočnjačkog melosa. Svojevrstan dodatak ovdje je dopadljivi Glinkin Chant du Ménestrel, u kojemu redatelj okreće kameru prema publici i krupnim planovima pojedinaca-slušača odaje počast Ingmaru Bergmanu i njegovoj slavnoj ekranizaciji Čarobne frule. Intimno ozračje povijesnog ambijenta uz pojedine vidljive dragocjenosti iz zbirke Anke Gvozdanović pruža bliski kontakt interpreta i publike u gotovo izravnu dodiru.

To se posebno doživljava na trećem koncertu gitarista Petrita Çekua, održanu 9. studenog 2011, jer je glazbenik blizak s tek nekoliko centimetara udaljenim gledateljima. Çekuova interpretacija donosi bogatstvo zvuka onkraj fizičkih ograničenja glazbala, poput orguljske punoće Rodrigova stavka En Los Trigales (U pšeničnim poljima) ili pak neobarokne preglednosti Ponceove Romantične sonate prema Schubertu. Umjetnik je svirao i s dvojicom kolega, Tomislavom Vukšićem i Pedrom Ribeirom Rodriguesom, s kojima čini Trio Elogio. U toj su formaciji došle do izražaja njegove nove kvalitete muziciranja, ali i sklad srodnih sviračkih koncepcija u obradama njihova nekadašnjega profesora Petrinjaka, vatrenih plesova iz De Fallina baleta Trorogi šešir i kontrastna tri Dvořákova slavenska plesa, zaključno s blagoglagoljivim latino-swingom u Baiăo de Gude suvremenoga brazilskog gitarista-skladatelja Paula Belinattija.

U trenutku pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, za međunarodnu promociju riječ je o osobnoj karti kulture stanovanja i življenja na zagrebačkom Gornjem gradu potkraj 19. i počekom 20. stoljeća, ali i vrhunskih glazbenih soareja kakve je projekt i obnovio.