Drmusanje kaldrmama Istočne Europe

Zahvaljujući vjerojatno najboljem hrvatskom književnom izdavaču, zaprešićkoj Frakturi, jedan od najzanimljivijih i najprevođenijih suvremenih poljskih književnika, 53-godišnji Andrzej Stasiuk, nije nepoznat domaćoj čitalačkoj publici. Od desetak autorovih knjiga Fraktura je objavila hrvatske prijevode njih četiri, a bilo da je riječ o romanima (Devet, Taksim), knjizi eseja (Moja Europa, pisana u suradnji s Jurijem Andruhovičem) ili putopisima (Na putu za Babadag), Stasiuk se bavi zbiljom današnje Europe, zemljama europskog Istoka.

U romanu Taksim autorov je protagonist i pripovjedač u prvom licu Pawel, sitni trgovac i krijumčar, čijem smo bježanju pred utjerivačima dugova svjedočili u romanu Devet. U tome romanu, iako je pratio dogodovštine čak devetoro aktera priče, Stasiuk se manje bavio ljudima, a više gradom. U oronulim varšavskim ulicama, derutnim fasadama i opskurnim zakucima autor je detektirao patologiju socijalno-društvenog stanja, obilježena besperspektivnošću, depresijom i očajem. Ljudi, sve odreda gubitnici, sitni prijestupnici i marginalci, žrtve tranzicijskih nepogoda, na varšavskim ulicama kao da su se zatekli slučajno, postojeći samo da bi ispunili gradsko krvožilje, i poput guste tamnocrvene tekućine žilama kolali zapuštenim ulicama i trgovima, nebitni u svojoj privremenosti, dok je Varšava bila zapravo glavni akter romana. Takav nije roman Taksim, gdje su ljudi ipak u prvome planu, ali veliku pozornost Stasiuk ponovno pridaje ambijentu; ovaj put nije riječ o gradu, nego o selima i provincijskim malim mjestima Istočne Europe. Roman je na tragu autorove putopisne knjige Na putu za Babadag i čini se njezinom fikcijskom nadgradnjom, jer je pisan na temelju iskustava autorovih putovanja opisanih u toj knjizi, a koja su, osim rodne Poljske, uključivala i Slovačku, Češku, Mađarsku, Rumunjsku, Bugarsku, Ukrajinu, Sloveniju, Albaniju, Moldaviju...

Prev. Siniša Kasumović, izd. Fraktura, Zaprešić, 2012.

U Taksimu pratimo putovanja za starim volanom dvojice švercera koji od preprodavača otkupljuju rabljenu trikotažnu robu i kineski bofl pa to preprodaju na priručnim štandovima i seoskim sajmištima diljem istočnoeuropske provincije. No kad se ljubav uplete u priču pa pripovjedačev kompanjon Wladek nakani od vlasnika cirkusa otkupiti prodavačicu cirkuskih ulaznica, junaci bivaju primorani upustiti se u unosniju, ali nezakonitiju rabotu, šverc ljudima. Junaci romana pitaju se nije li zapravo riječ o nekovrsnom, iako ilegalnom, pomaganju ljudima koji su u svojim domicilima bili lišeni ljudskih prava i primorani na egzil radi osiguranja egzistencije? Tom je ogranku fabule zapravo svrha socijalna kontekstualizacija, kao što se i čitav roman ispostavlja kao labavom fabulom garniran dokumentarističko-putopisni zapis. U Taksimu (ime carigradskoga trga gdje hepiendovski, ali uz donekle otvoren kraj, završava putešestvije junaka) Stasiuk se služi sličnim autentizacijskim postupcima hiperrealističke deskripcije, kao u romanu Devet. Uvjerljivo i vrlo sugestivno dokumentarističko dočaravanje uvjeta života u neimaštini te dojmljivo opisivanje zapuštenih provincijskih i seoskih ambijenata i ljudi koji žive provizorne živote autor obogaćuje čestim proplamsajima iskričave, poetične lirike, po ugođajnosti bliske poetičnosti proze Ede Popovića ili Velibora Čolića.

Autor izbjegava esejiziranje i dociranje jer njegovi uvjerljivi opisi dovoljno govore sami za sebe, a komentare prepušta ljudima koje njegov švercerski dvojac na putu susreće. Roman s fabularnom osnovicom izvanzakonskoga poslovanja obiluje vulgarizmima, slengom, mračnim naturalizmom te političkom nekorektnošću. Tu se posebno izdvaja učestala uporaba izraza Rujage za Ruse, odnosno građane bivšega Sovjetskog Saveza. To je izraz koji zapravo odražava otporom obilježen prkosan stav, ali tu autor detektira i zakopanost u vremenu cijeloga istočnoeuropskog prostora koji trpi gospodarske i šire dezevolucijske posljedice sovjetskoga političkog ekspanzionizma. Izrazu Rujage mogao bi se uskoro pridružiti sličan, novi – Jurage, koji bi se odnosio na predstavnike visoke briselske, berlinske, pariške i londonske birokracije, kojih bi odluke mogle u budućnosti krojiti i obilježavati živote ljudi tih prostora.

Ipak, najdojmljiviji društveni komentar sadržan je u rečenici Ne isplati se, koju su antijunaci romana na svome putu često, u različitim sredinama i zemljama istočne Europe, imali priliku čuti. No nije riječ o mentalitetnom određenju, nego o dijagnozi društva temeljena na konzumerizmu, namjerno dezindustrijalizirana, posve podređena trgovini, preprodaji, s načelom Kupi jeftino, prodaj skuplje, uz dominaciju beskrupuloznosti, egoizma i narcisoidnosti i podrazumijevajuće gušenje poduzetništva te svođenje privatne inicijative na pragmatizam, oportunizam i korumpiranost. Dezindustrijalizacija u svrhu pogodovanja interesima uvoznoga lobija i bankara (kompradorska politika) dugogodišnja je realnost hrvatskoga gospodarstva zbog koje nam je sadašnjost turobna, a bliža budućnost lišena svjetlijih tonova. Zato, iako su Stasiukovi junaci na svojim putovanjima zaobišli Hrvatsku, mnogokoja stranica, opis i dijalog kao da su nadahnuti našim iskustvima...