Big bandu Požega – dug život!

U Zagrebu su u protekla tri tjedna bila i tri jazz-događaja, nastup američko-izraelske klarinetistice Anat Cohen s njezinim kvartetom u VIP klubu, francuskoga trubača Erica Truffaza u maloj dvorani Lisinski te koncert s javnim snimanjem Big banda iz Požege, 23. svibnja, također u malom Lisinskom. Pozornost iz više razloga valja usredotočiti baš na to gostovanje. Prvi je znatiželja što se to u jazzu događa u središtu naše pokrajine koja je takvim događanjima siromašna, drugo, u današnjoj za jazz nepovoljnoj situaciji pokretanje i postojanje relativno nova i većeg jazz-korpusa i, treće, to je uspješno promicanje jazza izvan metropole i većih, bogatijih centara.

Valja reći da je nastup Big banda iz Požege, poluprofesionalnoga jazz-korpusa, što je uvijek i tehnički i financijski riskantan projekt, bio ugodno iznenađenje. Orkestar postoji nešto manje od godine i pol, sastavljen je od profesionalaca i amatera, od profesora glazbe i njihovih učenika, članova kojima, poput primjerice mlade, svega dvanaestogodišnje trombonistice, očigledno ne nedostaje entuzijazma. Ukoliko orkestar uspije opstati, a pod ravnanjem agilnoga basista Zvjezdana Marjanovića to je izgledno, taj projekt najavljuje zavidnu budućnost već sada respektabilna big banda, koji ovisi i o odgovarajućim aranžmanima. No uočena je programska neujednačenost jer koncert je započeo klasikom iz mape orkestra Glenna Millera In The Mood u kojem je obvezna saksofonska sola svirao gost orkestra, zagrebački Talijan iz Bolzana Andreas Marinello. Marinello je istodobno sjedio i u sekciji saksofona, odsviravši i većinu solističkih dionica stilski raznorodna programa. Već je druga izvedba skladbe Birdland sa solistom gitaristom Željkom Romićem pokazala stilski višegodišnji repertoarni odmak, odvevši desetljećima dalje od Glenna Millera u skladateljsku sferu Joea Zawinula, da bi se orkestru potom u izvedbi pjesme Moondance pridružio vokalist ugodna glasa Damjan Pirović.

Dina Rizvić i svirači požeškoga Big banda / Snimio Mladen Mazur

U aranžmanu Zvjezdana Marjanovića skladbe Pick Up The Pieces kao solist predstavio se jedan od braće Kovačević, bubnjar Igor, a u sljedećoj, odmah prepoznatljivoj izvedbi skladbe Fever u aranžmanu Rogera Holmesa, u vrlo se dobru svjetlu interpretacije predstavila mlada vokalistica Dina Rizvić, studentica poznate glazbene škole Berklee u Bostonu, koju smo potom u aranžmanu ne baš jednostavne teme Spain Chicka Coreje čuli i kao nadarenu jazz-pijanisticu. Kao solist u toj je izvedbi nastupila i mlada flautistica Eva Cigić. U aranžerskoj dinamici big band je potom promijenio stil i tempo, odsviravši skladbu Mas Que Nada, sa solistom pijanistom Alenom Kovačevićem, koji je zamijenio najavljenoga gosta Zvjezdana Ružića. Već afirmiran i rutinirani zagrebački gitarist i aranžer Ante Gelo bio je poseban gost-solist orkestra, posegnuvši u svom solističkom nastupu za temom Pata Methenyja Have You Heard, a njegov se nastup nastavio i u izvedbi Methenyjeve skladbe Minuano. Aranžersku raznovrsnost Big band Požega nastavlja funk-izvedbom teme Chicken, da bi službeni dio koncerta priveo kraju poznatom temom Sonnyja Rollinsa St. Thomas sa solima tenor-saksofona gosta Andreasa Marinella, bubnjara Igora Kovačevića i električnoga glasovira NORD.

Unatoč pesimističnim najavama brojnih europskih stručnjaka za jazz s kraja prošlog stoljeća o odumiranju big banda kao preživjele pojave u jazzu, takvi su orkestri još i danas itekako popularni, a u edukativnom i disciplinskom smislu, i to napose za mlade glazbenike, neobično važni. U svijetu tako i nadalje postoje u velikom broju, pa u tom kontekstu valja promatrati i Požega big band te mu zaželjeti što dulji život.