Povratak elitnoga ciklusa

Nakon godine u kojoj je mirovao, od iduće sezone ponovno se budi elitni koncertni ciklus Svijet glazbe. Pokreće ga novo vodstvo Koncertne direkcije Zagreb na čelu s mladim ravnateljem Josipom Nalisom, koji najavljuje pet senzacionalnih koncertnih gostovanja svjetskih glazbenika i orkestara u dvorani Lisinski.

A već i prije nove sezone, iznenadio nas je nulti koncert novoga ciklusa ostvaren u utorak, 30. travnja, kojim je napokon portugalska pijanistička diva Maria Joăo Pires stigla u Hrvatsku. Burnim je ovacijama popraćena njezina izvedba Chopinova 2. klavirskog koncerta ostvarena uz Komorni orkestar grada Basela pod vodstvom britanskoga dirigenta Trevora Pinnocka. Još jedno druženje s glazbenim zvijezdama omogućeno je zahvaljujući ciklusu koji, kao svojevrsna nadopuna jednako elitnoj sezoni Lisinski subotom, smješta hrvatsku metropolu na kartu poželjnih glazbenih odredišta.

Pijanistica Maria Joăo Pires / Snimio Felix Broede / DG

U nizu velikih pijanista koji su proteklih sezona gostovali u Zagrebu Portugalka Maria Joăo Pires po mnogočemu se izdvaja. U posljednji je trenutak iskorištena prigoda da napokon posjeti i Zagreb u sklopu oproštajne koncertne turneje kojom priprema svoju 70. životnu obljetnicu. Već sad možemo ustvrditi da je njezina izvedba popularnoga Chopinova koncerta bila jedan od vrhunaca ove klasične koncertne sezone u gradu. Potpuno suprotno od pretjerivanja na kakva nas je navikao na drugi način genijalni Pogorelić, Marie Joăo Pires svoju ulogu doživljava kao sponu između skladatelja i publike te u potpunosti svoj neizmjerni talent i tehniku ulaže u introvertiranu, skromnu, ali izvrsnu i sanjarsku zvučnu kreaciju partiture. Njezini profinjeni filigranski tonski nizovi kao da pričaju priču o tekućim brzacima i vodenim oblacima nekih zamišljenih zvučnih fontana. Jednako je miran, skrušen i nepretenciozan bio i njezin dodatak, Scarlattijeva sonata u A-duru oznake K208, koja se na klaviru rijetko čuje, a češće je repertoar čembalista. S pijanističinim se temperamentom skladno stopio Bazelski komorni orkestar, skladni ansambl mladih glazbenika različitih nacionalnosti proizišlih iz slavnih glazbenih akademija u tom gradu njemačkoga dijela Švicarske, a povezala ih je spretna gesta britanskoga dirigenta Trevora Pinnocka. Dok smo na njegovo ime tijekom proteklih desetljeća uglavnom nailazili na pločama rane glazbe, napose baroka, iznenadio nas je u repertoaru 18. i 19. stoljeća, ne toliko u Mozartovoj Jupiter-simfoniji u drugom dijelu večeri, što je ionako njegova uža specijalnost, već ponajviše uvodnom Idilom Siegfried Richarda Wagnera s kojom se orkestar komornih dimenzija, ali i načina muziciranja, nije uklapao. Budimo realni, unatoč vagnerijanskoj pošasti uoči njegova 200. rođendana, njegova primarno simfonizirano-operna glazba ipak traži širinu boje i fraze, što je Pinnock rastočio u bezlično impresionističko frekvencijama ograničeno orkestralno tkivo.

No i takve su, možda i netipične interpretacije, potrebne u našoj koncertnoj ponudi i donose šarolikost i zanimljivost različitih tumačenja istih omiljenih predložaka. Stoga potrebnost ovoga povijesnog ciklusa Koncertne direkcije Zagreb, te najstarije i najveće hrvatske glazbenoorganizacijske ustanove, ne treba dovoditi u pitanje, a svi ljubitelji glazbe s nestrpljenjem iščekuju koncerte u najavljenoj sezoni: slavnoga ruskog pijanista Jevgenija Kisina (19. rujna), Drezdenske kapele pod vodstvom južnokorejskog dirigenta Myung-Whun Chunga te violinističko-orkestralni trolist Bergenska filharmonija–Nicola Benedetti, Simfonijski orkestar HRT-a–Jurij Simonov i Budimpeštanski orkestar Dohnanyi–Kristof Barati.