Peta Jazzarella, ne za pet!

Ovogodišnje peto izdanje All Women Jazz Festivala, poznatijega kao Jazzarella, nakon lanjskog otkazivanja, održano je u zagrebačkom VIP klubu 24–30. travnja s dosta promijenjenim programskim konceptom. Velika imena poput Debore Brown, Diane Schuur, Dianne Reeves, Roberte Gambarini, Esperanze Spaulding, Regine Carter, ženskog big banda Diva i drugih, ustupila su, s iznimkom Debore Carter, mjesta, čini se sve brojnijim domaćim, više i manje poznatim pjevačicama. Festival je iz koncertne dvorane preseljen u klupski prostor sa svim svojim negativnostima uključivši i problem razglasa.

Jazzarellu je otvorila mlada, u nas pa i u inozemstvu već afirmirana vokalistica, organizatorica i skladateljica Maja Savić, pokazavši vidan napredak u interpretaciji, napose u scat-improvizacijama, nastupivši sa svojim sastavom vrlo dobrih jazz-glazbenika današnje zagrebačke generacije; pijanist Hrvoje Galler poznat kao vrstan pratilac Jasne Bilušić, gost, talijanski alt-saksofonist Andreas Marinello, budući magistar jazza u Grazu, kontrabasist Zvonimir Šestak i već afirmiran bubnjar Kruno Levačić. Nakon Maje Savić predstavila se vokalistica iz Dubrovnika Ines Tričković sa svojim sekstetom. Unatoč (ne)potrebnom naglašavanju njezine samoukosti, latila se zahtjevna i svakako originalna repertoarnog i aranžerskog projekta, koji se sastoji od dijela autorskog opusa zabavnoglazbenoga skladatelja Zdenka Runjića transformirana u neku vrst zahtjevnoga modernog jazz-izričaja s nizovima improviziranih korusa i vokaliza. Za to se na posve specifičan i originalan način pobrinuo trombonist i aranžer Luka Žužić, koji se i priključio već spomenutu pratećem sastavu Maje Savić. Tako se Ines Tričković, vokalistica međunarodne karijere s uspješno odrađenim nastupima na festivalima jazza u Hongkongu, OCT jazz-festivalima u Shenzenu i Macau te festivalima Safed u Izraelu i Beishan WorldMusic 2013. spomenutim programom Runjić in Blue sada i u Zagrebu potvrdila. Slijedila je Lana Janjanin, mlada vokalistica i pijanistica koja studira u Beču, gdje piše pjesme koje uglazbljuje i izvodi na glasoviru. Pratili su je kontrabasist Tihomir Hojsak, bubnjar Milo Stavros i kao gost sopran- i tenor-saksofonist Vojkan Jocić.

Nakon Lane Janjanin nastupila je provjerena, rutinirana i programski vrlo određena Valerija Nikolovska s vrlo profesionalno otpjevanim, sažetim i dobro koncipiranim programom, u kojem vrijedi istaknuti ponajprije standarde: No More Blues, Sealine Woman i Bye Bye Blackbird te original njezina stalnog pijanista i orguljaša Viktora Lipića Elevator. U sastavu je bio i izvrstan bubnjar iz Karlovca Damir Šomen.

Deborah Carter / Snimio Mladen Mazur

Pod pretencioznim nazivom Scat Circle 26. travnja održan je pravi prvi jazz-pljesak, mala svakako vrijedna revija novih vokalnih nada, učenica pjevačice Lele Kaplowitz. Bio je to i odveć dug uvod u nastup dviju danas vodećih dama našega jazz-pjevanja, veteranke rocka i jazza Zdenke Kovačiček te u ovom trenutku naše najprofiliranije jazz-pjevačice Lele Kaplowitz.

Zdenka Kovačiček ponovno se dokazala vrlo dobrim i sigurnim izvedbama skladbi Lullaby Of Birdland, The Shadow Of Your Smile i bluesom Whiskey Drinkin’ Man. Potom su udružile snage u izvedbama standarda Sweet Georgia Brown s chase-korusima s bubnjevima te u originalu Lele Kaplowitz Don’t Cry. U svom pak solo nastupu Lela Kaplowitz vrlo se uspješno predstavila dvjema izvedbama, originalom Sad Story i bluesom posvećenu legendarnoj Sari Vaughan, Sassy’s Blues. Cjelokupan je taj, ne baš jednostavan i posve raznolik program, uz pomoć velikog iznenađenja, tek dvanaestogodišnje bubnjarice Brune Matić i također mlade flautistice Diane Cerenšek, stoički strpljivo i maksimalno profesionalno otpratio rutinirani američki pijanist i orguljaš, Lelin suprug – Joe Kaplowitz.

Međunarodni je značaj festivalu dala simpatična i nama već poznata američka pjevačica Deborah Carter i to opet uz pratnju pouzdane hrvatske ritam-sekcije u sastavu: Hrvoje Galler, glasovir, Zvonimir Šestak, kontrabas, te ovaj put istarski bubnjar Adriano Bernobić. O današnjim američkim tamnoputnim jazz vokalisticama ne bi trebalo posebno govoriti, sve su one bez obzira na provenijenciju i stilska opredjeljenja potpuno u idiomu istinske jazz-interpretacije, pa je u tom kontekstu dakako i Deborah Carter, dokazavši to i ovaj put nizom više nego korektnih interpretacija mahom klasičnoga repertoara američke jazz-mape. Iz tog je repertoarnog obilja za nastup izabrala nekoliko pjesama, od kojih vrijedi izdvojiti On A Clear Day, Willow Weep For Me, efektnu Cry Me A River, Doodlin’, duhovito pretvorenu u Googlin’, te Love For Sale. Nastup je Deborah Carter završila zasluženim dodatkom, pjesmom I Ain’t Got Nothin’ posvećenom zaslužnim američkim džezistima. Besprijekorno izveden i dobro koncipiran program u dva dijela odisao je dugogodišnjom rutinom te očekivanim osjećajem za frazu, stil pjevanja i improvizaciju, što je publika odmah razumjela i nagradila pljeskom.

Peti festival Jazzarella završio je, nakon trodnevnoga prekida, 30. travnja, nagradom za sve profesionalne sudionice festivala, koje su tako dobile šansu predstaviti se i uz Jazz-orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Saše Nestorovića.