Vijenac 501

Kazalište

Kazališni globus – svijet

Jasen Boko

Kad stvarnost nadmaši fantaziju


London – „Bila je to fantazija kad sam je napisao, ali je danas postala sasvim relevantna. Stvarnost ju je nadmašila.“ Tako je govorio Harold Pinter o svojoj drami Vruća kuća (The Hothouse) u intervjuu 1982. Komad o kafkijanskoj torturi napisan 1958, a spremljen u ladici do početka osamdesetih, s tadašnjim otkrićem o političkom manipuliranju psihijatrijom u utišavanju disidenata u Sovjetskom Savezu, dobio je novo značenje. Danas, tri desetljeća poslije, u režiji Jamieja Lloyda i produkciji Trafalgar Studios drama je dobila bitno nove konotacije. Nema više totalitarizma, živimo u demokratskoj Europi i slobodnom društvu, ali država nije prestala s manipulacijama i kontrolom nepodobnih građana. Radnja Vruće kuće događa se u nedefiniranoj, tajanstvenoj instituciji u kojoj su pacijenti, koji umjesto imena imaju samo brojeve, sustavno mučeni elektrošokovima i drugim sofisticiranim sredstvima torture. Država je ona koja „problematične“ karaktere koji se zalažu za ljudska prava mučenjem pretvara u odane podanike kako bi došla do „boljeg društva“. Pinterova je satira s promjenama u svijetu dobila novu, mučnu dimenziju društva koje ne bira sredstva da bi uspostavilo i zadržalo kontrolu.


Dorian Grey za 21. stoljeće


Moskva – Godinu nakon što je preuzeo kazalište Jermolova i pet mjeseci nakon što je započeo sa svojim repertoarom poznati ruski glumac Oleg Menšikov stao je opet na scenu, u premijeri adaptacije Wildeova Portreta Doriana Greya u režiji Aleksandra Sozonova.


slika


Premijera je ocijenjena relativno povoljno, jer svi zapažaju furiozan multimedijski prvi dio u kojem je prikazan Dorian Grey našeg stoljeća. U tom dijelu tehnička i multimedijska sredstva iskorištena su u kazališnoj naraciji u izvedbi kakva se rijetko vidjela na ruskim scenama. U drugom se pak dijelu predstava vraća tradicionalnoj naraciji i scenskim sredstvima iz prošlosti pa konačan rezultat i nije tako povoljan.


Sve zbog ljubavi


New York U godini s 13 mjeseca, poznati Fassbinderov film iz 1978, sad je doživio američku scensku praizvedbu. Drama o posljednjim danima Elvire, žene koju je ostavio ljubavnik, prati originalni scenarij, pa se Elvira u sjećanju vraća križnim postajama svoga života, do vremena kad je bila Erwin, muškarac, dok operacijom nije promijenila spol. Adaptaciju potpisuju Bill Camp i Robert Woodruff, a Woodruff je i redatelj predstave postavljene u kazalištu Yale Repertory. Priča je to o ljubavnoj nesreći, jer je Elvira promijenila spol kad ju je ostavio prethodni ljubavnik, s napomenom: šteta što nisi djevojka! Erwin je postao Elvira, ali ljubavna se nesreća nastavila i drama završava samoubojstvom glavne junakinje. Mračna Fassbinderova drama, u dobrom dijelu i zbog odlične igre Billa Campa u ulozi Elvire, vrlo je povoljno ocijenjena.


Novo čitanje Borkmana


Maribor – Mateja Koležnik režirala je u Drami mariborskoga Slovenskog narodnog gledališča Ibsenov komad John Gabriel Borkman, dramu o direktoru banke koji upada u financijske nevolje i završava u zatvoru.


slika


U srži Borkmana ipak je minuciozna društvena i obiteljska drama i priča o složenim ljudskim odnosima. Dvije sestre koje vole istog čovjeka, ljubav koja materijalnu sigurnost pretpostavlja emociji, ali i snažan politički naboj koji donosi bankarski dio priče čini dramu i danas zanimljivom. Koležnikova je ovom predstavom donijela još jedno suvremeno čitanje klasičnoga dramskog djela u kojem glavne uloge igraju Igor Samobor, Ksenija Mišič i Viktor Meglič.

Vijenac 501

501 - 16. svibnja 2013. | Arhiva

Klikni za povratak