Cesarica bješe davno

Jubilarna 20. dodjela hrvatske diskografske nagrade Porin s motrišta glazbenog ceha uspješno je ostvarila ono što se očekivalo. To se ne odnosi na ishode glasovanja u svakoj od brojnih kategorija, jer je to ipak slobodno glasačko pravo onih koji su, kao struka, na to pozvani. Ipak, moguće je raspravljati o upitnosti određenja pojedinih kategorija te u naglašenom nastojanju kategoriziranja i onoga što nije baš jasno odredivo i različito, ili je slično, a ne različito! S motrišta javnosti kojoj se obraća, s motrišta prosječno obrazovana i zainteresirana slušatelja (jer glazba se i stvara zato da se sluša) nisu posve jasna ni određenja osnovnih pojmova u području izvan klasične glazbe – kao što su – zabavna glazba, pop-glazba, rock-glazba. Prečesto je slučaj da natjecatelji – diskografi koji prijavljuju radove – utječu na ta određenja pa bi valjalo uvjerljivo objasniti razliku pojmova koje javnost ne razlikuje (zabavna i klapska pjesma!).

Statuu Porina dizajnirao je Ivica Propadalo

Dapače pokazalo se (u nekim primjerima) da podjela po glazbenim vrstama i ne znači mnogo za prihvat javnosti. Podsjetimo samo na današnji prijam i odziv u javnosti zborskog pjevanja koje nije samo ozbiljno glazbeno pjevanje!

Dvadeseti Porin uspio je ponovno okupiti na jednom mjestu i u zajedništvo glazbenike svih glazbenih vrsta. Podijeljen je (zar samo zbog dvadesetogodišnjeg jubileja?) veći broj nagrada za životno djelo nego ranijih godišta i sve su itekako zaslužene te nijedna nije upitna!

Podjela Porina ponajprije je okupljanje glazbenika i onih koji se glazbom bave, događaj koji slušatelji – a kako se i izravno televizijski prenosi – i gledatelji, kao što je i potpisani, koji se prati kao sastavni dio radiotelevizijskog programa – pa valja i o tome ponešto reći. Jedan je od dojmova praćenja televizijskog prijenosa priredbe održane u subotu 11. svibnja u Rijeci da još, unatoč trudu i nastojanju, nije ostvareno da koncertne izvedbe uživo imaju odlike izvrsnosti čak i bolje od onih ostvarenih u studijima za snimanje, već da je još u izvedbama previše intonativnih nečistoća, nejasnosti i izvođačke neuvjerljivosti (s časnim iznimkama), kao i da opada glazbenička invencija i autora i obrađivača pa i izvođača. Na 20. Porinu o tome je najbolje svjedočila Cesarica usporedbom one od prije dvadeset godina i ove izvedene u Rijeci!