Još aktivan i poletan

Kad netko za glasovirom svirajući jazz prosjedi punih 70 godina, oduševi tisuće zadovoljnih slušatelja i još je aktivan i poletan, tada za 85. rođendan zaslužuje mjesto u ovoj rubrici. Njemački jazz-pijanist, vokalist i aranžer Paul Kuhn, poznat u europskim jazz-krugovima kao čovjek za glasovirom, ni u tim godinama nema namjeru prestati nastupati. Na pitanje novinara dokle će, odgovara „dok me zdravlje i snaga posluže“, a tajna njegovih uspjeha i popularnosti leži ponajprije u komunikaciji, za sve generacije prihvatljivim izvedbama, pa i pomno odabranim programima poznatih jazz-standarda, koje većina slušateljstva vrlo brzo prepoznaje. Zapravo bi se moglo zaključiti da nije riječ samo u vrsnu pijanistu i vokalistu nego i o svojevrsnom europskom popularizatoru istinskoga jazza i swinga, ma što god danas netko od pristaša modernog free-jazza o tome mislio. Stoga je vrlo zanimljivo da ime Paula Kuhna nije lako naći čak ni u boljoj europskoj jazz-literaturi, jer je za te autore Kuhn u ovom trenutku možda odveć komercijalan, u komunikaciji odveć zabavljački, ili za današnje mlađe jazz-slušateljstvo odveć tradicionalan. Kuhn je glazbenik koji posjeduje zavidnu domaću i inozemnu jazz-reputaciju, a dob ga ne sprečava da iz svog udobnog švicarskog doma u Graubündenu odlazi i na brojne, ponekad i naporne turneje, koje neobično voli i još ih vrlo dobro podnosi.

Paul Kuhn rođen je 1928. u Wiesbadenu. Godine 1936. počeo je svirati harmoniku i glasovir te ponešto i klarinet. Kao i većina relevantnih europskih jazz-stručnjaka i glazbenika tih generacija, s jazzom se upoznao i zavolio ga slušajući neponovljive programe američkih vojnih radiopostaja AFN. U drugoj polovici četrdesetih jazz je intenzivno svirao u američkim vojničkim klubovima u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, da bi 1950. u toj zemlji već postao afirmiran kao kvalitetni jazz-pijanist. Godine 1951. osnovao je prvi jazz-kvartet, ne prekidajući pritom svoje suradnje s orkestrima Maxa Gregera i komercijalnijega Jamesa Lasta. Počinje pisati i aranžmane za veće korpuse, a prvi mu je bio onaj poznatog swing-standarda Bei mir bist du schön. Postaje i važan suradnik drugih big bandova, pa tako i orkestra Südwest Rundfunk, a 1968. kao dirigent i vođa preuzima big band SFB u Berlinu, s kojim je do 1980. ostvario niz diskografskih izdanja. Uzori su mu bili pijanisti Art Tatum, George Shearing i Hank Jones, a od big bandova Count Basie. Kuhn je već godine 1953. proglašen najboljim njemačkim jazz-pijanistom, što je s obzirom na već tada modernu njemačku jazz-scenu bio svojevrstan presedan. Godine 1976. dobitnik je nagrade njemačke diskografske industrije, a 2002. ugledne nagrade German Jazz Trophy.

U europskoj je diskografiji, kako među stručnjacima, tako i među slušateljstvom, veliku pozornost polučio nedavno i CD, koji je Kuhn u formaciji klavirskoga trija ostvario s kontrabasistom Martinom Djakonovskim i bubnjarem Willyjem Ketzerom, odnosno Garyjem Toddom. Prije pet godina izdan je njegov disk s naslovom Mensch Berlin ostvaren s Mariom Barthom, a dvije godine poslije u Bochumu je kao pijanist, skladatelj i dirigent svoje džezističko djelovanje potvrdio na manifestaciji ECHO jazz.

Paul Kuhn jedinstvena je pojava na europskoj jazz-sceni, uvijek nanovo zadivljuje vitalnošću i lakoćom interpretacije, pa i pjevanjem, i starije i mlađe generacije ljubitelja jazza te je danas zasigurno neponovljiva europska legenda američkoga glazbenog fenomena 20. stoljeća.