Demokracija u zrcalu HRT-a

Ako uzmemo da su nedavni izbori za Europski parlament bili od neznatne važnosti – što se može zaključiti po odzivu birača (20,8%) – onda se može reći da su njihovi rezultati proizveli leptirov učinak (butterfly effect). Naime, u čuvenoj teoriji kaosa, ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi. Takav učinak imali su i nedavni izbori za EP u Hrvatskoj: premda neznatni po zanimanju građana, nakon njih u hrvatskoj politici ništa nije ostalo na istom mjestu. S obzirom da smo na polju teorije kaosa, uzimam slobodu „nabacati“ posljedice rezultata izbora metodom „kako mi padne na pamet“.

Na političkoj sceni preko (izborne) noći promijenio se odnos snaga: povećala se moć HDZ-a, a umanjila SDP-a; s obzirom na predviđanja, dovedena je u pitanje kvaliteta anketa: pokazalo se da su u pravu oni koji u njih sumnjaju, tvrdeći da su kod nas „izbori jedine prave ankete“; predstojeći lokalni izbori dobili su prvorazredno značenje: oni će potvrditi ili demantirati trend naznačen na izborima za EP; produbljena je kriza u vladajućoj koaliciji nezadovoljstvom haenesovaca što nisu dobili zastupnika u EP-u; autoritet premijera Zorana Milanovića nastavio se trusiti jer se pokazao i kako slab strateg: da nije „natjerao“ koalicijskog (!) Ivana Jakovčića na samostalni istup, rezultat izbora možda bi bio drukčiji; u političku orbitu izbačena je nova zvijezda: uspjeh Ruže Tomašić najavljuje promjenu političke konfiguracije u Hrvatskoj…

Oslobođen komentiranja, budući da je to za mene uradilo samo ovo nabrajanje, ostatak prostora posvetit ću HRT-u, odnosno načinu na koji je naša javna televizija u izbornoj noći posredovala taj događaj svojim gledateljima. Scena: voditeljica, „bard hrvatske diplomacije“, mlađi politolog, predstavnik GONG-a.

Prvi neslužbeni rezultati izazivaju nevjericu. U njoj se, očekivano, prvi snašao naš bard tvrdeći da su oni formirani od glasova iz ruralnih sredina u kojima je manje birača, pa se listići brže prebrajaju. Kada počnu pristizati iz urbanih sredina… No kako vrijeme prolazi, a omjeri među mogućim eurozastupnicima ostaju isti, postaje očigledno da se bard preračunao. Vjerojatno je, unatoč iskustvu, ispustio iz vida da po našim špičkovinama i vuko(je)vinama ljudi (koji glasaju za ruralne tipove ŕ la Andrej Plenković!) jedva znaju zbrajati, pa im je za isti postao potrebno mnogo više vremena nego u urbanim sredinama.

No dok se urbano ne probije, treba podići duh u studiju. To se pokušava postići preusmjeravanjem pozornosti na nešto što relativizira rezultat. Ponovno se govori o slaboj izlaznosti, i na temelju nje dovodi u pitanje legitimnost izbora, što do prvih (neočekivanih) rezultata nitko nije ni pokušao. Uz to se naglašuje kako se zastupnici bore za jednogodišnji mandat te pravi izbori tek slijede. Svoj obol u ovom dijelu dao je i mlađi politolog ustvrdivši kako je uobičajena praksa da na izborima za EP vladajući gube. Ako je to pravilo, onda večeras ne svjedočimo ničem posebnom. Možda je to i točno, ali ne i zaključak kako stoga na ovim izborima nitko ne gubi, nego su svi dobitnici. Cijelu se večer govorilo isključivo o uspjehu i neuspjehu – riječi pobjeda i poraz dosljedno su se izbjegavale.

Kada su počeli stizati i preferencijalni glasovi, sva pozornost usmjerena je prema Ruži Tomašić. Priznajem, teško mi je bilo uočiti je li u studiju ta činjenica izazvala zabrinutost ili olakšanje (?!). Bard hrvatske diplomacije pokušao se postaviti pozitivno tvrdnjom da „budući da je živjela u Kanadi, Ruža Tomašić (koja je tamo završila srednje i visoko obrazovanje te radila u javnoj službi!, op. Lj. A.) vjerojatno razumije, pa i govori engleski“.

To je bilo jedino pozitivno što je izrečeno o pobjednicima na prvim izborima za Europski parlament u Hrvatskoj. No kako je jutro ipak pametnije od večeri, sutrašnje vijesti na programima HRT-a ipak su javljale o pobjedi i porazu, ali uz refren: „Pobijedio je HDZ s razlikom manjom od 1 posto“.