Biblijske pjesme

ADAM

Bez nje je bio sam.

Bogatstvo svijeta nije imao s kime podijeliti.

Zahvaljujući njoj spoznao je ljepotu

I grijeh je dodirnuo

Na njezin poticaj.

Potkraj života

Imao je za čime žaliti,

Imao se čega sjećati.

Da je ostao sam,

Ne bi bio siguran

Ni da je živio.

POTOP

Mislili smo da je to kraj.

Sa životom se pozdravismo.

Sve što smo voljeli

Voda je proždrla.

Za tuđe zlo i tuđe grijehe

Cijenu smo strašnu plaćali,

A tome nismo mogli ni riječi prigovoriti –

Braća su naša griješila preko svake mjere,

Božji bijes je bio opravdan.

Mislili smo da je utapanje logičan kraj

I da očeva arka nepotrebno produžava agoniju.

Tek kada ugledasmo golubicu s maslinovom granom,

Spoznali smo da je kraj novi početak,

A sve što se zbilo do tada –

Uvod u život

Koji tek trebamo izgraditi.

Marijan Trepše, Golgota, 1920.

MOJSIJE

Jedino on

Nije zakoračio u obećanu zemlju.

Svi su ga zbog toga žalili,

Ne shvaćajući da je samo

Najdraži Božji odabranik

Bio pošteđen razočaranja.

Samo on snove i njihovo ostvarenje

Nikada nije usporedio

Zahvaljujući Gospodu

Koji ga na vrijeme uze k sebi.

JOSIP I NJEGOVA BRAĆA

Braćo,

Ne zamjeram vam zbog ljubomore –

Ljubomora je ljudskim bićima svojstvena.

Ne zamjeram vam što me

Baciste u bunar –

I ondje je moja nada bila živa, a vjera neugasla.

Ne zamjeram vam zbog izdaje

I prodaje u roblje –

Sjaju srebrnjaka ni bolji od vas nisu odoljeli.

Ne zamjeram vam zbog godina egipatskih –

Jer i ondje dodirnuh sreću

I kao rob i kao uglednik.

Ne zamjeram vam ni zbog mržnje

Ni zbog zavisti –

Vaši najgori postupci bili su

Smišljeni djelići Božjeg plana koji mene proslavi.

Zamjeram vam samo zbog jednoga:

Ni u zlu niste bili dosljedni.

Stoga ni moju mržnju ni moju ljubav

Niste zavrijedili.

GOLGOTA

Većinu promatrača ondje je dovela radoznalost,

Malobrojne mržnja,

Tek ponekog vjera.

Pribijanje na križ

Odvijalo se po planu,

Skidanje s križa

Izmaklo je njihovoj kontroli.

I sve potom –

U vijeke vjekova,

Događat će se po Božjim,

A ne po ljudskim namislima.

USKRSNUĆE I VJERA

Izlazak iz groba nije bio presudan,

Nisu bili presudni ni svjedoci

Koji vidješe odmaknut grobni kamen.

Ni Tomin prst u rani,

Ni uznesenje na nebo

Nisu bili nužni.

Beskrajna ljubav

Kojom nas je zagrlio,

Bila je dovoljna

Da povjerujemo i mi najsumnjičaviji.

PAVAO

Ti koji si me

S velikom strašću progonio,

S još većom strašću

Ćeš me slaviti.

Ali prije nego što progledaš,

Morat ćeš oslijepjeti

I sebe se zastidjeti.

Na koncu ćeš mi biti bliži

Od onih koji prvoga dana u me povjerovaše.

Napisano travnja 2013.

u Malom Lošinju