Živo(s)t književne Koprivnice

Kad je 2006. koprivnički prozaist Darko Pero Pernjak ni iz čega odlučio pokrenuti periodik Koprivnički književni godišnjak, koji bi bio moderator suvremene koprivničke književne scene, ne čudi što je kao njegov glavni cilj istaknuo „nekritičko prikupljanje aktualne književne produkcije koprivničkoga književnog kruga“. Naime, među koprivničkim i podravskim književnicima te autorima koji se povremeno laćaju pera tada nije bilo nikakve (časopisne, izdavačke, cehovske) povezanosti te koprivnička književna scena nije u pravom smislu riječi ni postojala. Pisci su bili osuđeni na vlastite projekte te su se uglavnom okupljali oko publikacija i književnih zbivanja gradskog muzeja i knjižnice ili Matičina koprivničkog ogranka. No danas, sedam godina nakon pokretanja, zahvaljujući tom periodiku, ali i 2009. osnovanu Podravsko-prigorskom ogranku Društva hrvatskih književnika, ni Pernjak ni bilo tko drugi više ne želi govoriti o „nekritičkom“ prihvaćanju svega što koprivnički i podravski autori pišu, već su se na stranicama godišnjaka i u izdanjima Ogranka profilirali autori koji nešto vrijede.

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Koprivnici, 2012.

Naime, dok je uredništvo u početku prihvaćalo gotovo sve što je pristizalo, tijekom proteklih šest godina kriteriji su se sve više zaoštravali. Zasluga je to prije svega spominjanoga glavnog urednika Pernjaka te urednika za poeziju Milana Frčka, koprivničkoga pjesnika. Tako u prvoj cjelini godišnjaka u rubrici Stvaralaštvo, koja zauzima dvije trećine publikacije, nalazimo pjesničke i prozne radove trideset devetero koprivničkih i podravskih autora. Raspon se kreće od afirmiranijih imena podravske književne scene, kao što su spominjani Pernjak i Frčko, te Anica i Maja Gjerek, Mladen Levak i Vjekoslav Prvčić, dakle autori koji iza sebe imaju već više knjiga, preko Marka Gregura kao jednog od najperspektivnijih mladih koprivničkih autora, koji je do danas dobio i nekoliko književnih nagrada, do manje afirmiranih imena, dapače i književnih početnika. U posebnoj rubrici Mlade nade predstavljene su učenice osnovnih i srednjih škola Ira Kvakarić, Klaudija Ivačić, Matea Čvagić i Maša Virag, koje su tek kročile u spisateljske vode.

Od 2010. Godišnjak osim rubrike u kojoj je predstavljeno suvremeno književno stvaralaštvo koprivničkih i podravskih autora sadrži i dvije nove rubrike kritičko-kroničarske naravi. Prva je od njih rubrika Promišljanja, u kojoj se donose eseji o različitim pitanjima povezanima s književnošću te kritike i osvrti na novoobjavljene knjige. U najnovijem broju Mario Kolar promišlja o tome Postoji li dijalektalna književnost? donoseći kritiku tog pojma s nekih novih gledišta, a Zdravko Seleš pita se Jesmo li izdali Galovića? razmatrajući pitanje zavičajnosti i/ili antizavičajnosti, odnosno bezavičajnosti kao glavnoga kriterija pri dodjeli književne nagrade koja nosi ime toga važnog podravskog književnika. U toj rubrici Pernjak donosi osvrte na knjige Snovi i sjene / Senje i tenje / Lumo kaj ombro (2012) Zdravka Seleša te Pisma prijateljici (2012) Mladena Levaka, a Dražen Ernečić na knjigu Đure i Mate Sudete Fantastično-sarkastične priče (2009).

Posebnu važnost ima i rubrika Književno bilo Koprivnice, u kojoj su pobrojani svi književni događaji u Koprivnici i Podravini tijekom protekle godine. Priređivač rubrike Marko Gregur imao je mnogo posla pri bilježenju svih književnih događanja, što, kao i sam Godišnjak, svjedoči o živosti koprivničke i podravske književne scene koja će Podravinu, ukoliko nastavi u tom smjeru i još malo ubrza, s vremenom možda priključiti književno najrazvijenijim hrvatskim regijama.