U znaku Šoljana i Vide

Osamnaesti dani Antuna Šoljana održani su već tradicionalno u Rovinju u organizaciji Društva hrvatskih književnika (DHK) i Pučkog otvorenog učilišta grada Rovinja 13. travnja. Manifestacija pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Grada Rovinja započela je polaganjem vijenca pod spomen-ploču na kući Antuna Šoljana, a u središnjem dijelu o nedovoljno istraženim i opisanim značajkama opusa velikoga književnika Viktora Vide govorili su sudionici književnoznanstvenoga kolokvija koji je uz moderiranje Ivice Matičevića okupio ugledne književnike, teoretičare i povjesničare književnosti te sveučilišne profesore.

Predsjednik DHK-a Božidar Petrač naglasio je da je ovo posebna godina jer se obilježavaju dvije važne obljetnice: dvadeseta godišnjica smrti Antuna Šoljana i stota godišnjica rođenja Viktora Vide. U Multimedijalnom centru gostima se u ime organizatora obratila ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Dubravka Svetličić, a u ime Grada Rovinja pozdravila je Cinzia Ivančić, dok su Stanislav Habjan i Danijel Žeželj poetskim i slikarskim performansom uveli u službeni dio manifestacije.

Viktor Vida za radnim stolom u Zagrebu, 1941.

Tomislav Brlek je vrlo jezgrovito govorio o osobitostima kriterija odabira pjesama za knjigu Svojeručno – Šoljan, Izabrane pjesme Antuna Šoljana, a Božidar Petrač, dobar poznavatelj Vidina opusa i priređivač knjige Izabrana djela Viktora Vide, kritički se osvrnuo na političku situaciju u Jugoslaviji, odnose Hrvata i Srba u bivšoj državi te u emigracijskim političkim krugovima i tajnim službama. U eseju Rasulo Doriana Vlaja Vida iznosi podatke o sebi koji se nigdje drugdje ne mogu naći i koji upućuju na razloge njegova odlaska u Italiju 1942. „Vida je optužen kao bivši komunist, bivši Jugoslaven i bivši fašist“, naveo je Petrač. „Odan hrvatstvu i svome jeziku do kraja života u egzilu, osjećao je moralnu odgovornost da se izdaleka očituje o nepravdama prema svojoj zemlji, da izrazi svoju nacionalnu određenost i time slobodu kao pravo svakoga čovjeka“, zaključio je.

Milorad Stojević govorio je o Kritikama i esejima Viktora Vide u kojima se otkrivaju Vidina „idejna, filozofska i estetska usmjerenja i ukusi“, a Daniel Mikulaco analizirao je strukturne, formalne, žanrovske i estetske osobine i vrijednosti Vidine pripovijesti Tajno poslanje (1951) iščitavajući „u tom kafkijanski i apsurdistički intoniranom hibridnom fikcionalnom pripovjednom proznom tekstu naglašenu poetiziranost, internaliziranost te elemente autobiografskog i religijskog (biblijskog)“.

Antun Pavešković govorio je vrlo metaforički o Vidinu mediteranizmu, koji znači „kolijevku djetinjstva, kojim smo trajno obilježeni i za kojim osjećamo nostalgiju“, povlačeći paralelu sa Sofoklovim Kraljem Edipom koji ujedinjuje kontrast Mediterana. Analizirajući rane pjesme uočio je da su Vidina „štedljivost na riječima, suzdržanost iskaza, metonimija, hermetizam, egzistencijalizam, užasi rata i poraća, nalik na vedute s de Chiricovih slika“.

Irvin Lukežić dao je Analizu pjesme „Groblje pored mora“ iz koje dolazi do izražaja mediteranizam i Vidin pogled na svijet, a Martina Kokolari osvrnula se na Talijanske teme u Vidinu opusu. Pozadinu teme pronalazi u Vidinoj povezanosti i boravku u Italiji, o sličnostima i paralelama s Quasimodom i utjecajima na Vidino stvaralaštvo. Citatima najvažnijih pjesma ilustrirala je poetiku hermetizma, koja je znatno utjecala na Vidino pisanje. Zaključila da je „osamnaestogodišnja emigracija obilježila sudbinu i Vidinu poetiku“.

Slaven Jurić izlagao je o Vezanom i slobodnom stihu u poeziji Viktora Vide i dao preciznu sinkronijsku i dijakronijsku analizu Vidine poezije, a Davor Šalat usmjerio se na analizu kasnije Vidine poezije zaključivši da je Vidina metaforika „najviše postignuće i doseg lirike toga vremena u Europi i Argentini“.

Boris Domagoj Biletić govorio je o Autobiografskim zapiscima Viktora Vide, a Ljubica Ćosić o Vidi u Hrvatskoj reviji obradivši književnu i periodičku građu u HR od 1951. do 1997. Vida „jezikom pripada Hrvatskoj i Dalmaciji“ i „svi koji su o njemu pisali slažu se da je Vida najsnažnije ime poslijeratnoga pjesništva“, zaključila je.

U večernjim satima MMC bio je domom pjesnika za jednu večer. Željna poetskih riječi, publika je mogla uživati u ekspresivnoj interpretaciji eminentnih pjesnika i akademika Ante Stamaća, Gorana Filipija, Borisa Domagoja Biletića, Božidara Petrača, Milorada Stojevića i Davora Šalata. Predsjednik DHK-a i voditelj pjesničke večeri Božidar Petrač najavio je da će sljedeći Šoljanovi dani biti posvećeni Antunu Gustavu Matošu.