S orkestralnoga polja

U scenskoj trci – mnogih kazališnih produkcija u „najlakšim“ i uobičajenoj publici najprivlačnijim večernjim terminima u Hrvatskom narodnom kazalištu ili Zagrebačkom kazalištu lutaka... na ovogodišnjem Muzičkom biennalu – mjesto su našli i simfoničari. Ipak se piše, ili se pisalo, za povijesno dugo izgrađivan veliki orkestralni sastav. Uz mnoge komorne koncerte, gdje se i nasumce našlo mnogo dobrih i odličnih izvedbi, ali i „mazanja očiju“ svake vrste, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i Zagrebačka filharmonija dobili su bijenalsku priliku da predstave i stara (koja su već odavna trebala biti dijelom repertoara), a i nova djela.

Aleksandar Kalajdžić vidno angažirano predvodi tumačenje Simfonijskog orkestra HRT-a / Snimio Marko Marinković

Lutosławski i Horvat bili su tema za Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom Aleksandra Kalajdžića (za posjetitelje mrežnih stranica Alexandera), a čak četiri prvi, a možda i posljednji put, izvedena djela na koncertu za prigodu probuđene Zagrebačke filharmonije pod vodstvom Luce Pfaffa. Krećući se razmeđima pola stoljeća stara i, uvjetno rečeno, novoga, bilo je zanimljivo čuti što se to nudi na orkestralnom polju. Na prvom koncertu Simfonijskog orkestra HRT-a u pomnoj i angažiranoj izvedbi mogla se više nego jasno čuti Knjiga za orkestar, Livre pour orchestre Lutosławkog. Precizno i dobro za sve nas početnike. Svoj je poetski trenutak, uvjerljivu i teško nadmašivu komornu pripovjednost iskazala Monika Leskovar u njegovu Koncertu za violončelo i orkestar. Nije potrebno nabrajati koji se put to dogodilo kada je o Leskovarovoj riječ. K tomu je dobre osluškujuće suradnike imala s Orkestrom pomognutim dirigentom kojem je jasno o čemu je u toj zapletenoj partituri riječ. Slijedila je kantata za bas, zbor i orkestar Jama Stanka Horvata prema izabranim, mračnim stihovima iz poeme Ivana Gorana Kovačića. Kao od kamena „odvaljeno“ iz jame su se više nego impresivno probijali izvođači. Upravo kao što i stihovi govore. Tu je bio Zbor HRT-a i posebno vrlo uvjerljiv i razgovijetan bas Goran Jurić.

Na filharmonijskom koncertu dirigent Luca Pfaff nije imao nimalo laku zadaću. O skladbi Vacana za glas (savjesna i dobra Ivana Srbljan) i simfonijski orkestar Tomislava Olivera autor je objasnio štošta. Iscrpni bijenalski katalog koji je uredila Dina Puhovski navodi: „Pokušao sam prikazati muzički narativ kao duhovno putovanje protagonista/ice.“ Duhovno je stanje crpljeno iz stare, nimalo zanemarive indijske kulture. Mnogo se objašnjava izvore, a u prostoj i priprostoj stvarnosti partitura je prezasićena. Ta ne mora se odmah orkestralno reći sve što je na nadarenom umu. Čini se da je to stara boljka domaćih skladatelja. Pred Oliverom je još sljedećih pola stoljeća. Sposobna i svježa pijanistica Mia Elezović herojski se izborila s gustim orkestralnim slogom u Concertu corale za klavir i orkestar Davorina Kempfa. Bila je to prva obvezna skladba u roku od dvije godine u novokomponiranoj funkciji rezidencijalnoga skladatelja Filharmonije, koja s pojedinačno odličnim sviračima još vapi za šefom dirigentom koji bi ih objedinio. Ovako ili onako! Kompozicija Tromberia veterana Milka Kelemena (1924), jednog od osnivača MBZ-a, napisana je još 2002. i tek sada praizvedena. U uvijek znatiželjnu pogledu na novo, Kelemen je solistu Vedranu Kocelju zadao vješto prevladane muke s tubom in C, piccolo-trubom i krilnicom. Dakako ni u orkestru nisu nedostajali zvukovi instrumenata uobičajeni u drugim i različitim glazbenim kulturama, instrumenti poput tibetanskih zvona, australskoga didžeridua, boca ugođenih razinom tekućine u njima. Tih je bilo i na ulazu u teško nadmašiv domaći nam plac Dolac. U vrloj politici aktualne nam Vlade i toj oazi ozbiljnoga zemljanog posla valja u zemljici pravde i pravednosti stati nakraj fiskalnim blagajnama. Ma kakve one bile. Nisu se svi oblaci spustili u kompoziciji Nebula Danijela Legina. Dapače, vedro, s mjerom i istančanim ukusom za orkestralnu boju, mjerom za vrijeme muzike, Legin zasad dobro plovi. Ako se uobičajeno za branšu na jedvite jade plaća, onda je – po oblacima.