Hrvat u vrhu brazilskog jazza

Hrvatska se baš ne može pohvaliti većim brojem džezista koji su uspjeli u inozemstvu ostvariti karijere. U SAD-u bismo mogli spomenuti samo neke i to iz druge generacije hrvatskih iseljenika. To su skladatelj i aranžer jazza američke Zapadne obale Marty Paitch, pravim imenom Martin Paić, kontrabasist Steve (Stjepan) Novosel i pjevačica Hellen Merrill, koja kao Helena Milčetić potječe s Krka. Bilo je još pojedinaca koji su djelovali u inozemstvu, primjerice pijanist Davor Kajfeš, koji je godinama živio u Švedskoj, gdje je dio džezističke karijere napravio i trubač Branko Černe, potom saksofonist Dražen Stahuljak, koji se nakon povratka kući odlučio ponovno vratiti u Boliviju u Cochabambu. Stoga me posebno razveselio disk Top Line Jazz Band sa snimkama sastava Hrvata Andre (Andrije) Bušića sa sinovima iz Brazila. Preslušavši nekoliko puta taj disk bio sam ugodno iznenađen, ne samo zbog činjenice da u Brazilu djeluje jazz-sastav naših ljudi nego i zbog vrlo kvalitetna tradicionalnog jazza koji izvode. Okosnicu sastava koji se u repertoaru diska mijenja od kvinteta do noneta čine članovi obitelji Bušić, kornetist, trubač i vokalist Andre, basist Andrija i bubnjar Ivan. Sastav je prije djelovao pod imenom Blue Gang i već je uspješno nastupio na međunarodnim festivalima jazza u New Orleansu, New Yorku, Beču i Montreuxu te na plovećem festivalu na kruzeru S. S. Funchal. Andre Bušić očigledno je pod utjecajem Bixa Beiderbackea, tradicionalnoga jazza i swinga, dok sinovi Andrija i Ivan dolaze očigledno iz sfere rocka i fuzijske glazbe, ali se u projektima stilski profilirana oca vrlo dobro snalaze. On je prema podacima s interneta „Hrvat i jedan od najboljih jazz-trubača Brazila“, s napomenom da Andre Bušić uz trubu svira i kornet, a predstavlja se i kao korektan jazz-vokalist.

Andre Bušić, jedan od najboljih jazz-trubača Brazila

Disk obitelji Bušić Top Line Jazz Band sadrži četrnaest izvedbi ostvarenih u raznim kombinacijama sastava. Započinje u formaciji okteta s gostom, američkim trombonistom Williamom Andersonom, izvedbom poznate teme austrijskoga skladatelja Joea Zawinula, Mercy, Mercy, Mercy, koju je prvi još davno popularizirao legendarni kvintet Juliana Cannonballa Adderleyja, a s nizom lokalnih jazz-glazbenika i spomenutim američkim gostom završava isto tako poznatom temom klasičnoga jazz-repertoara, Sweet Georgia Brown Bernieja, Pinkarta i Caseyja, u izvedbi koje se Bušić predstavlja i kao vokalist. U spomenutom repertoarnom okviru nalazimo niz vrlo dobrih izvedbi i drugih provjerenih jazz-standarda, kao što su Time After Time Stynea i Cahna, aranžman Gerryja Mulligana tradicionalne švedske pjesme Dear Old Stockholm, potom Pennies From Heaven Johnstona i Burkea, Scraple From The Apple Charlieja Parkera, Feels So Good Chucka Mangionea, Gee Baby Ain’t I Good To You Dona Redmana, Ole Kindney Stewa Eddieja Cleanheada Winsona, Moonlight In Vermont Blackburna i Suessdorfa, There Will Never Be Another You Warrena i Gordona, Just Friends Klennera i Lewisa te jedan južnoamerički original pijanista Luchina Montoye duhovita naslova Lucho a la Monty.

Uz tri spomenuta člana obitelji Bušić i američkoga gosta-trombonista Williama Andersona, u izvedbama skladbi u raznim kombinacijama sudjelovali su tamošnji džezisti Ramiro Marques, alt-saksofon, Hector Costita, klarinet i tenor-saksofon, pijanisti Silvio Gallucci, Luchin Montoya i Eduardo Marchiori, Eduardo i Átila Ardanuy, gitare, te Giuseppe Bria, bendžo.

O tom, za nas malo poznatom, ali svakako zanimljivom jazz-djelovanju naših glazbenika u dalekom Brazilu bit će i u ovoj rubrici svakako još riječi.