Fotografije prošlosti i budućnosti

Izložba Posljedice: mijenjanje kulturnog pejzaža u Galeriji Klovićevi dvori promovira istraživački projekt prezentiranja umjetničke fotografije na području zemalja bivše Jugoslavije nakon njezina raspada. Na inicijativu Centra za suvremenu fotografiju Photon iz Ljubljane, stručni timovi iz Ljubljane, Zagreba, Sarajeva, Prištine, Cetinja, Beograda i Skopja istražili su, a potom i prezentirali rezultate vezane uz ulogu fotografije u praćenju, dokumentiranju i tumačenju socijalnih, ekonomskih, kulturnih i političkih promjena koje su se na ovim područjima dogodile u posljednjih dvadesetak godina. Godina 1991. označava distinktivnu ideološku podjelu, oštru granicu između starog i novog, označavajući početak novih vremena i stvaranje novih država. Fotografija je na ovoj izložbi pokazatelj tih tektoničkih potresa u društvu.

Izložba je ujedinila autore koji su dokumentirali snažna vizualna svjedočanstva određenoga vremena i mjesta sačuvavši realnost na složenijoj razini percepcije nego što je to uobičajeno u mediju fotografije. Slojevitost njihove poruke upućuje na širok raspon tema, od socijalnih, političkih i ekonomskih promjena do sudbine pojedinca uhvaćena u njihov žrvanj. Fotografije dokumentiraju prostor koji govori poznatim, nerijetko proživljenim posljedicama. Izložba nas pomiče kroz vrijeme natrag-naprijed i ponovno natrag, oživljavajući sjećanje, emociju, tjeskobu, strah, smrt. Krećući se prostorijama izložbe ulazi se u prostor obilježen bremenom vremena, obilazi se inventar prošlosti u prostorijama sadašnjosti. Prošlost nije nadvladana, ona opstaje i u svakodnevici izlažući nas svojim prepoznatljivim fragmentima.

Bojan Mrđenović, Budućnost, 2012.

Autori fotografija tematiziraju rat, ratna razaranja, gospodarske prevrate, razvoj tržišne ekonomije, raslojavanje društva, rastući konzumerizam, nove forme agresivnoga marketinga te različite tipove medijske kontrole i manipulacije. To su teme koje su uspjele temeljito promijeniti socijalni i kulturni krajolik cijele regije. Svaki pojedini autor na izložbi tematizira različite segmente tih promjena na svoj način suočavajući nas s prizorima od kojih mi sami, kao i čitavo društvo, prečesto bježimo, propitujući identitet prošlosti, onaj osobni ili kolektivni. Fotografije, realne i sugestivne, uspostavljaju jasnu komunikaciju s promatračem. Baš svatko može naći nešto blisko, oporo i duboko potisnuto u podsvijest.

Među autorima fotografija zemalja bivše Jugoslavije prisutno je i deset autora iz Hrvatske. Od pejzaža Sandre Vitaljić u seriji Neplodna tla obilježenih traumom i snažnim simbolizmom ljudskog stradanja, serije Poslije Ane Opalić koja dokumentira različite lokacije ratovanja onako kako ih zatječe desetak godina nakon završetka rata, preko zimskih vrtova bez budućnosti Jasenka Rasola, krajolika koji pokazuju kolonizaciju kapitalizma na fotografijama Darija Petkovića, do Silvestra Kolbasa i njegove serije Kino Crvena zvijezda u kojoj se tematizira simbolika rata i osjećaj konačnoga gubitka kao njegove posljedice. Nadalje, tragovi suprotstavljanja stare i nove slike istog mjesta (Boris Cvjetanović), obiteljske intimne ispovijedi (Domagoj Blažević), tematiziranje aktualnih problema mladih u kontekstu globalizacije i neoliberalne ideologije (Srđan Kovačević) te korporativne komunikacije (Marko Ercegović), kao i neprestane borbe za materijalni status unutar kompetitivnoga kapitalističkog sustava (Borko Vukosav).

Fotografije Bojana Mrđenovića dokument su stalna bavljenja aktualnom stvarnošću u Hrvatskoj koji u stilu Nove topografije fotografira uništene i napuštene zgrade. Na izložbi su prikazane fotografije nekadašnje pokretačke snage lokanoga gospodarstva, trgovinske tvrtke Budućnost. Serija fotografija Budućnost svjedočanstvo je i posljedica socijalne tranzicije te oslikava njezine ostatke u raspadu. Današnje derutno zdanje u ciničnoj je opreci sa simbolikom njezina imena. Sivilo okoliša u koje je uronjeno dodatno pojačava osjećaj beznađa i prolaznosti. U našoj svakodnevici opstaje kao okamina, avet, preživjeli konstrukt. Budućnost traje u našem vremenu, lišena budućnosti. Prema Rolandu Barthesu fotografija je bez budućnosti te je u tome njezina patetičnost i sjeta, nepomična se vraća od predstavljanja do zadržavanja. Kad je bolna, ništa na njoj ne može preobraziti žalost u žalovanje, ona je mrtvo kazalište smrti koje isključuje svako pročišćenje (Barthes, Svijetla komora).

Varirajući motive destrukcije, propadanja, prolaznosti, društvenih promjena u krajoliku i sl. autori fotografija dokumentirali su mjesta sjećanja sa snažnim biljezima prošlosti. Možemo li zaboraviti prošlost, pitanje je koje si postavljamo gledajući izložbu, svatko sa svojom déjŕ vu-scenom. Promatrajući fotografije uranjamo u prostor suočavanja s proživljenim, svjesni, baš kao što je Barthes napisao, da fotografija reproducira u beskonačnosti ono što se u stvarnosti zbiva samo jednom. O nama ovisi koliko smo spremni na tu reprodukciju, vraćanje i sjećanje.

Fotografija nam se događa pred očima ili, sartrovski, događa se s pozicije egzistencije. „One plutaju između obala percepcije, znaka i slike, a da se nikad ne iskrcaju ni na jednoj od njih“, kako kaže Sartre u knjizi Imaginacija iz 1940. Svojim gledanjem mi ih oživljavamo, one nam se događaju potvrđujući nas u krajoliku. Suživot prošlosti i sadašnjosti tjera nas da živimo unaprijed, a razumijemo unatrag, što se ovom izložbom i potvrdilo. Fotografije ovdje nisu namjerna evokacija prošlosti, već upravo suprotno. One su u krajoliku, u znakovlju, na predmetima, slikama, izlozima, u ljudima. One su u nama, naša priča i naša sudbina.