Bijeg od nacionalnih tema, nova lica i populizam

Logična posljedica gubitka povjerenja u velike stranke jest pojava novih opcija, mahom onih populističkih. Njihova je retorika građanima izrazito privlačna, čini im se da netko „konačno govori njihovim jezikom“

Prvu polovicu 2013. bez dvojbe će obilježiti politička zbivanja. Nakon izbora za EU-parlament u travnju, dva kruga lokalnih izbora u svibnju i lipnju, točka na i političke 2013. bit će pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji. Pomalo paradoksalno, dok broj politički relevantnih trenutaka raste, povjerenje građana u politiku i političare evidentno pada. Potporu polako, ali sigurno, gube velike stranke, rejting usporedno pada i SDP-u i HDZ-u, a na sceni se pojavljuju nova lica koja u svijet politike ulaze ohrabrena (ne)ugledom stečenim u nekim drugim područjima, a građane privlače isključivo činjenicom da ih (još) nisu imali prilike razočarati.

Iako je do prvoga kruga lokalnih izbora preostalo gotovo mjesec dana, kampanja svih stranaka vrlo intenzivno traje još od kraja 2012. Lokalni se izbori u Hrvatskoj održavaju godinu i pol nakon parlamentarnih, što uvelike određuje njihov smjer i dinamiku. U takvim okolnostima lokalni su izbori uvijek dobar pokazatelj raspoloženja građana prema prvom dijelu mandata vladajućih. Ovaj će put rezultat lokalnih izbora biti i dobar pokazatelj HDZ-u, najvećoj oporbenoj stranci, koja s novim vodstvom iza sebe ima bez dvojbe vrlo burno razdoblje.

Tehnologija kampanje i na internetu

Od sama sadržaja kampanja stranaka, lista i kandidata ne treba očekivati ništa revolucionarno. Način vođenja kampanja nije se znatno promijenio unatrag nekoliko godina, osim što je razvoj tehnologije uveo neke nove alate i kanale koji su osuvremenili i ubrzali komunikaciju s biračima. Danas je gotovo nemoguće zamisliti kandidata koji ne komunicira na internetu i društvenim mrežama i koji primjerice nema profil na Facebooku, za razliku od prošlih lokalnih izbora 2009, kad je to bila iznimka, a ne pravilo.

Gubitak povjerenja u velike stranke donijet će nam mahom populističke lokalne čelnike

Veliki korak naprijed u odnosu na prošle lokalne izbore napravljen je i u učestalosti korištenja istraživanja javnoga mnijenja sa svrhom postavljanja vlastite kampanje. Danas je u stručnom smislu nezamislivo osmisliti kampanju bez provedena istraživanja javnog mnijenja, bez testirana rejtinga i definiranih polazišnih točaka, testiranih projekata koje će kandidat i stranka prezentirati te poruka i slogana kojima će se kandidati „upakirati“ na plakatima, spotovima i skupovima. Za razliku od prethodnih godina, kad su birači bili bombardirani spotovima i sloganima, danas su bombardirani rezultatima istraživanja rejtinga s komentarima tko vodi, tko sustiže, a tko nema realne izglede.

Upravo su istraživanja javnoga mnijenja prvi korak svake pomno planirane kampanje. Po nekim teorijama, istraživanja bi čak trebala prethoditi izboru kandidata jer mogu pokazati koliko birači doživljavaju ili pak uopće ne poznaju nekog pojedinca. Pritom je naravno poželjno da taj ima karizmu, iskustvo u gospodarstvu i dakako bude uspješan u svom životu prije politike, ako ga uopće ima. Nakon izbora kandidata, pripremit će se strategija kampanje, odabrati teme i projekti, prilagoditi poruke svakoj od skupina birača s kojima će se stranka i kandidat susretati pa eliminirati ono što birači smatraju nevažnim, a naglasiti ono što smatraju da je u njihovoj sredini važno. Konačno, izabrat će se slogani koji će se naći u svim komunikacijskim kanalima pristupačnim prosječnu biraču: plakatima, internetu i stranicama društvenih mreža, televizijskim i radijskim spotovima i svim ostalima.

Uz kvalitetu samih kandidata, jer ipak lokalne čelnike od prošlih lokalnih izbora biramo izravno, veliku ulogu u uspjehu pojedinih stranaka na predstojećim lokalnim izborima igrat će njihov koalicijski potencijal. Većinu u gradskim vijećima i županijskim skupštinama neće biti moguće sastaviti bez kvalitetnih i mudrih savezništava sklopljenih prije i poslije izbora. Upravo se ovdje krije jedan od ključnih čimbenika koji će uvelike odrediti razinu uspjeha stranaka, lista, inicijativa i njihovih kandidata. Iako je riječ o lokalnim izborima, velik utjecaj na koalicijski potencijal imat će politička kretanja na nacionalnoj razini.

SDP i HNS: bijeg od nacionalnih tema i vrhunac međusobnih razmirica

SDP kao dominantna stranka u vladajućoj koaliciji po tom je kriteriju u nedvojbeno najnepovoljnijoj poziciji. Sukobi s HNS-om postali su svakodnevica, odnosi s IDS-om nepovratno su narušeni „krađom“ Damira Kajina, a težina i rejting HSU-a velika je nepoznanica. SDP-u će nedvojbeno na naplatu stići loša situacija u državi. Što god mislili o tome, činjenica je kako građani u kampanji žele čuti obećanje da će im biti bolje. A SDP i njihovi dužnosnici ne obećavaju ništa. I ističu kako to neće ni činiti.

Gotovo svi SDP-ovi kandidati služit će se strategijom „razdruživanja“. Nastojat će se koliko god je moguće odmaknuti od Vladine politike, ali i od pojedinih elemenata dosadašnje stranačke politike. Najnoviji je primjer te strategije ograda Rajka Ostojića od dosadašnje stranačke politike u Zagrebu i potpore Milanu Bandiću. SDP je ili propustio ili nije ni htio iskoristiti priliku koju ima kao stranka iz čijih redova dolazi predsjednik Vlade, da prije lokalnih izbora povuče nekoliko poteza koji bi udobrovoljili građane. Baš suprotno, odlučili su ne obećavati i dalje „stezati remen“ građana.

HNS se također susreće s nizom izazova. Rejting stranke gotovo je posve srušen, čemu je zasigurno pridonio niz događaja koji su snašli bivšega predsjednika Radimira Čačića, a zasigurno im nije pomogao ni niz afera u kojima su se našli njihovi dužnosnici. HNS se s novom predsjednicom Vesnom Pusić nalazi na prekretnici: od njih se očekuju kadrovska preslagivanja, ali i pažljivija komunikacija s medijima i biračima, o čemu im znatno ovisi oporavak rejtinga.

No koliko god loš rejting bio problem za HNS, on je ujedno i velika prilika. U situaciji kada im je rejting povijesno nizak, nije pretenciozno reći kako HNS-u nakon što Vesna Pusić preuzme stranku rejting može samo rasti. Koliko, ovisi samo o njima. Kada je HNS u pitanju, mora se voditi računa o činjenici kako je navedeni rejting ipak onaj kumulativan na nacionalnoj razini. Na onoj lokalnoj, posebno u sredinama gdje je HNS tradicionalno jak, rezultat vjerojatno neće izostati, što bi unutarstranačka zbivanja donekle moglo stabilizirati. Naravno, sve pod pretpostavkom da medijska podbadanja sa SDP-om na ne rezultiraju novim aferama.

IDS i HSU: borba za očuvanje dominacije i prepoznatljivosti u Istri

Druga dva lista Kukuriku-djeteline, IDS i HSU, također biju svoje bitke. HSU za svoju prepoznatljivost koja kopni zbog izostanka bilo kakve inicijative na nacionalnoj razini, ali i zbog potpunog stapanja sa SDP-om, što stranku dugoročno dovodi u današnju poziciju HSS-a, HSLS-a i ostalih stranaka koje su nestale zbog identifikacije s HDZ-om. Identificirajući se sa SDP-om, HSU je napravio stratešku pogrešku ostavivši otvoren prostor za ostale umirovljeničke stranke i inicijative poput BUZ-a, što će u konačnici dovesti do trenda da umirovljenici ne glasaju za svoju, umirovljeničku opciju, već po poznatom principu: ili HDZ ili SDP.

Za IDS, kao regionalnu stranku, lokalni su izbori zapravo parlamentarni. Istarska kampanja bit će jedna od zanimljivijih zbog lokalnog raskola između SDP-a i IDS-a, ali i zbog Damira Kajina, koji je zeleni dres zamijenio crvenim, nadajući se da će tako zasjesti u dugo željenu fotelju istarskoga župana. Na dvoboj veterana Kajina i uspješnoga gradonačelnika Buzeta Valtera Flega svi će obratiti posebnu pozornost jer će oba ishoda, kraj dominacije IDS-a u Istri ili Kajinovo povlačenje iz politike, donijeti neke nove političke vjetrove. Kretanje rejtinga obojice sugerira kako bismo u budućnosti Kajina mogli gledati kao pravog umirovljenika, a ne onoga koji je na jedan dan, „da ne bude štupido“, uzeo saborsku mirovinu.

Novo vrijeme i nova snaga za HDZ?

Vodstvo i simpatizeri HDZ-a lokalne izbore čekaju s posebnim interesom. Stranci koja je u protekle dvije burne godine dospjela i do optuženičke klupe ovi će izbori biti prvi pravi test, a njezinu vodstvu pokazatelj koliko je javnost prepoznala njihovu konsolidaciju. Novo vodstvo HDZ-a čini sve ono što je prije prošlih parlamentarnih izbora trebalo činiti prošlo; polako grade koaliciju desnoga centra, uvode nova lica (neki će reći odveć sporo), što uz osvježen vizualni identitet i logotip nastoje prezentirati i u pretkampanji sloganom „novo vrijeme, nova snaga“.

No ipak, izborni uspjeh HDZ-a sudit će se po rezultatu u velikim gradovima. U sva četiri imaju kandidate koji dosad nisu bili u žarištu medija. Među njima najveću priliku ima Vjeko Ivanišević u Splitu, po nekim je prognozama čak i favorit. U Zagrebu, Osijeku i Rijeci HDZ igra na kartu budućnosti, što sugeriraju potpuno novi, mladi, ali i još neprepoznatljivi kandidati, što u prvi plan stavlja rezultat u vijećima odnosno zagrebačkoj skupštini. Konačni rezultat HDZ-a na lokalnim izborima mogao bi razbuditi unutarstranačku opoziciju, ili ih potpuno utišati i omogućiti stranci i novom vodstvu na čelu s Tomislavom Karamarkom da se mirno priprema za sljedeće parlamentarne izbore.

„Pa čujte, nismo se još poraspodijelili. To ćemo tek ako i kad dođemo tamo.“

Logična posljedica gubitka povjerenja u velike stranke pojava je novih opcija, mahom onih populističkih. Njihova je retorika građanima izrazito privlačna, čini im se da netko „konačno govori njihovim jezikom“. Upravo u takvu tonu možemo očekivati kampanju ponajprije Hrvatskih laburista, a potom i don Ivana Grubišića i njegova Saveza za građansku i etičku Hrvatsku. Uspjeh Laburista, danas ozbiljne političke opcije, utemeljen je upravo na populističkoj retorici i činjenici da su nova opcija koja nikad nije obnašala vlast ni na jednoj razini, što ih stavlja u poziciju da kritiziraju sve i svakoga, a da sami kritike budu pošteđeni.

Razlika (i jaz) između popularnosti i privlačnosti s jedne i kompetencije s druge strane obje bi opcije dugoročno mogle doći (političke) glave. Kraj tih opcija mogao bi se dogoditi u trenutku kad budu u poziciji obnašati vlast, na bilo kojoj razini. Dotad će nas u kampanji definitivno zabavljati izjavama poput one don Ivana Grubišića da će se radije kandidirati za župana nego gradonačelnika „jer je županija sličnija župi“!? i njegova zamjenika, proslavljenoga plivača olimpijca Duje Draganje, koji je na pitanje o idejama za koje će se zalagati ispalio nedvojbeno legendarnu rečenicu: „Pa čujte, nismo se još poraspodijelili. To ćemo tek ako i kad dođemo tamo.“ Elemente populizma u kampanji zasigurno će imati i HDSSB, koji u kampanju ulazi znatno načet aferama koje bi mogle ugroziti njihovu dominantnu poziciju u Slavoniji.

Ova će kampanja, doduše kao i sve dosad, biti zanimljiva na svoj način. Imat ćemo priliku vidjeti zanimljivih, inovativnih, kreativnih, ali i promašenih, uvredljivih i negativnih plakata. Još dugo nakon izbora komentirat ćemo i internetom razmjenjivati bisere pojedinih kandidata. Ali ono ključno – da izaberemo najbolje – ipak je na svima nama. Jer svatko će od nas, svatko na svoj način, proživljavati sljedeće četiri godine. I onda 2017. – sve opet ispočetka.