Antologija po mjeri velegrada

U Vodič smo uvrstili zgrade neupitne i provjerene vrijednosti iz svih gradskih cjelina i svih povijesnih i stilskih razdoblja. Cilj je bio napraviti uravnoteženu knjigu vodeći računa o svim bitnim smjernicama arhitekture i urbanizma. Time je Zagreb dobio svoj prvi cjelokupni arhitektonski vodič

Antologijski arhitektonski vodič Zagreba nastao je neobičnom suradnjom profesora Zlatka Karača i studenta Alena Žunića, a objavljen je u zajedničkoj nakladi UPI-2M Booksa i Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da je riječ o prvom vodiču Zagreba ovakve vrste, nemoguće ga je usporediti sa sličnim izdanjima. Jedini mogući parametar jest vrednovati knjigu kao zasebnu cjelinu komparirajući zadane ciljeve i realizirano izdanje.

Snimio Marko Mihaljević

Vodič je topografski organiziran po dijelovima grada, a svaka od osam obrađenih cjelina opremljena je kartom i popisom antologijskih djela. Svaka od sto antologijskih građevina predstavljena je na dvostrukoj stranici s nužnim podacima kao što su naziv zgrade, imena arhitekata i graditelja, vrijeme nastanka, tlocrt, fotografija, definicija namjene te kartica teksta za svaku građevinu. Jedna su od vrijednosti vodiča popratni podaci. Navođenje opširnih dokumentacijskih i arhivskih izvora i literature vrijedno je polazište za dalja istraživanja, a popisi kvalitetnih arhitektonskih ostvarenja u okolini te niz servisnih informacija namijenjeni su turistima. Popratni sadržaj čine i brojna kazala za lakšu primjenu vodiča te prilozi poput arhitektonskog adresara Zagreba i glosarija stručnih pojmova za lakše razumijevanje opisa pojedinih građevina.

Iako je riječ o prvom sveobuhvatnom vodiču grada Zagreba, bilo bi subjektivno govoriti samo u superlativima. Polazeći s aspekta namjene vodiča u turističke svrhe postavlja se pitanje vizualne i sadržajne atraktivnosti knjige. Razumljiv je izbor crno-bijelih fotografija kako bi se zadržala ujednačenost i čistoća grafičkog oblikovanja knjige, ali odabir isključivo starih, vizualno manje atraktivnih, fotografija na račun mogućnosti današnjih tehnologija i HD-snimaka može rezultirati manjom zainteresiranošću turista pri izboru publikacije za potrebe razgledavanja grada. Uporaba kratica u tekstualnom dijelu vodiča pri opisu pojedine građevine, unatoč primjeni modela kratica Leksikografskog zavoda, može dovesti do težeg razumijevanja napisanog i do stvaranja dojma suhoparna navođenja faktografije. Ujedno se nameće pitanje rješavanja kratica kod izdanja vodiča na engleskom jeziku. Težnja za širokom namjenom vodiča usmjerena na studente povijesti umjetnosti i arhitekture te profesionalne arhitekte, urbaniste i konzervatore, ali i turiste, može dovesti do zamke da jedan od segmenata ciljane publike bude zakinut. U ovom slučaju to bi mogli biti jedino turisti, jer popratne servisne informacije nisu ključni parametar po kojem turist odabire vodič. U današnjem svijetu raznolikost, vizualna atraktivnost te bogat i zanimljiv sadržaj ono su što će prevagnuti pri izboru iz mnoštva sličnih izdanja.

Izd. UPI2M BOOKS, Arhitektonski fakultet, Zagreb, 2012.

Neupitne su vrijednosti vodiča sustavnost i preglednost obrađenih antologijskih djela te opsežan broj korištene literature i dokumentacijskih izvora. Vodič je proizvod opsežnog i dugotrajnog procesa rada i vrijedan doprinos historiografiji zagrebačke arhitekture. S obzirom da je riječ o prvom vodiču Zagreba ovakve vrste, on bi trebao poslužiti kao polazište za nadopune i dorade u svrhu stvaranja ključnog vodiča koji će zadovoljiti široke potrebe cijele lepeze ciljane publike.

Kako ste došli na ideju vodiča?

KARAČ: Mislim da se potreba nametnula sama po sebi jer Zagreb takvu publikaciju dosad nije imao. Većina europskih metropola ima i po nekoliko različitih arhitektonskih vodiča, bilo da su tematski različiti ili su drukčiji po autorskoj koncepciji. Zagreb nije imao svoga vodiča sve do prije nekoliko godina, kada se pojavio Arhitektonski vodič Zagreb 1898–2010. kolege Aleksandera Lasla, no on je pokrivao samo jedan segment novije zagrebačke arhitekture. Činilo nam se da bi bilo dobro napraviti sveobuhvatni vodič koji će imati odjeka u struci, a i općenito među posjetiteljima Zagreba.

Zašto je trebalo tako dugo da Zagreb dobije svoj vodič, dok ga većina europskih metropola već ima?

ŽUNIĆ: To je teško reći. Vjerojatno je stvar u tome što ovo nije usputan posao koji možete napraviti na brzinu. Ako pogledate koncepciju našega vodiča, vidjet ćete da je on prepun guste faktografije i brojnih podataka koje je trebalo i prikupiti i provjeriti s više strana, a to zahtijeva ozbiljno posvećeno vrijeme. Uzimajući u obzir kako vodič nije osobito referentan žanr, koji bi ljudima u znanosti donio neke ozbiljne bodove, vjerojatno se i zbog toga nije ranije pojavio interes za njegovu izradu.

Kako je došlo do suradnje profesora i studenta?

KARAČ: Vidite, ovo je primjer neobične situacije u kojoj ozbiljnu stručnu knjigu, iza koje stoji Arhitektonski fakultet kao ustanova, ravnopravno pišu profesor i jedan mladi student. Mnogi su nas pitali kako je došlo do takve suradnje, pa bih ukratko obrazložio situaciju. Alen Žunić najbolji je student u povijesti Arhitektonskog fakulteta. Dapače, nedavno je primljen na prestižni postdiplomski studij na Harvardu, smjer teorije i filozofije arhitekture. Student takva potencijala sa stotinjak dosad objavljenih radova zaslužio je naći se u poziciji ravnopravnog autora knjige sa svojim profesorom na fakultetu.

Jeste li prilikom pisanja knjige imali neke uzore na koje ste se referirali i koje?

ŽUNIĆ: Imali smo dvadesetak arhitektonskih vodiča koje nam je posudio profesor Zlatko Jurić s Filozofskog fakulteta, a radilo se o vodičima relevantnih europskih gradova. Naš glavni izvor na koji smo se referirali bio je Arhitekturni vodnik po Ljubljani, 100 izbranih zgradb. Autori Andrej Hrausky i Janez Koželj napravili su vodič zasnovan na sto ključnih zgrada u Ljubljani i naš se vodič ponajviše oslanja na njihov model.

Koji je bio princip selekcije građevina?

KARAČ: Kako i samo ime vodiča kaže, kriterij je bio antologijski. Uvrstili smo zgrade neupitne i provjerene vrijednosti i u tom smislu naš vodič nema ekscentričnih otklona, odnosno osobnih preferencija prema nekom autoru ili razdoblju. Cilj je bio napraviti uravnoteženu knjigu vodeći računa o nekoliko bitnih smjernica. Nastojali smo obuhvatiti zgrade podjednako i ravnomjerno iz svih stilskih i povijesnih razdoblja, počevši od rane romanike pa sve do najnovijih primjera arhitekture. S druge strane, htjeli smo pokriti cjelinu grada, a ne samo uže središte, jer postoje primjeri izvrsne nove, pa i povijesne arhitekture i na rubovima grada. Sljedeći kriterij bio je izabrati i održati ravnotežu među tipologijama. Crkve su oduvijek bile svojevrsni najjači markeri u prostoru, ali postoji cijeli niz kvalitetnih primjera različitih tipologija, koje nisu zastupljene uvijek jednako reprezentativnim arhitekturama jer jednostavno nije svima zadaća da budu reprezentativne, neke su ponajprije utilitarno-funkcionalnog karaktera.

Kako ste se odlučili koje će vrste informacija vodič sadržavati?

ŽUNIĆ: Bio je to dug proces selekcije. Prvobitno je omjer teksta i informacija bio drukčiji, pa smo nakon pomna razmišljanja zaključili kako je tekst možda predug, a popis dodatne literature i drugih priloga odveć kratak. Ujedno smo htjeli postići ravnotežu između znanstvenog i popularnog karaktera knjige, pa smo uvrstili i niz podataka vezanih uz turiste kako bi im se olakšalo snalaženje u prostoru prilikom razgledavanja grada. Najveći je prilog našem vodiču dodatni registar od 700 zgrada, koji se uz ključnih 100 detaljno obrađenih zgrada navodi i obrađuje u kraćem opsegu, a služi kao važna informacija zainteresiranom čitatelju koji je voljan dublje istražiti određeno područje grada. U tom registru navodimo naziv zgrade, adresu, autora i godinu nastanka. Riječ je o vrlo važnim zgradama koje nisu mogle ući u konačan izbor od 100 antologijskih djela, ali su također relevantni primjeri zagrebačke arhitekture.

Zastupljen je relativno veći broj historicističkih djela te djela kasne moderne/postmoderne, a manje renesansnih i klasicističkih građevina – koji je razlog tomu?

KARAČ: Pitanje starog i novog i koliko je čega zastupljeno određeno je i fizički i vremenski u prostoru. Naime, što su razdoblja starija, to je ostataka manje. Ono što je ostalo iz vremena romanike i gotike možemo nabrojati na prste jedne ruke. Jednostavno, tu nije mogla biti količinska zastupljenost kao s primjerima iz 20. stoljeća, jer su nestali tijekom povijesti. S druge strane, Zagreb je u povijesnim razdobljima do historicizma bio vrlo malen grad. On se od vremena historicizma, recimo u posljednjih 130 godina, povećao deset puta po broju stanovnika, a recimo 20 puta po veličini teritorija. Možemo reći da je doba historicizma vrijeme prve modernizacije nakon velikog potresa pa grad buja i količina relevantne arhitekture raste.

Vodič je namijenjen studentima arhitekture i povijesti umjetnosti, profesionalnim arhitektima, urbanistima i konzervatorima, ali i turistima. S obzirom na sve informacije koje vodič sadrži, tko bi bio prvi na toj listi korisnika?

ŽUNIĆ: Kao student arhitekture, rekao bih da vodič najviše može koristiti upravo studentima. Podrazumijeva se da profesionalni arhitekti već solidno poznaju teme zagrebačke arhitekture, dok mlađe generacije imaju mnogo toga savladati tijekom studija, a glavni je problem uvijek to što nikada nemate sve informacije na jednom mjestu. Upravo zbog velike koncentracije korisnih informacija, uključujući i popise literature, vodič može dobro poslužiti studentima kao polazišna točka za dalje istraživanje.

U pripremi je Antologijski urbanistički vodič Zagreba. Sudjelujete li u njegovoj izradi?

KARAČ: Mi smo u dogovoru s izdavačem autorski osmislili cijelu ediciju, koja se zove AAV. To su antologijski arhitektonski vodiči koje mi uređujemo. Konkretno, urbanistički vodič radit će širi tim Katedre za urbanizam Arhitektonskog fakulteta, a mi smo urednički stožer. Urbanistički vodič komplementaran je utoliko što donosi sve ono što našem arhitektonskom vodiču nedostaje, a to su bitni zagrebački trgovi, parkovi, važne ulice, veliki urbanistički sklopovi, rekreacijski centri, groblja, planirana naselja, dakle sve ono što je prostorna cjelina koja nadilazi pojedinačnu zgradu.

Koji su vam dalji planovi?

ŽUNIĆ: Trenutno radimo na Antologijskom arhitektonskom vodiču Hrvatske. Dosad smo razgovarali o vodičima koji se bave pojedinim gradovima ili dijelovima grada, no odlučili smo ići korak dalje i napraviti antologiju hrvatske arhitekture po modelu vodiča, u kojem će se, kao i u zagrebačkom, uvrstiti najvrednije povijesne, ali i najvrednije suvremene građevine. Kapitalna antologijska arhitektura na prostoru cijele Hrvatske bit će prezentirana u modulu 100 antologijskih djela, dok bi ekstenzivni dio vrijednih zgrada u okolini činio registar od oko 1000 dodatnih zgrada koje se nalaze u tim ili u obližnjim gradovima. Dakle, zamisao je 100 kapitalnih djela i 1000 ekstenzija kao najvrednije što Hrvatska posjeduje. Taj vodič trebao bi izaći u roku od otprilike godinu dana.