Poučna bajka za odrasle

U suradnji sa Scenom 10410 Gorica Centra za kulturu u Velikoj Gorici, koju vodi glumica Ines Bojanić, Teatar Exit realizirao je posljednju u nizu svojih premijera, Kreket Davida Mameta. Dramski tekst višestruko nagrađivana američkog dramatičara, scenarista i esejista Davida Mameta The Frog Prince (1983) prevela je Pavlica Bajsić, koja je i dramaturginja predstave. Radnja filozofski intonirane jednočinke temelji se na bajci braće Grimm, ali je priča s prinčeva gledišta. Princ (glumi ga Luka Dragić) s pratiocem (Ivan Grčić) šeće šumom berući svijeće za zaručnicu. Starica (Mia Anočić-Valentić) koju u šumi susreće želi taj buket za sebe. Naravno, princ joj ga ne želi predati i stigne ga prokletstvo. Pretvoren je u žapca sve dok ga neka djevojka dragovoljno ne poljubi a da pritom ne zna za prokletstvo, i tako ga ponovno pretvori u ljudsko biće. Princ pronalazi djevojku koja bi to mogla učiniti, no njezino srce pripada drugome. Mamet poznati sadržaj raspisuje tako da pred gledatelja postavlja velika pitanja na ironično intoniran način.

Slojevita parabola o žabljem princu

Parabola o žabljem princu otvara pitanja klasnih razlika, bahatosti vlastodržaca, nelogičnosti apsolutističkih (ili liberalno kapitalističkih) zakona, osobne samovolje, nerazumijevanja položaja potlačenih kao i mogućnosti da budemo bolji ljudi do koje se dolazi osobnom žrtvom ili osvješćivanjem negativnoga ponašanja. Sve je to upisano u sat i pol dugu predstavu koja završava relativno sretno jer se žabac, shvativši svoju pogrešku, ponovno pretvara u princa. Ipak, uz velika osobna odricanja i žrtve.

U Mametovim dramama dijalozi su iznimno važni, podtekst izrečenog obično se nalazi u jeziku, poigravanju njegovom višeznačnošću. Zbog toga je primjeren prijevod i prilagodba takva teksta osnova njegova funkcioniranja na sceni. Taj početni korak Pavlica Bajsić vrlo je vješto obavila pa su mnoge uspješne jezične dosjetke, kao i duhovitost prinčeva stihoklepanja, njezina zasluga.

Odveć teatralna princa s laganom govornom manom Luka Dragić odigrao je vrlo široko gestikulirajući i suvereno rabeći namjerno šušljetanje kao oznaku karaktera. U pokušaju da očara seosku djevojku Dragić osvaja simpatije publike djelujući groteskno u svojoj maniri, ali upravo time oblikujući vrlo zanimljivu ulogu izvan konteksta matičnoga kazališta Drame HNK u Zagrebu te uloga u kakvima smo ga navikli gledati. Mia Anočić-Valentić, starica u cvijećem (kvačicama) obraslu kaputu s početka i kraja predstave, kao Mljekarica bila je tiha, nježna, skromna, utišanih emocija, kako bi povremeno suprotnim postupkom naglasila dramske trenutke priče. Ivan Grčić, kao prinčev družbenik i prijatelj, pokazao je vještinu komičkog oblikovanja karaktera i umijeće da u ulogom zadanim okvirima, minimalnom gestom, grimasom i pomakom, bude duhovit, smiješan, tužan pa njegov dobrodušan i plemenit lik tijekom predstave postaje sve simpatičniji.

Ono što ovu bajku za odrasle koju mogu gledati i djeca čini drukčijom jest glazba koju potpisuje Bebč na Volč (Adam Semijalac), a koji je i izvodi tijekom predstave pretvarajući Mametovu lekciju iz morala i etike u glazbenoscensku blues-atrakciju. Skladbe su i tekstom uklopljene u predstavu, a osim samostalnih skladbi, specifičan i jedinstven bluzerski zvuk daju i povremene glazbene podloge kojima je redatelj Medvešek isprepleo dramski predložak. Jednostavnost i scenska jasnoća redateljskoga koncepta onakva je kakvu smo navikli vidjeti u predstavama Renea Medvešeka: scenografiju (Tanja Lacko) čine prazne vinske boce i razgranate šibe na koje su pričvršćene kvačice (šuma s cvijećem) ili plastične čaše, a kostimi su simbolički i jednostavni (Milena Medvešek).

Iako treća u vrlo kratkom vremenu, nova predstava Teatra Exit (premijera u Velikoj Gorici bila je dva dana poslije, na Svjetski dan kazališta) sigurno neće razočarati gledatelje, ni odrasle ni one mlađe.