Plod ljubavi prema stripu

Nakon gašenja Plavog vjesnika sve manje izdavača brine za nacionalnu strip- produkciju. Strip smo počeli uvažavati kao dio elitne kulture pa više nema jeftinih izdanja na kioscima koja su djeci bila pristupačna, a medij koji ne prate mladi počinje odumirati

Prošle je jeseni hrvatski časopis za strip Kvadrat obilježio puna dva desetljeća postojanja, a za njegovo je izlaženje najzaslužniji spiritus movens i glavni urednik Vjekoslav Đaniš. S obzirom na rubnu ulogu stripa u domaćim kulturnim zbivanjima, zamalo se nevjerojatnim može učiniti podatak o dugotrajnosti toga časopisa koji temeljito propituje povijest i teoriju devete umjetnosti pa je po tome sličan izdanjima te vrste u širim svjetskim razmjerima. Upravo zbog toga razgovor s urednikom i pokretačem Kvadrata Vjekoslavom Đanišem otkriva nam percepciju stripa u hrvatskom podneblju.

Kako je došlo do pokretanja Kvadrata?

Nas nekoliko zaljubljenika u strip 1989. u Osijeku osnovali smo udrugu ASA – Asocijacija strip-autora i pokrenuli svoje glasilo, magazin Bang, a mene su izabrali za urednika. Nakon prvoga broja krenuli smo u realizaciju drugoga, no u istočnoj su se Slavoniji već osjećali vjetrovi rata i udruga se osipala. Neki su od nas ubrzo obukli vojne odore, počeo je rat i nitko više nije razmišljao o stripu.

Ipak, upravo je u Slavoniji hrvatski strip započeo obnovu.

Da. Godine 1992. pokrenut je Salon hrvatskoga stripa u Vinkovcima i od dijela materijala prikupljena za Bang odlučio sam samostalno pokrenuti strip-fanzin. Na prvom sam Salonu ujesen te godine predstavio prvi broj od 32 stranice, u cijelosti fotokopiran, s koricama u dvije boje, od kojih je crvena bila nanesena sitotiskom. Sljedeći je broj imao tiskane korice i veći broj stranica, koji se povećavao sa svakim novim brojem.

Zasigurno pamtite sve detalje i način pripremanja tih prvih brojeva?

Do petoga broja Kvadrat je izlazio u svojevrsnoj manufakturi, uz pomoć obitelji i prijatelja, a od šestoga broja načelni izdavač postaje Ogranak Matice hrvatske Bizovac, ali se sam i dalje bavim svim važnim pitanjima. Zahvalio bih i Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, koje bez obzira na političke mijene sufinancira Kvadrat od 15. broja pa sve do danas. Bez te potpore kontinuitet izlaženja bio bi iluzija jer se, poput većine časopisa, Kvadrat prodajom ne bi mogao financirati.

Odakle potječe ime časopisa?

Ime Kvadrat nametnulo se samo po sebi. Bilo je to vrijeme domoljubnoga zanosa i to je ime bilo sinteza elemenata hrvatskoga grba, koji je simbolično bio i u logotipu časopisa. Poslije sam ga izbacio jer su svi ubacivali te kvadratiće i gdje je bilo potrebno i gdje nije. Razmišljam da ga ponovno stavim u logotip jer mi se čini da ponovno ima smisla. Isto tako, osnovna je jedinica stripa kvadrat, ali ne zaboravljam ni naziv nekada popularne strip-skupine Novi kvadrat, pa je riječ o sintezi svih navedenih elemenata.

Jedno od izdanja Kvadratova niza strip-albuma

U vrijeme nastanka Kvadrata hrvatsko je strip-izdavaštvo jenjavalo?

Da. Naglasit ću da je na prvom Salonu predstavljeno nekoliko strip-publikacija, a najavljene su i neke nove. No činjenica je da se sve pogasilo, a Kvadrat, to ružno pače tadašnjega izdavaštva, jedini je preživio. Tada je o stripu ozbiljno razmišljala tek splitska Slobodna Dalmacija, koja je stjecajem okolnosti nakon nekoliko godina potpuno odustala od stripa. Izlazio je neko vrijeme još i Patak, ali i on se brzo ugasio. Privatnih izdavača tada još nije bilo.

Jeste li imali uzora u stvaranju časopisa? Ako jeste, možete li ih navesti?

Vrlo je teško osmisliti nešto novo, barem kada su časopisi u pitanju, i bez ikakvih uzora. Tako sam i ja u stvaranju Kvadrata imao određene uzore i on je sinteza, ali i iskorak od tih uzora te prilagodba našem tržištu stripa. Ako se o tržištu u našim uvjetima uopće može govoriti. Iz stripova sam negdje s pet godina naučio čitati i taj me medij na neki način prati cijeli život. Još kao klinac maštao sam o pokretanju svoga strip-magazina. Presudan trenutak i početak ozbiljnijega razmišljanja izlazak je Strip Arta početkom osamdesetih godina. Slijedio ga je Pegaz, definitivno najbolji časopis za teoriju stripa u nas, koji je nažalost kratko izlazio. Tu je i američki Comics Journal, najutjecajniji časopis te vrste u svijetu, koji mi je povremeno dolazio u ruke. No na budući profil časopisa utjecao je razgovor s danas jednim od najpoznatijih francuskih izdavača Jacquesom Glenatom, koji sam pročitao u tadašnjem Poletu. Odlučio sam slijediti njegov put i po uzoru na njegov Schtroumpf, također fanzin, pokrenuo Kvadrat.

Koja je bila osnovna namjera Kvadrata?

Kao i Glenatu, namjera je bila svratiti pozornost na ozbiljno promišljanje o mediju stripa i tako steći ugled i povjerenje hrvatskih strip-autora za buduću suradnju. Zaboravio sam pritom na poveliku razliku u kulturi stripa u mnogoljudnoj Francuskoj, gdje pojedini stripovi izlaze u nakladama od milijun primjeraka i gdje je to isplativ posao u odnosu na malenu Hrvatsku. Zbog takvih okolnosti Kvadrat kao projekt nikada nije postao komercijalan jer je časopis koji čita samo nekoliko stotina čitatelja, uglavnom onih koji o devetoj umjetnosti žele znati nešto više.

Kvadrat je oaza devete umjetnosti u Hrvatskoj

Značenje je Kvadrata ipak veliko. U čemu prije svega?

Prije svega jedini je časopis te vrste ikada pokrenut u Hrvatskoj i jedina tiskovina koja se bavi stripom što je doživjela tolike godine izlaženja. Važan je cilj pokretanja časopisa svakako poticanje hrvatskih autora i hrvatskoga stripa. Isto tako, za razliku od inozemnih uzora, Kvadrat promiče vrijednosti stripa uopće i ne daje prednost ni jednom podneblju, izdavaču ili pojedinom naslovu, što nije slučaj sa spomenutim uzorima. Danas u svijetu postoji podosta sličnih časopisa zasnovanih prije svega za promicanju pojedinih izdavača i njihovih naslova. Kvadrat je izlazeći svih ovih godina ispunio i još ispunjava osnovnu misiju propagiranja stripa kao umjetnosti.

Koje su mu još vrijednosti na ovim prostorima, ali i u suglasju s općom teorijom stripa?

Njegova je vrijednost što se prema mediju stripa odnosi kao prema umjetnosti i ne teži komercijalnom. Možemo govoriti, i ne bježim od toga, o fenomenu popularnosti nekih stripova kao što je primjerice Alan Ford, Benellijeva produkcija i slično, ali pritom ćemo razlučiti kvalitetu od komercijalnosti. Također, ne pišemo samo o suvremenim autorima i njihovim djelima, nego se vraćamo u povijest medija i obraćamo pozornost na neka klasična, nažalost pomalo zaboravljena, ali važna djela stripa. Čest je slučaj da mladi i pomalo nadobudni autori osporavaju klasične autore zaboravljajući pritom da se urušava sve što nema dobre temelje.

U posljednjih ste nekoliko godina posvetili pozornost i povijesti hrvatskoga stripa objavljivanjem albumskih izdanja nekoliko važnih stripova?

Posljednjih nekoliko godina u nas je procvalo strip-nakladništvo. Objavljeno je mnogo stripova u albumima, čak i luksuznim izdanjima sa znatno većim brojem stranicama. Percepcija stripa potpuno se promijenila, od nekadašnjih mas-medija i jeftinih izdanja do malih naklada i skupih izdanja. Takva me situacija nagnala na određeni iskorak jer sam uvidio da nije dovoljno objavljivati samo časopis, trebalo je i praksom dokazati to o čemu smo pisali. Kvadrat se uglavnom posvećuje teoriji i kritici, a ponekad objavimo i pokoji strip. Zato sam odlučio pokrenuti prateću biblioteku strip-albuma i nazvao je Biblioteka Kvadrat. Počeo sam s, nažalost preminulim, Radovanom Domagojem Devlićem, objavljujući 2007. njegove radove. Prijem je bio dobar i shvatio sam da trebam nastaviti tim putem, objavljujući svu Devlićevu baštinu, a zatim su se nametnuli i drugi vrhunski domaći autori poput Kordeja, Bartolića, Ćurina, Žeželja... Potkraj prošle godine izašao je i jubilarni deseti strip-album, Wanderer Igora Kordeja. Biblioteka Kvadrat je ponajprije plod zajedničke ljubavi autora i izdavača prema devetoj umjetnosti. Prodajom albuma financijski pokrivamo rashode časopisa, tako da su ta dva izdanja postala međusobno ovisna i zasad kao jedno tijelo odlično funkcioniraju. Kriterij je objavljivanja prije svega kvaliteta svakoga pojedinoga autora i njegova djela, tako da komercijalnost nije u prvom planu.

Uz ovu biblioteku pokrenuli ste još dvije posvećene stripu ili na neki način povezane sa stripom?

Druga biblioteka, Velikani hrvatskoga stripa, usporedna je s Bibliotekom Kvadrat, ali s nešto sporijim ritmom izlaženja pojedinih naslova. Posegnuli smo duboko u povijest hrvatskoga stripa objavljujući Vjerenicu mača Kovačića i Maurovića, koja se smatra početkom domaćega stripa, nastavili s Maurovićem Stripovima iz Oka, zatim Zavišom prošle godine preminula crtača Žarka Bekera i scenarista Zvonimira Furtingera te konačno knjigu stripova splitskoga autora Frane Gotovca, a pripremam i zbirku možda tri ponajbolja stripa Željka Lordanića. Treća je biblioteka nazvana Macchu Picchu prema popularnom Devlićevu strip-serijalu. To je biblioteka proze i u njoj objavljujemo prozna djela autora koji su djelovali u stripu, ali su se bavili ili se bave i književnim radom, poput Radovana Devlića, Karima Zaimovića, Midhata Ajanovića ili Aleksandra Žiljka.

Koji su po vašem mišljenju razlozi zbog kojih strip danas u Hrvatskoj nema značenje kao prije nekoliko desetljeća?

Teško da možemo govoriti o značenju stripa jer u nas on nikomu nikada nije bio važan, čak ni izdavačima, koji su prodajom stripova financirali neka druga izdanja, što je dovelo do ovoga stanja. Ali možemo govoriti o popularnosti koju je strip imao nekada, od koje je ostala tek sjena. Za ovakvo stanje krivi su izdavači poput Vjesnika, koji nakon zlatnoga doba Plavoga vjesnika više nije mario za nacionalnu produkciju. Podjednako, vremena su se promijenila, rođeni su novi naraštaji koji strip nisu čitali, a dogodio se i Internet, koji je zasjenio sve mas-medije pa tako i strip. Proturječnost je da smo strip počeli uvažavati kao umjetnost i dio elitne kulture pa više nema jeftinih izdanja na kioscima koja su djeci bila pristupačna. Medij koji ne prate mladi počinje odumirati i trebalo bi im ga vratiti, samo se pitam kako?

Kakav je trenutni položaj hrvatskoga stripa, izdavaštva i autora?

Danas imamo vjerojatno najviše kvalitetnih strip-autora u cjelokupnoj povijesti hrvatskoga stripa. Ali malo njih objavljuje stripove u domaćim izdanjima jer nakladnici ih zbog malih naklada ne mogu financirati pa većina crtača radi za inozemne nakladnike. S druge strane nikada nismo imali toliko nakladnika ni toliko izdanja. Osnovano je i podosta udruga sa svrhom promicanja kulture stripa, čiji su članovi pokrenuli i nekoliko strip-festivala. Nadalje, otvoreno je i nekoliko strip-knjižara, a zanimljivo je da stripove uglavnom ne čitaju djeca, nego sredovječni i dobro stojeći ljudi.

Kakvi su vaši dalji planovi?

Kako je situacija u našem društvu sve teža, u nakladništvu ne možemo očekivati ništa dobro. Ipak, ne odustajem i nadam se da će biti bolje, a bit ću zadovoljan održim li postojeći ritam izlaženja časopisa i pratećih biblioteka. Izvjesno je da ću morati posegnuti i za internetskim izdanjem Kvadrata, a zasigurno ću i dalje poticati proizvodnju hrvatskoga stripa, za što je nužna i državna potpora, jer nema vrsnoga nacionalnoga stripa bez državnih potpora.