Nadasve iskrena glazba

Njemačka diskografska tvrtka cpo objavila je, u formatu dvostrukog albuma, već četvrti i peti CD u ediciji posvećenoj djelima hrvatske skladateljice Dore Pejačević. Nakon Simfonije, op. 41 i Koncertantne fantazije, op. 48, Klavirskog trija, op. 29 i Sonate za violončelo i klavir, op. 35 te reprezentativnog izbora popjevaka skladanih na njemačke tekstove, najnoviji album sa snimkama četiriju važnih komornih partitura dodatno i nadasve uvjerljivo potvrđuje Doru Pejačević kao inventivnu i svestranu majstoricu skladateljskog zanata. U ukupnome trajanju od čak 90 minuta na ovome nosaču zvuka – pored kratkog mladenačkog Impromptu, op. 9b – sadržani su kvalitetni tonski zapisi doista odličnih izvedbi Klavirskog kvinteta u h-molu, Klavirskog kvarteta u d-molu i Gudačkog kvarteta u C-duru, tako da šest dosad objavljenih snimki komornih djela Dore Pejačević posve mijenja neznalačku predodžbu o otmjenoj dami koja je u svojoj aristokratskoj „dokolici“ najvještije skladala tek klavirske i vokalne minijature! Vrsnoćom skladateljskoga zanata, osjećajem za formu i snagom invencije, Dora Pejačević vjerodostojno se iskazuje snažnom i svestranom skladateljskom osobnošću, podjednako uvjerljivom u intimističkim krokijima kao i u najvećim orkestralnim, koncertantnim i komornim formama.

Gudački kvartet Sine nomine / Snimio Pierre-Antoine Grisoni

Ne odveć brojnim, ali zato iskreno gorljivim hrvatskim izvođačima koji godinama promiču stvaralaštvo Dore Pejačević sada se – zahvaljujući njemačkoj ediciji – s istovjetnim entuzijazmom pridružuju i odreda vrlo ugledni inozemni glazbenici. Na ovome CD-u to su izvrstan njemački pijanist Oliver Triendl i četvorica sjajnih švicarskih gudača okupljenih u kvartetu Sine nomine (violinisti Patrick Genet i François Gottraux, violist Hans Egidi, violončelist Marc Jaermann), koji za sobom imaju nastupe u londonskom Wigmore Hallu, njujorškom Carnegie Hallu ili pak u amsterdamskoj dvorani Concertgebouw, a to su pak najuglednije svjetske pozornice, izrijekom rezervirane samo za najveće glazbene izvođače.

Četiri partiture snimljene na albumu daju vjerodostojan uvid u razvojni luk gotovo cjelokupna Dorina komornog stvaralaštva, u rasponu od Impromptu, op. 9b (1903) sve do majstorskog Gudačkog kvarteta u C-duru, op. 58, nastala potkraj skladateljičina života (1922). Iz godine 1908. datira pak Dorin prvi zreli komorni rad – Klavirski kvartet u d-molu, op. 25 – dok se skladanje uistinu predivna Klavirskog kvinteta u h-molu, op. 40 protegnulo na nekoliko godina: prvi i treći stavak dovršeni su potkraj 1915, drugi u prosincu 1917, a četvrti u proljeće 1918. Pored vrhunske muzičke izvedbe, Dorine skladbe – u iscrpnoj popratnoj knjižici izdanja – dodatno pojašnjavaju studiozni komentari muzikologinje Koraljke Kos, koja je kao prva dama hrvatske muzikologije svoj profesionalni vijek uvelike i vrlo djelotvorno posvetila istraživanju i promicanju dragocjene umjetničke ostavštine neprijeporno prve dame hrvatskoga skladanja.

Prepoznajući i podcrtavajući samosvojnost skladateljskog izričaja Dore Pejačević, pijanist Oliver Triendl i glazbenici kvarteta Sine nomine pristupaju njezinim partiturama s istovjetnim žarom i uvjerenjem s kakvima primjerice izvode komorne skladbe Brahmsa ili Dvořáka. Slušanje Dorine glazbe u ovako sjajnim izvedbama doista pričinja smislen užitak kao da je riječ o Brahmsu ili Dvořáku, jer naprosto je posrijedi nadasve iskrena glazba koja nam mnogo govori.