Na štetu nacionalne filologije

Predsjedniku Hrvatskoga sabora

Ministru znanosti, obrazovanja i sporta RH

Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora

Agenciji za znanost i visoko obrazovanje RH

Nacionalnomu vijeću za znanost RH

Ostavljajući po strani skandaloznost nasilna i nedemokratskoga donošenja Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine br. 26, 1. III. 2013), kojim je obuhvaćeno i područje humanističkih znanosti (5. odjeljak, odnosno 35. članak II. dijela Pravilnika, dalje u pismu – Pravilnik), Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najveća i najuglednija institucija na svijetu koja znanstveno skrbi o hrvatskome jeziku i književnosti te ih predaje desecima tisuća studenata još od 1874. godine, ovim pismom želi upozoriti na krajnju neodgovornost Nacionalnoga vijeća za znanost RH pri propisivanju uvjeta za znanstveno napredovanje te na niz opasnosti koje radikalno prijete razvoju filologije u Hrvatskoj i ozbiljno ugrožavaju temeljne nacionalne i državne interese.

Odsjek za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta podsjeća da se središte svjetske kroatistike i kroatologije nalazi u Hrvatskoj, a ne u Španjolskoj, Engleskoj ili bilo kojoj drugoj stranoj zemlji

Doneseni Pravilnik sastavljen je izrazito površno, bez osnova poznavanja strategije i metodologije filoloških istraživanja, bez upućenosti u standarde izvrsnosti i vizije kako poticati kvalitetu znanstvenoga rada u tom humanističkome polju. Uvjeti za napredovanje sastavljani su bez savjetovanja i rasprave s predstavnicima struke, bez namjere da se omogući razvoj nacionalne filologije i obrazovnoga sustava koji je se tiče. Nedostaci uočeni u starim pravilnicima, u lošim kriterijima koji su vladali i koji su u proteklu vremenu umnogome pridonijeli urušavanju standarda filološkog istraživanja i znanstvenoga napredovanja, novim se Pravilnikom, umjesto da pridonesu poboljšanju, upravo produbljuju, prijeteći posvemašnjim razaranjem struke. Ozbiljno bavljenje humanistikom u Hrvatskoj zahtijeva temeljito razrađenu strategiju, nipošto oholu površnost kojoj smo svjedoci.

Pravilnik je pisao netko tko ili ne zna, ili se pravi da ne zna, ili neće da zna ništa o humanističkim znanostima i o tome što je u njima znanstveno vrijedno. Netko tko ili ne zna, ili se pravi da ne zna, ili neće da zna što je to nacionalna filologija (jezik, književnost, povijest, etnologija). Najzad, netko tko slabo vlada hrvatskim jezikom

Umjesto da svoje časopise, svoju znanost i svoj znanstveni jezik – koje smo dosad tako mukotrpno izgrađivali – pokušamo učiniti što boljima, mi ih sami od sebe i po svojoj volji novim Pravilnikom obezvređujemo i gušimo i pretvaramo se u podaničku znanstvenu radnu snagu velikim svjetskim znanstvenim korporacijama, a da to zapravo nitko od nas ne zahtijeva

Pravilnik je pisao netko tko ili ne zna, ili se pravi da ne zna, ili neće da zna ništa o humanističkim znanostima i o tome što je u njima znanstveno vrijedno. Netko tko ili ne zna, ili se pravi da ne zna, ili neće da zna što je to nacionalna filologija (jezik, književnost, povijest, etnologija). Najzad, netko tko slabo vlada hrvatskim jezikom – sve što piše moglo se i moralo reći puno jasnije i nedvosmisleno. Jezična nezgrapnost Pravilnika, posvemašnja nepromišljenost, nejezgrovitost i dvosmislenost najbolji su dokaz koliko ima smisla razvijati mehanizme proučavanja hrvatskoga jezika, književnosti i kulture općenito, i koliku važnost pisci i donositelji Pravilnika pridaju jezičnoj kulturi i nacionalnomu dostojanstvu.

S jedne strane kriteriji su pojačani, premda na potpuno krivim, naopakim temeljima, s druge su i dalje preslabi, i to upravo na mjestima koja su i dosad bila dvojbena, gdje su se i dosad širom otvarala vrata proizvoljnim tumačenjima. Nikakva se njima nova izvrsnost neće postići. Umjesto da potiču razvoj odgovornosti u svakoj od pojedinih struka i u humanistici u cjelini, sastavljači Pravilnika opredijelili su se za primjenu posve neodgovarajućih kriterija koji počivaju valjda na funkcioniranju prirodoslovnih znanosti. Prema tako zacrtanim kriterijima mnogi vrhunski hrvatski filolozi neće napredovati, a oni nesposobni i lijeni i dalje će se provlačiti. Naposljetku će ti drugi određivati kriterije prvima.

U temeljima je Europske Unije priznavanje jezične vlastitosti svake od njezinih članica, hrvatski će 1. srpnja 2013. postati dvadeset četvrtim službenim jezikom Europske Unije. Bez samopoštovanja, bez razlikovanja potrebnih od nepotrebnih prilika da se objavljuje na engleskome jeziku ne može slijediti ništa dobro. Hrvatska filologija – uza sve uvažavanje potrebe za uključivanjem u tokove znanosti objavljivane na engleskome (upravo kako je i dosad bilo, jer i dosad su kvalitetni hrvatski časopisi objavljivali radove na engleskome) – ima svoje zasebne potrebe i vlastiti život. Zar to uopće treba objašnjavati? Isto tako, posve se zanemaruje da je kroatistika dio velike slavističke obitelji. Svaki slavist, ma kojoj njezinoj grani pripadao (polonistici, bohemistici, slovenistici, ukrajinistici, kroatistici...) i ma iz koje slavistike dolazio (američke, njemačke, talijanske, bugarske, hrvatske...), radove iz svojega znanstvenog područja čita na bilo kojemu slavenskome jeziku. Engleski nije lingua franca slavistike. Neusporedivo je dakle prestižnije najvažnije kroatističke radove objavljivati u kvalitetnim hrvatskim časopisima ili pak onim slavističkim časopisima koje uređuju vrsni kroatisti i slavisti u svijetu! U engleskim će se časopisima takvi radovi zapravo izgubiti, postati »nevidljivi«, upravo suprotno od onoga što se navodno željelo postići novim mjerilima. Posve je, dakako, druga stvar što se kroatistička i slavistička istraživanja nerijetko preklapaju s onima u kojima engleski jest lingua franca. Nerazumijevanje svega toga znak je posvemašnjeg ignoriranja vlastite nacionalne filologije i vlastita nacionalnog bića.

Umjesto da svoje časopise, svoju znanost i svoj znanstveni jezik – koje smo dosad tako mukotrpno izgrađivali – pokušamo učiniti što boljima, mi ih sami od sebe i po svojoj volji novim Pravilnikom obezvređujemo i gušimo i pretvaramo se u podaničku znanstvenu radnu snagu velikim svjetskim znanstvenim korporacijama, a da to zapravo nitko od nas ne zahtijeva (ili mi te nevidljive ruke nismo svjesni). Bez patetike i posve izravno: Promicanjem na ovakav način engleskoga jezika na štetu hrvatskoga razgrađujemo i dokidamo čitav jedan funkcionalni stil vlastita jezika, i pitamo se – koji je sljedeći na redu? Znanstvenike pri svemu tome ne treba lišiti odgovornosti niti je se kao Odsjek želimo lišiti, naprotiv, uz dovoljno samokritičnosti veoma bi se lako na hrvatskoj razini utvrdilo koji časopisi i koji izdavači poštuju visoke standarde, a koji ne. Za takvo što ne treba nam ERIH ili tko god, treba nam samo istinska autonomija, istinska mogućnost da sami o sebi pravo sudimo i donosimo zakon.

Konačno, s postojećom razinom državnog ulaganja u znanost zahtjev za svjetskom prisutnošću hrvatskih znanstvenika ne možemo protumačiti drugačije nego kao grubu drskost. Hoće se od nas vrhunska svjetska humanistika dok najnoviju znanstvenu literaturu i opremu nabavljamo vlastitim novcem, dok je financiranje znanstveno-istraživačkih projekata takvo kakvo jest, dok se ulaganje u domaće časopise i domaću knjigu iz godine u godinu srozava, zbog čega je Filozofski fakultet još 24. I. 2012. predsjedniku Vlade RH uputio Apel za obnovu i očuvanje znanstvene infrastrukture u Republici Hrvatskoj, sa sasvim jasnim i pučkoškolcu razumljivim prikazom drastična smanjenja ulaganja u zadnjih deset godina.

Odsjek za kroatistiku ne može sve to mirno motriti. Kao središnja i odgovorna kroatistička ustanova smatramo dakle da uvjete za napredovanje itekako valja uozbiljiti, jasno promisliti, oblikovati i pooštriti. U tome se, uostalom, slažu svi koji hrvatskoj znanosti, time i hrvatskoj kulturi i hrvatskom identitetu, dobro žele. Posve je pak očigledno da pisci i donositelji novoga Pravilnika takvo što zastupaju samo deklarativno, a zapravo obezvređuju čitavo humanističko područje, posebice nacionalne segmente. Ne čudi stoga što neki kritičari donošenje novoga Pravilnika smatraju i veleizdajom hrvatskih nacionalnih i državnih interesa.

Zašto smatramo da je Pravilnik izrazito loš i štetan, donosimo u Prilogu uz ovo pismo potanko razloženo. Istinska nam je želja da budemo konstruktivni. Spremni da i dalje sudjelujemo u afirmiranju vlastite struke i na administrativnoj razini – iako nas nitko nikada na takvo što nije pozvao – nudimo u dobroj vjeri i prijedloge za uvođenje nekih poboljšanja, prijedloge o tome kako bi unapređenje i postroženje kriterija trebalo dalje razvijati. Nedopustivo je, ističemo, krajnje nepovjerenje koje donositelji Pravilnika iskazuju prema matičnim strukama, prema autoritetima sveučilišnih profesora, znanstvenika i prema njihovu dosadašnjem radu.

A o razmjerima pogubna diletantizma kojim se izradi Pravilnika bilo pristupilo posve izravno govori i to da je u Narodnim novinama br. 34 (22. III. 2013) objavljen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine br. 26, 1. III. 2013), koji je Nacionalno vijeće za znanost RH donijelo na svojoj 79. sjednici, održanoj 5. III. 2013, dakle samo četiri (brojkom: 4) dana po objavljivanju izvornoga teksta. Nažalost, izmjene i dopune ni najmanje nisu popravile ono što nas je potaklo na ovo pismo.

Na temelju dosad rečenoga, na temelju razloženih primjedaba iznesenih u Prilogu te kao vrhunska znanstveno-obrazovna institucija kojoj su na skrbi hrvatski jezik i književnost zahtijevamo da se 5. odjeljak Pravilnika u cijelosti odbaci te da se uz okupljanje kreativnih i odgovornih snaga prione sastavljanju novoga, vodeći pritom računa o posebnostima humanističkih i društvenih znanosti te nužnim posebnostima koje kroatistika nosi kao najvažnija hrvatska nacionalna znanstvena grana, ona bez koje nema čuvanja jezične, kulturne, nacionalne ni državne vlastitosti.

Članovi Odsjeka za kroatistiku

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 25. ožujka 2013.

Na znanje:

Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Rektoru Sveučilišta u Zagrebu

Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti

Matici hrvatskoj

Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci

Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu

Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zadru

Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Puli

Odjelu za kroatologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu

Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Institutu za etnologiju i folkloristiku

Prilog otvorenom pismu - --->