Kazališni globus - svijet

Gdje su nestali

(ne)Slovenci?

Kranj – Da je Oliver Frljić opet režirao provokativnu predstavu o kojoj se govori više i nije nova vijest. Ovaj put, u Prešernovu gledališču u Kranju premijerno je izvedena produkcija 25.671, predstava koja govori o izbrisanim državljanima Slovenije početkom devedesetih, onima koji su u Sloveniji živjeli prije rata, a koji su nakon osnutka neovisne države jednostavno izbrisani iz bilo kakve evidencije i tako žive do danas.

Jer nisu bili pravi Slovenci! Dokumentarna drama koje naslov označava broj tih ljudi bolna je priča o nestalim ljudima, ali, kako već kod Frljića biva, gledatelji nisu ostavljeni sa strane, u sigurnosti mraka gledališta. Oni su provocirani, a očekuje ih i susret s cijelom obitelji izbrisanih, s kojima se moraju suočiti na sceni, što je mnogima vrlo neugodan susret. Predstava koja govori o ozbiljnom slovenskom problemu koji je već dugo zataškavan uznemirila je javnost, što joj je i bio cilj. Ovdje je riječ o kazalištu koje možda ne pokušava mijenjati svijet, ali želi glasno progovoriti o događaju koji se u demokraciji ne bi smio dogoditi.

Od Wagnera do cirkusa

New York – Totem, nova produkcija dobro poznate grupe Cirque du Soleil, koja briše granice između cirkusa i kazališta, prema tekstu i u režiji Roberta Lepagea, miješa znanost i legendu i priča je, prema Lepageovim riječima, o evolucijskom putu vrsta. Iako ovo možda zvuči kao nešto temeljeno na Darwinu, riječ je o prvorazrednu spektaklu koji zaustavlja dah publici i izaziva ovacije. Akrobatske majstorije izvođača događaju se u neposrednoj blizini publike, jer cijela je scena smještena u šatoru na parkingu, a predstava je, bez obzira na sve cirkuske elemente, više namijenjena odraslima nego djeci. Kako je prethodni Lepageov projekt u New Yorku bio Wagnerov Prsten u operi Metropolitan, koji je kritika nazvala ekstravagantnim, mediji su još jednom ostali očarani redateljem koji je kadar praviti tako različite kazališne predstave.

Tko je bio Petar Pan?

London – Najavljivana početkom sezone kao jedna od najusrdnije iščekivanih produkcija na londonskim scenama Peter i Alice Johna Logana na premijeri je, sudeći po prvim reakcijama itekako ispunila očekivanja. Neobična tema, susret u knjižari Petera Llewelyna Daviesa i Alice Liddell Hargreaves, dvoje ljudi koji su bili nadahnuće J. M. Barrieju za Petra Pana i Lewisu Carrollu za Alicu u zemlji čudesa, u ovoj je drami ispleten kao priča o odnosu živih ljudi i poznatih fikcijskih junaka.

Da produkcija bude uspješna, pobrinuli su se Michael Grandage kao redatelj i dvoje velikih engleskih glumaca, Judi Dench i Ben Whishaw. Komad koji govori o problemima prelaska iz adolescencije u odraslu osobu, ali i odnosu fantazije i realnosti, kritike se dojmio manje od odlične režije i sjajnih glumačkih ostvarenja. Ali zanimljivo je bilo vidjeti kako su dva klasika dječje literature nastala iz ranjenih duša.

Praško proljeće u Moskvi

Moskva – 1968. Praško proljeće naslov je originalnog projekta predstavljena prošlog tjedna u Moskvi. Riječ je o radionici dramskoga pisanja održanoj u Pragu prošlog studenog, koja se bavila mnogima u objema zemljama i danas bolnom temom: sovjetskom invazijom na Čehoslovačku i slomom Praškog proljeća. Dva ruska i tri češka pisca sad su scenskim čitanjem predstavili u Moskvi kratke drame nastale u proteklih nekoliko mjeseci, koje se bave zadanom temom. Mihail Durnenkov i Evgenij Kazačkov s ruske strane i Roman Sikora, Wojtech Barta i Pavel Trtilek s češke iz različitih su vizura pokušali osvijetliti tu mračnu stranicu povijesti. U razgovoru koji je slijedio nakon toga Durnenkov je zaključio da je atmosfera tog vremena vrlo slična današnjoj: „Ista se vrata zatvaraju i isti se pritisci primjenjuju“, rekao je. Zanimljivo je da je tog jutra, svega nekoliko sati prije događaja, ruska policija upala u Memorijalno društvo u kojem se zbivao događaj s opravdanjem da provjeravaju financijsko poslovanje.