Hrvatski Bartolo Cattafi

Sutra je dragocjena knjiga koja potpunije nego dosad, u znalački urađenu presjeku kroz njegov opus, uvodi Bartola Cattafija u svijet hrvatskoga jezika. Pjesnik ostaje bridak u Machiedovoj prevoditeljskoj ruci i poziva na čitanje kao izazov

Ako bismo među raznovrsnim literarnim poslovima tražili najteže, pri samu vrhu sigurno bi se našla dva: prevođenje poezije i sastavljanje antologije. Opće je mjesto da je poezija neprevodiva, no nitko upućen pri čitanju pjesničkoga prijevoda i ne traži da cjeloviti značenjski i konotativni potencijal izvornika bude čudesno prebačen u drugi jezik, bez ikakvih gubitaka. Takav zahtjev bio bi nepravedan, jer bi od prevoditelja zahtijevao nemoguće. Nema prijevoda koji bi sačuvao sve elemente koje poezija ima u izvorniku. Naravno da talijanskog Bartola Cattafija (Messina, 1922–Milano, 1979) ne možemo u potpunosti dobiti na hrvatskom, ali možemo imati hrvatskoga Cattafija, rezultat čitanja njegove poezije iz drugoga jezika koji pokušava sačuvati što više od izvornoga pjesničkog poticaja. Tko može prevoditi pjesnika? Tko može na hrvatskom reći „otprilike isto“ što je pjesnik rekao u svijetu talijanskoga jezika? Prije svega, to može učiniti samo netko tko izvrsno poznaje oba jezika, ali i obje kulture. Uz to, takav prevoditelj morao bi izvrsno poznavati cjelokupni pjesnikov opus, a dodao bih, svjestan mogućega prigovora za pretjerano biografiziranje, po mogućnosti i osobno dobro poznavati pjesnika.

Bartolo Cattafi na Hvaru 1971. Snimio Mladen Machiedo

Mladen Machiedo je, u tako postavljenu okviru, najpozvanija osoba za sastavljanje pjesničke antologije Bartola Cattafija u svijetu hrvatskoga jezika, jer je ne samo dobar poznavatelj obaju jezika i obiju kultura, već je bio i Cattafijev prijatelj i odličan poznavatelj njegove poezije, kojom se bavi već četrdeset godina. Machiedov prijevod Cattafijeve poezije u zasebnoj knjizi, prvi u inozemstvu, jest Bartolo Cattafi, Poezija, Mladost, 1971. (objavljen nakon četiri godine čekanja, ali ipak deset godina prije druge, američke). Cattafiju Machiedo daje važno mjesto već u znanstvenom članku na talijanskom iz 1973. (Orientamenti ideologico-estetici nella poesia italiana del dopoguerra (1940–75)), a domaćoj publici predstavlja ga i u antologijama Novi talijanski pjesnici, Marko Marulić, Split, 1971. i Antologija tal. poezije 20. stoljeća, Svjetlost, Sarajevo, 1982. U ovoj antologiji, Machiedo smješta Cattafija uz Sergia Solmija, Marija Luzija i Piera Bigongiarija u skupinu pod naslovom Prema informelu i znaku. Obrazlaže pripajanje toj skupini trećom Cattafijevom fazom „odnosno, ključem što ga ona pruža za čitanje unazad“ te navodi kako je „nakon ranog putničkog imažizma“ i etičke orijentacije u žarištu šezdesetih godina, „lansiranom znaku dano da, ne bez rizika, pokuša nadvisiti bezoblično spljoštenje“. Vrhunac je Machiedova antologičarskog i prevoditeljskog rada knjiga Zrakasti subjekt: talijanski pjesnici 20. stoljeća, Ceres, 2003. U kategoriji „znakovi subjekta“ društvo Cattafiju prave pjesnici Ruggero Jacobbi, Gilberto Finzi, Roberto Sanesi, Franco Verdi. Uz navedeni znanstveni, prevoditeljski, antologičarski posao, za razumijevanje Machiedova Cataffija važan je i osobni, prijateljski odnos o kojem dragocjen zapis nalazimo u knjizi Slatkogorka Italija: tri desetljeća s piscima, Matica hrvatska, Zagreb, 1999. Prijateljstvo s Cattafijem jedna je od slađih epizoda Machiedova sraza s talijanskim književnim svijetom. U zapisu o prijateljstvu s Cattafijem, posebno u dijelu o pjesnikovu boravku na Hvaru, saznajemo i neke podatke dragocjene za bolje kontekstualiziranje pa i ispravniju interpretaciju nekih važnih Cattafijevih pjesama napisanih za boravka u Hrvatskoj.

Prev. Mladen Machiedo, izd. Naklada Đuretić, Zagreb, 2012.

Zanimljivo je kako Machiedo otkriva Cattafija usporedno s engleskim antologičarem Georgeom Kayom, koji u antologiju talijanske poezije od početaka do suvremenosti pod naslovom Italian Verse, 1965, uvrštava samo pet pjesnika 20. stoljeća, četiri neosporna velikana kao što su Dino Campana, Giuseppe Ungaretti, Eugenio Montale, Salvatore Quasimodo i kao petog Bartola Cattafija. Ta antologija sadrži 180 pjesama koje su koherentan presjek kroz Cattafijevo pjesništvo od prve zbirke U središtu dlana iz 1951. do posthumno objavljenih pjesama u zbirci Samum iz 2004. Cattafijeva poezija ne slijedi mode ni kurentne angažmane svog vremena, teži kratkoj formi, bilo da je imažistička, lutalačka i (nestereotipno) mediteranska kao u ranim zbirkama ili „metafizička“ u kasnijim, u kojima teži biti izvanvremenska ne postajući time ni suha ni apstraktna. Često je i autoreferencijalna:

To što oslobađaš i leti

od tebe se razdvajajući

kadro da kaže ili postupi po svojem

teška priroda okrvavljena

od okrzaka

prevrtana od vjetrova

neprolaznih na onoj visini

Ako govorimo o težnji apstraktnom, općenitom, bitnom ne u smislu udaljavanja od životne stvarnosti već prodiranja u njezinu srž, ogoljivanje do kosti, dolaženja do bitnog, najsnažnija je Cattafijeva zbirka, znakovita naslova, Kost, duša iz 1964.

Vitalizam i borbenost osnovni su ton većega dijela Cattafijeve poezije u kojoj se često javljaju motivi pištolja, vatre, eksplozivne nabijenosti, nečega što je uvijek spremno izletjeti. Posebno su zanimljivi Cattafijevi hrvatski motivi, u vezi s boravcima u Zagrebu i Hvaru, o čemu dragocjeno biografsko objašnjenje nalazimo u Machiedovoj Slatkogorkoj Italiji. Neke od tih pjesama nevjerojatno su lucidne, gotovo proročanske Opet vriju vode i U hotelu Palace iz zbirke Suhi zrak vatre, 1972. Cattafi se tu pokazuje kao čovjek jake intuicije i istančana senzibiliteta – upravo zato što dolazi sa strane i ne projicira predrasude već otvara oči, kristalno jasno vidi hrvatsku stvarnost.

Sutra je dragocjena knjiga koja potpunije nego dosad, u znalački urađenu presjeku kroz njegov opus, uvodi Bartola Cattafija u svijet hrvatskoga jezika. Pjesnik ostaje bridak u Machiedovoj prevoditeljskoj ruci i poziva na čitanje, kao izazov u istoimenoj pjesmi.

Izazov bačen

na ničiju zemlju

nitko te ne kupi

nitko te ne čita

kao izazov bačen

izblijedio nestaješ

kao izazov traješ

tvrdoglav i zvučan

britak u nečijoj ruci