Spomenar bogatoj prošlosti

„Crtica po crtica i evo bogatoga mozaika ljudi, zbivanja, povijesnih i drugih podataka koji ispunjavaju spomenar posvećen Belišću“, istaknula je u predgovoru monografije Belišćanske svaštice. Od tvorničke kolonije do grada Ana Andračić. Zaista, nova knjiga Ogranka Matice hrvatske u Belišću može se promatrati kao spomenar jednomu gradu, tvornicama, pogonima, željeznici, naseljima, udrugama, školama, ali posebno ljudima, radnicima, inženjerima, sportašima i umjetničkim zaljubljenicima u svoj kraj od njegova početka pa do današnjih dana.

Iako tragovi najstarijega ljudskoga djelovanja na tim područjima potječu iz prapovijesti i antike, za povijest sama grada Belišća važna je 1884, kada je na rudini Belistje (legenda kaže kako je naselje dobilo ime po vrsti bijele breze) naselje osnovala obiteljska veletrgovačko-industrijska tvrtka S. H. Gutmann iz Velike Kanjiže u suradnji s obiteljskom tvrtkom Edmund i I. Gutmann iz Beča. Slavonska šuma kao bogata sirovinska osnova bila je glavni preduvjet za nastanak drvnoindustrijskoga poduzeća i pilane (jedne od najmodernijih toga doba), a njihovim osnutkom udareni su temelji drvnoprerađivačkoj industriji, po kojoj je Belišće i danas prepoznatljivo.

Izd. OMH Belišće, 2013.

Zdenka Frajtag u svojim svašticama (zanimljivostima) ne zaboravlja spomenuti bogat razvoj industrije koji će postaviti temelj prvobitne tvorničke kolonije iz koje će se poslije razviti grad. Tako je Belišće 1889. dobilo Tvornicu tanina kao prvu tvornicu za kemijsku preradu drva, 1900. Tvornicu suhe destilacije bačava, kasnije Tvornicu parketa, briketa, drvene vune i dr. Valja istaknuti da je znamenita Svjetska izložba u Parizu 1900. (o kojoj piše i A. G. Matoš oduševljen industrijskim postignućima i hvaleći njihovu ljepotu) prepoznala važnost nekadašnje tvrtke S. H. Gutmann (danas Belišće d. d.), kojoj je Ministarstvo privrede, industrije, pošte i telegrafa Republike Francuske dodijelilo Grand Prix.

Prekretnica u industrijskom rastu Belišća bila je 1960, kada su podignute Tvornice poluceluloze, kartona i kartonske ambalaže, jer su se uz te tvornice počele graditi i prve kuće za stanovanje radnika, iz čega se razvilo pravo industrijsko naselje, tzv. Gutmannova kolonija kao jezgra današnjega grada. Godine 1886. osnovana je pošta, počela je raditi „Obća privatna pučka škola“, liječnička ambulanta, a iste je godine u Belišću počela djelovati Matica hrvatska dolaskom prve učiteljice Jelene pl. Czompü. Naselje se širilo novim nastambama, a posebno se ljepotom izdvaja 1905. izgrađena monumentalna jednokatnica Palej, odnosno Palača Gutmann, koja je dominirala središtem Belišća sve do Domovinskoga rata, kada je gotovo uništena požarom. O radinosti i upornosti ljudi svjedoči nadimak za Belišćane, baraberi, koji se odnosio na radnike u šumskim radilištima i pilani, gdje su se obavljali najteži fizički poslovi. Ondje su radili seljaci iz Slavonije, Bosne i Like koji su bez imovine živjeli isključivo od najamnoga rada i koji su izgradili i prvu prugu što je prerasla u Slavonsku podravsku željeznicu i u funkciji bila do 1970.

Belišće je od male stambene kolonije na Dravi postalo grad s nizom infrastrukturnih objekata, kulturnih i sportskih udruga, među kojima svakako treba spomenuti dramski i glazbeni amaterizam s neizostavnim američkim skladateljem Sigmundom Rombergom, koji je odrastao u Belišću, ili kanuista Matiju Ljubeka, najuspješnijega hrvatskoga olimpijca u pojedinačnim sportovima svih vremena. Zahvaljujući njima, ali i tvorničkim dimnjacima i mirisu prerađena papira, Belišće i danas nosi atribut grada papira i sporta. Brojne zanimljivosti koje Zdenka Frajtag opisuje iznimno iscrpno, s mnogo fotografija, popularno-dokumentarističkim načinom, svjedoči o bogatoj prošlosti Belišća, no ujedno ovom knjigom autorica ostavlja putokaz budućim izučavateljima belišćanske prošlosti.