Vijenac 497

Matica hrvatska

MJESEC FRANKOFONIJE U VINKOVCIMA

Recital posvećen Brelu

Antun Smajić

Zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji nekadašnje udruge Prijatelji šansone, danas udruge Prokultura, Split, i Ogranka MH u Vinkovcima, ove godine i Vinkovci su se našli među gradovima domaćinima programa Mjeseca frankofonije u Hrvatskoj, mjeseca ožujka. Tako je u prostoru Etnološkog odjela Gradskog muzeja Vinkovci 9. ožujka priređen glazbeno-poetski recital posvećen slavnom francuskom šansonijeru Jacquesu Brelu, uz 35. obljetnicu njegove smrti (1929–1978). U programu su sudjelovali Zvonko Penović, pjesnik i publicist, Ana Opačak, interpretatorica Brelovih šansona, i pijanist Jurica Karuza. Večer posvećenu Brelu najavio je Dražen Švagelj, predsjednik OMH u Vinkovcima, istaknuvši kao zanimljivost i to da se u publici nalazi i Vlasta Urbiha, umirovljena profesorica vinkovačke gimnazije, koja je svojevremeno imala prigodu slušati Brela uživo na koncertu u Bruxellesu. Svaki detalj Brelova kratkog života podsjeća na bajku, kazao je Zvonko Penović, veliki poznavatelj Brela i autor prve knjige o Brelu na nefrancuskom jeziku (Brel, 1986), što mu u pismu potvrđuje jedna od kćeri koje vode Brelovu zakladu. Brel je svojim talentom ostavio traga diljem svijeta, a njegova glazba i poezija jednako su svježe i aktualne danas kao i u vrijeme kada su nastajale. Bio je, kazao je Penović, svojevrsni Don Quijote koji se nikada nije predavao uporno braneći vitešku čast, uvijek spreman sasuti istinu u lice, bez straha od nastupa na sceni, bez straha da bude sam protiv svih, uljez koji je među gadovima uvijek bio čovjek, a među odraslima dijete. Bio je sin bogatoga tvorničara, suprug i otac, a sve to napušta 1953. godine kada odlazi u Pariz te, nakon nekoliko ne baš lakih i sjajnih godina, ostvaruje karijeru svjetski poznata šansonijera čije pjesme govore ponajprije o ljubavi, o boli i samoći, ali i malograđanštini, nepravdi... Kritičari ga nazivaju čarobnjakom, Merlinom šansone, a i ona publika koja ne razumije o čemu pjeva duboko je doživljava. Njegove snažne šansone, kazao je Penavić, mješavina su poetske, glazbene i ljudske poruke života.


slika Jacques Brel


Uz Brelove stihove koje je recitirao Zvonko Penović, te sjajne izvedbe pjevačice Ane Opačak uz klavirsku pratnju Jurice Karuza, vinkovačka publika imala je prigodu podsjetiti se i same Brelove uvjerljivosti i sugestivnosti u nastupu zahvaljujući videosnimcima s njegovih koncerata. Brel je glazbenu pozornicu napustio na vrhuncu slave 1966. nezaboravnim oproštajnim koncertom u Parizu, poručivši kako je šansona za njega kao ljubavni čin i sve što je mogao on joj je dao. Karijeru je nastavio kao glumac u kazalištu te na filmu, gdje se okušao i kao redatelj, a potom nestaje u arhipelagu Francuske Polinezije, gdje provodi posljednje godine života boreći se s teškom bolešću. Iza sebe ostavio je više od 200 šansona, a pjesme su mu izvodili najveći svjetski umjetnici. Arsen Dedić, kazao je Penović, jednom je prigodom rekao kako je u Brelu sublimirana sva jednostavnost, ljepota i mudrost europske šansone na njezinu dugu putu iz mračnog srednjovjekovlja u svjetlost današnjice. Danas ulice, škole i domovi kulture u Francuskoj i Belgiji nose Brelovo ime i jedan je od najvećih umjetnika 20. stoljeća.

Vijenac 497

497 - 21. ožujka 2013. | Arhiva

Klikni za povratak