Papa Franjo na čelu Katoličke crkve

Što možemo očekivati od novoga pape? Prije svega, manje pompe, a s time vjerojatno i manje senzacionalizma. No više od toga očekuju se konkretne akcije, posebice na polju socijalne pravde i misionarstva

Nakon iznenadnoga povlačenja pape emeritusa Benedikta XVI. Katolička crkva ponovno je iznenadila svijet izborom prvoga pape isusovca i prvoga neeuropskoga pape u posljednjih 1300 godina. Kardinal Jorge Mario Bergoglio, argentinski nadbiskup talijanskih korijena, uzeo je svoje papinsko ime, Franjo, prema svecu Franji od Asiza. Riječ je o vrlo simboličnu imenu, jer je Sv. Franjo bio poznat po skromnosti i siromaštvu, a papa Franjo slijedi uzorno taj put. Već su anegdotalne priče o tome kako se novi papa vozi javnim prijevozom, odbija luksuz kardinalskih prostorija u Buenos Airesu te da se nije vozio papinskom limuzinom, već minibusom s ostalim kardinalima, nakon izbora u Vatikanu. Papino ime i djela tek su simboli iza kojih stoji duboko uvjerenje u svećenički poziv. Nije zalud pritom napomenuti da je Ignacije Loyola, osnivač isusovačkoga reda, rekao da se ljubav pokazuje djelima, a ne riječima.

Papa Franjo prvi je neeuropski sveti otac nakon Grgura III. u osmom stoljeću

Važno je i to da papa nakon više od jednog stoljeća dolazi s područja izvan Europe, i to iz Latinske Amerike, koju je još papa Ivan Pavao II. prozvao Kontinentom nade, jer s 580 milijuna vjernika (40 posto svjetskoga katoličkog stanovništva), Južna je Amerika najveća utvrda katolika na svijetu. To je živ i dinamičan kontinent, koji može udahnuti novu snagu u već posustalu i agnosticiranu Europu. Osim toga, Katolička je crkva u Latinskoj Americi poznata i po snažnu socijalnom stavu, a papa Franjo u tome je bio predvodnik. Čvrsti zagovornik izjednačavanja bogatstva među ljudima i pomoći siromašnima, kardinal Bergoglio često je kritizirao južnoameričke vlade, napose u svojoj zemlji, za socijalne nepravde.

Što možemo očekivati od novoga pape? Prije svega, manje pompe, a s time vjerojatno i manje senzacionalizma koji hrani gladne oči tabloida. Više od toga, očekuju se konkretne akcije, posebno na polju socijalne pravde i misionarstva. U tome vidimo i dodir sa Sv. Franjom. S druge strane, to ne znači da će u bitnim pitanjima doći do zaokreta. Papa Franjo u nekim je pitanjima vrlo nalik svojim prethodnicima, što se tiče načela Crkve – kao kardinal bio je beskompromisan u pogledu eutanazije, smrtne kazne, abortusa, prava na život, ljudskih prava, celibata i homoseksualnih brakova. U Buenos Airesu imao je dobre odnose sa židovskom zajednicom, ali mnogi čelnici svjetskih vjera, poput muslimana ili pravoslavaca, malo zna o njemu, pa se pribojavaju da ekumenizam neće biti na vrhu njegova pontifikata. Daleko je bio i od svakidašnjice rada u Vatikanu, pa će mu zasigurno u prvo vrijeme biti potrebna veća pomoć u snalaženju u novoj ulozi. Mnoge je zabrinula i papina dob. Presedan koji je postavio papa Benedikt XVI. postavlja pitanje je li dobro birati papu starijeg od 75. godina. Bergogliu je 76 (Ratzinger je izabran sa 78 godina), a ako se i on zbog zdravstvenih razloga odluči na povlačenje, svijet bi u nekom trenutku mogao imati trojicu živih papa. Iako postoje i ta nagađanja, nije vjerojatno da će se papa Benedikt odveć upletati u rad novog pontifa.

Sva ta pitanja pokazuju da je svijetu i dalje vrlo važan smjer koji održava Katolička crkva. Papi možemo poželjeti dobro zdravlje i bistar um, uz uvjerenje da će doista pronijeti svijetom mladost, ufanje i životnost katoličanstva Južne Amerike.