Kočan u Boki

Stijepo Mijović Kočan u veljači je održao tri književne večeri u Tivtu (Donjoj Lastvi) i Kotoru, u organizaciji Hrvatske građanske inicijative i Radio-Duxa, odnosno Hrvatskoga građanskog društva te predstavio svoje nove pjesničke knjige, Samo ljubav slavi i Ode himne ne. Tom prigodom uručio je oko sto i pedeset knjiga Knjižnici Ljudevit Gaj u Donjoj Lastvi, dar hrvatskih izdavača, Matice hrvatske i drugih

Ode himne ne predstavljena je prošle godine u svibnju „u Kočana na gumnu“ u Đurinićima, o njoj je tada govorio akademik Luko Paljetak, podrijetlom također Konavljanin, dok je prije toga Samo ljubav slavi (kraći izbor autorovih ljubavnih balada, romanca, šansona i soneta, na sva tri hrvatska narječja) predstavljena u Ogranku Matice hrvatske u Grudi (Konavle). Tada su prisustvovali i neki bokeljski Hrvati o kojima je – kao o hrvatskoj narodnoj manjini u Crnoj Gori – Stijepo Mijović Kočan, kao scenarist i redatelj, u novije vrijeme na Hrvatskoj radioteleviziji objavio čak deset dokumentarnih filmova, više od pet sati programa, te je tada dogovoreno i gostovanje u Tivtu i Kotoru, kada se autor ponovno zatekne u Konavlima. To se ovih dana i dogodilo.

Stijepo Mijović Kočan na predstavljanju svojih pjesničkih zbirki u Kotoru

U Tivtu su, preciznije u Donjoj Lastvi, koja je s Tivtom spojena, 9. veljače Ode himne ne predstavili Miomir Abović, ugledni crnogorski sveučilišni profesor hrvatske narodnosti, te Adrijan Vuksanović, glavni urednik hrvatskoga Radio-Duxa. Prisustvovali su i Marija Vučinović, predsjednica Hrvatske građanske inicijative i ministrica u vladi Crne Gore, Miroslav Franović, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Crnoj Gori, Ljerka Dragičević, zastupnica hrvatske manjine u crnogorskomu parlamentu, Andre Santini, generalni konzul Republike Hrvatske u Kotoru, i brojni drugi uglednici tamošnjega političkoga i društvenog života.

Mijović Kočan tom je prigodom Knjižnici hrvatske nacionalne manjine Ljudevit Gaj u Donjoj Lastvi uručio oko sto i pedeset knjiga hrvatskih izdavača koje je sakupio u Zagrebu. Knjige su darovali: Matica hrvatska, Školska knjiga, Školske novine, Društvo hrvatskih književnika i Hrvatsko društvo pisaca.

Tjedan poslije Mijović Kočan sastao se i s učenicima dopunske škole za hrvatsku nacionalnu manjinu u Crnoj Gori te im kazivao svoje stihove Boka – moja ljepotica i druge (iz knjige za djecu E da mi je). Bio je to prvi susret nekoga hrvatskog književnika s učenicima hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori.

U Kotoru su 14. veljače u organizaciji Hrvatskoga građanskog društva Kočanove nove pjesničke zbirke predstavile Dubravka Jovanović, glavna urednica kotorskog Skala-radija, uz vrlo nadahnut ogled o Kočanovu pjesništvu, te potpisnica ovih redaka. Nazočni su bili i Nikola Bukilica, gradonačelnik Kotora, Miro Vičević, predsjednik Hrvatskoga građanskog društva, Ilija Radović, viceadmiral Bokeljske mornarice, Miroslav Marušić, direktor Skala-radija i drugi uglednici. Takav sastav slušateljstva uistinu se rijetko nalazi!

Kočanovi dolasci u Boku nisu slučajni; Herceg-Novi je, kaže, grad njegova djetinjstva, u koji je iz rodnoga doma odlazio pješice; Boka je vrlo poticajna tema njegovih stihova.

Stoga je potaknuo i znanstveni skup o hrvatskoj narodnoj manjini u Crnoj Gori, koji je 2007. i održan, također u Kotoru, u Organizaciji Istorijskog instituta Crne Gore, Hrvatskoga povijesnog instituta, Hrvatskoga građanskog društva i Matice hrvatske, a na njemu je sudjelovalo sedamdesetak znanstvenika iz Crne Gore i Hrvatske, kao i Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske. Crnogorski su mediji taj događaj popratili brojnim napisima, dok je u Hrvatskoj ostao nažalost nezabilježen. Ipak, tiskan je zbornik radova sa znanstvenog skupa, koji teme i probleme o kojima se govorilo može približiti širem čitateljstvu. Naime, kulturno i umjetničko blago hrvatske nacionalne manjine u Boki i Baru, odnosno u Crnogorskom primorju , čini oko 80 i više posto ukupnoga kulturno-umjetničkoga i povijesnoga nasljeđa današnje Crne Gore.

Stijepo Mijović Kočan nastoji preboljeti ratne rane u rodnim mu Konavlima te razvijati kulturne, umjetničke i znanstvene veze sa susjedima, a hrvatska nacionalna manjina u Crnoj Gori i njezino neprocjenjivo kulturno-umjetničko nasljeđe – uvjeren je – čvrsti su most sadašnjega i budućega suživota i prijateljstva među narodima i državama.