Hrvatska ususret Europi

Među izvođačima sve je više mladih, zainteresiranih za suvremenu, posebice hrvatsku glazbu / Nadamo se većoj medijskoj zastupljenosti / HRT je uvođenjem Trećega programa stvorio novu platformu za kulturno informiranje konzumenata umjetnosti

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, u blokovski podijeljenu svijetu, Muzički biennale Zagreb bio je jedinstveno, pa i kultno mjesto slobodnih glazbenih susreta europskoga Zapada i Istoka. Otada se štošta promijenilo, pa u globaliziranome svijetu Zagrebački bijenale sada traga za novim načinima preispitivanja nasljeđa i propitivanja aktualnih dosega takozvane Nove glazbe. O tome smo razgovarali sa skladateljem Krešimirom Seletkovićem (1974), koji je vodstvo festivala, pa i dio već dogovorenoga programa, u veljači prošle godine preuzeo od skladatelja Berislava Šipuša.

Gospodine Seletkoviću, koliko ste dugo s kolegom Đurovićem radili na programu 27. MBZ-a i jesu li neki od sadržaja bili dogovoreni i prije nego što ste preuzeli umjetničko vodstvo festivala; kako ste te naslijeđene sadržaje uskladili sa svojom vizijom festivala?

Kolega Frano Đurović i ja preuzeli smo vodstvo festivala od Berislava Šipuša prije nešto više od godinu dana. Funkcija zamjenika ministrice kulture, koju trenutno gospodin Šipuš obnaša, rezultirala je njegovim povlačenjem s mjesta umjetničkoga voditelja festivala, a kako sam ja bio dotadašnji umjetnički savjetnik, Predsjedništvo Hrvatskoga društva skladatelja povjerilo je kolegi Đuroviću i meni nastavak vođenja festivala. Idejni koncept bio je u grubim crtama već postavljen, neki kontakti uspostavljeni, tako da smo se na njega nadovezali i u konačnici ga upotpunili nekim svojim idejama i zamislima. Svakako vrijedi napomenuti da je ovogodišnji koncept festivala vezan uz pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji, pa je ovogodišnja tema EU: inside/outside. Nadali smo se da će to na određeni način biti „kulturna“ anticipacija onoga što će se dogoditi nepuna tri mjeseca poslije, a već dan nakon našega zatvaranja održat će se i prvi izbori za hrvatske predstavnike u Europski parlament. Možda će naš festival utjecati i na nečiji izbor?!...

Dobro poznajete svog umjetničkog savjetnika i skladateljskoga kolegu Franu Đurovića, na koji je način vaš ravnateljski dvojac bez kormilara utanačio precizan kurs osmodnevne bijenalske plovidbe, koja će potrajati od 6. do 13. travnja?

MBZ će u 27. izdanju trajati osam dana, a festival je koncipiran u nekoliko ciklusa koji su profilirani prema određenim smjernicama. Također, prisjetit ćemo se i nekih vrlo važnih obljetnica i određenih skladbi kojih dugo nije bilo na hrvatskim pozornicama. Ove godine MBZ izlazi izvan okvira Republike Hrvatske pa je važno istaknuti koprodukcije s teatrima iz Maribora i Novoga Sada, koje će premijerno postaviti nove predstave. Operni ansambl iz Novoga Sada predstavit će opernu jednočinku Zorana Juranića Posljednji ljetni cvijet na libreto Luka Paljetka, dok će Slovensko narodno gledališče iz Maribora postaviti balet Sande Majurec i Staše Zurovca Nychtemeron, uz koji će biti izveden i balet Boruta Kržišnika i Edwarda Cluga Pjesme za doba parenja. A mariborski operni ansambl predstavit će i antologijsku operu slovenskog ekspresionizma Črne maske Marija Kogoja. Uz navedene predstave s gostujućim teatrima svakako je važno istaknuti dugogodišnju suradnju MBZ-a s ansamblima HNK-a u Zagrebu, tako da će ove godine njihov baletni ansambl izvesti koreografiju Edwarda Cluga na glazbu Igora Stravinskog i Claudea Debussyja. Suradnje su također nastavljene i s našim dugogodišnjim partnerima, Zagrebačkom filharmonijom te Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a. S velikim veseljem mogu najaviti četiri praizvedbe djela Milka Kelemena, Davorina Kempfa, Danijela Legina i Tomislava Olivera na koncertu Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem dirigenta Luce Pfaffa te dva djela Witolda Lutosławskog i odavna neizvođenu kantatu Stanka Horvata Jama u izvedbi Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a, pod ravnanjem Aleksandra Kalajdžića. Festival će zatvoriti opera Slavuj Igora Stravinskog sa solistima, orkestrom i zborom Muzičke akademije u Zagrebu pod ravnanjem Mladena Tarbuka i u režiji Dore Ruždjak Podolski, a u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti, Akademijom likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkim fakultetom u koprodukciji s ciklusom Lisinski subotom. Jedan od zanimljivijih projekata našeg festivala jest i suradnja Cantus Ansambla i Zagrebačkoga kazališta lutaka, koja nam donosi dva djela: Pierrota mjesečara Arnolda Schönberga i Čekić bez gospodara Pierrea Bouleza, obje kao lutkarske predstave u režiji Renea Medvešeka, a pod ravnanjem Berislava Šipuša i Ivana Josipa Skendera. To su ukratko sadržaji koji će biti predstavljeni u večernjim terminima. Dakako, nabrajati sve koncerte bilo bi predugo, stoga sve zainteresirane pozivam da cjelokupan program pogledaju na internetskoj stranici MBZ-a, www.mbz.hr.

Sadržajno raznolika ponuda predstojećeg biennala, recesiji usprkos, obuhvaća tridesetak projekata; predstavite nam svoj najuži produkcijski tim.

Najuži festivalski tim čine tri producentice: glavna producentica Nina Čalopek te Marija Saraga i Milijana Linta. Za press je zadužena Vera Lončar, o tiskanim materijalima brine se Dina Puhovski, dok vizualni identitet 27. MBZ-a potpisuje Ana Nikolić Baće. Festivala dakako ne bi bilo bez potpore Ministarstva kulture, Grada Zagreba te Hrvatskoga društva skladatelja.

Tijekom festivala paralelno će teći dva koncertna ciklusa, naslovljena Inside EU, odnosno Outside EU; o kakvim je zapravo programima riječ?

Dva su odvojena ciklusa koja se izravno vežu s temom festivala EU: inside/outside. Jedan je popodnevni ciklus – Inside EU, koji će predstaviti 27 kompozicija iz 27 zemalja članica Unije. Počinje solo recitalom, nakon kojega slijede duo, trio, kvartet, kvintet, sekstet i naposljetku septet. Prvih šest koncerata predstavit će glazbu iz Unije, dok posljednji, sedmi, koncert donosi sedam praizvedbi sedmero hrvatskih autora – sedam septeta u trajanju od sedam minuta. Zanimljivost je ova: zbrojimo li brojeve od 1 do 7, dobivamo 28, znači 27 članica EU plus Hrvatska, nova članica. Cjelokupni ciklus utemeljen je na hrvatskim izvođačkim snagama. Kao svojevrsni pandan popodnevnom ciklusu, osmislili smo jutarnji ciklus – Outside EU, koji ostvarujemo u suradnji s HR projektom i Grupom za Novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić. Taj jutarnji ciklus donosi glazbu zemalja isključivo izvan Unije i Hrvatske, tako da smo pokušali na neki način ostvariti ravnotežu.

Godina 1913. obilovala je praizvedbama važnih djela, koja su se ispostavila svojevrsnim međašima pa i putokazima u daljem razvoju umjetničke glazbe; što će od svega toga biti posebno podcrtano u vašem bijenalskom programu, i – zašto?

Godina 2013. obiluje raznovrsnim obljetnicama. Neke od njih željeli smo obilježiti tako da smo u program uvrstili djela autora koji su obilježili povijest glazbe. Prije svega, tu je Igor Stravinski, čija se praizvedba Posvećenja proljeća dogodila prije točno stotinu godina. Vezano uz Stravinskog, tu je još jedna zanimljiva obljetnica, jer Igor Stravinski gostovao je na MBZ-u 1963. i time obilježavamo i pedeset godina od njegova dolaska u Zagreb. Zatim treba spomenuti i stotinu godina od rođenja Witolda Lutosławskog, čiju obljetnicu obilježavamo izvedbama Knjige za orkestar i Koncerta za violončelo koji će izvesti naša, ali i svjetska violončelistica Monika Leskovar.

Tijekom duge povijesti Muzički biennale istodobno je odgajao i novu publiku i sve pozvanije tumače nove glazbe; s kakvim izvođačkim snagama na tome planu trenutno raspolažemo u Hrvatskoj?

Uz specijalizirani ansambl za izvođenje suvremene glazbe u Hrvatskoj, Ansambl Cantus, izvođačke snage broje sve više mladih ljudi zainteresiranih za suvremenu, posebice hrvatsku glazbu. Važno je istaknuti zalaganje HR projekta koji je mladim ljudima, studentima glazbe, otvorio nove poglede prema suvremenoj glazbi. HR projekt, dapače, u zadnjih je nekoliko godina suvremenu hrvatsku glazbu približio mladim glazbenicima, što je skladatelj Mladen Tarbuk okarakterizirao kao svojevrsno glazbeno proljeće. Zanimljivo je pratiti na koji se način mladi izvođači transformiraju uz rad s autorima čiju glazbu izvode. Mislim da je to neizmjerna vrijednost koja ipak definira buduće afinitete i sklonost za novu glazbu novih generacija mladih ljudi. Uz HR projekt indikativno je spomenuti da pri Glazbenom učilištu Elly Bašić djeluje Grupa za Novu glazbu, koja također nemalo pridonosi razvoju mišljenja i oblikovanju svijesti o novoj glazbi u mladih ljudi. Uz standardne običaje izvođenja hrvatske glazbe, trud koji ulažu ostali profesionalni ansambli počeo je pokazivati prve rezultate. Zagrebačka filharmonija prvi put u povijesti ima rezidencijalnoga skladatelja, prof. Davorina Kempfa, čiju ćemo prvu skladbu u tom svojstvu predstaviti upravo na MBZ-u 2013.

Za razliku od nekih davnih MBZ-a, na kojima je sve vrilo od vrlo raznolike publike, sada nam se čini kako se s vremenom festivalska publika počela „sužavati“ na glazbeničku branšu i standardnu koncertnu publiku; što bi se moglo učiniti da ponovno bude što više novih radoznalaca? Je li marketinška strategija MBZ-a promišljana i u tome smislu?

Muzički biennale Zagreb već dugi niz godina ostvaruje uspješne suradnje s različitim in­sti­tucijama u kulturi. Primjerice, ove godine su­radnja je realizirana s Muzičkim salonom i Galerijom Kulture promjene Studentskoga centra u Zagrebu. Trudimo se pokriti izborom programa sve afinitete potencijalnih konzumenata nove, pa i alternativne glazbe, tako da MBZ nije usmjeren samo na ciljanu profesionalnu publiku. Na festivalu je zastupljen i jazz s važnom suradnjom dvaju vrhunskih jazz-pijanista, Matije Dedića i Bojana Zulfikarpašića, kao i koncertom jazz-kvarteta Damas iz Poljske.

Jeste li za 27. MBZ uspjeli osigurati iole primjerenu podršku naših elektronskih i tiskovnih medija, uvelike obilježenih poplavom estradnoga senzacionalizma i stalnim decrescendom ozbiljnih kulturnih sadržaja?

Muzički biennale Zagreb institucija je koja postoji više od pola stoljeća. Svake neparne godine u travnju glazbeni život grada Zagreba fokusiran je na velik broj glazbenih i glazbenoscenskih događaja. Ove godine nadamo se i većoj medijskoj popraćenosti pa pozivamo sve zainteresirane medije da prate tijek festivala. Svakako treba pohvaliti inicijativu HRT-a, koji je uvođenjem Trećega programa stvorio novu platformu za kulturno informiranje konzumenata umjetnosti. Nadamo se i praćenju u tiskanim medijima, ali o tome mislim da će biti pametnije govoriti nakon završetka festivala, kada se sve zbroji.

Već vam je povjereno umjetničko vodstvo još dvaju MBZ-a, koji će se održati 2015, odnosno 2017; kao skladatelju u selektorskoj ulozi zacijelo vam nije lako zatomiti vlastiti umjetnički senzibilitet i estetiku…

Na programu sljedeća dva izdanja festivala započet ćemo raditi odmah nakon završetka ovogodišnjega. Subjektivnu estetiku pokušavamo ostaviti po strani i uvelike pratimo što se događa na pozornicama svjetskih i europskih koncertnih prostora. Dakako, osluškivanje i praćenje tih zbivanja sada je udaljeno nekoliko klikova mišem i mogućnosti su zaista neizmjerne. Uvijek se postavlja pitanje financijskog aspekta, ali gledajući način financiranja kulture u svijetu, nije isključeno da se dogode suradnje nekoliko institucija i festivala kako bi se zajedničkim snagama realizirao neki od zamišljenih projekata. Ideja ima, a o mogućnostima zasad uvelike maštamo.