Filmski globus

Tjedan frankofonskoga filma u Zagrebu i Rijeci

Do nedjelje 24. ožujka u sklopu Filmskih programa u zagrebačkom kinu Tuškanac te dijelom usporedno i u riječkom Art-kinu Croatia, traje Tjedan frankofonskog filma u sklopu kojeg ambiciozniji filmofili mogu pogledati nekoliko vrlo zanimljivih i uspjelih naslova. Pored 2011. nagradom FIPRESCI u Cannesu i prošle godine trima nagradama César ovjenčane političke drame Ministar scenarista i redatelja Pierrea Schoellera, na festivalima u Buenos Airesu i Locarnu nagrađene socijalne drame Sutra rumunjskog autora Mariana Crisana te također u Cannesu nagrađene tinejdžerske drame Divovi

redatelja Boulija Lannersa, posjetitelji imaju priliku pogledati i dva od zasad tri iznimno intrigantna i nagrađivana filma mladoga francuskog autora Xaviera Dolan-Tadrosa. Scenarist i redatelj koji upravo ovih dana slavi 24. rođendan afirmirao se već kao dvadesetogodišnjak 2009. stiliziranom i zrelo režiranom, no i razmjerno pretencioznom i pomalo zamornom egzistencijalističkom pubertetskom art-dramom Ubio sam majku, kojim je iste godine na Zagrebačkom filmskom Festivalu osvojio Zlatna kolica za najbolji igrani film. Osim tog filma, publici u kinu Tuškanac i art-kinu Croatia nudi se i Dolan-Tadrosovo drugo, znatno zrelije, smirenije i zaokruženije ostvarenje, modernistička humorna romantična drama Izmišljene ljubavi. Film u kreiranju zapleta kojega se autor donekle oslanja na klasik Jules i Jim Françoisa Truffauta ugođajem, fotografijom, scenografski i kostimografski dominantno je dizajniran u stilu 60-ih godina, a prema određenim signalima (protagonisti obožavaju glumicu Audrey Hepburn, spominju se i Marlon Brando, Paul Newman i James Dean, a u soundtracku odjekuje kultna pjesma Bang, Bang popularne onodobne pjevačice Dalide) nameće se zaključak da je to desetljeće vrijeme radnje. Djelo koje nose raspoložene glumačke interpretacije, među kojima osobito vrijedi apostrofirati Monu Chokri, obiluje krupnim planovima i inteligentno umetnutim detaljima poput (lažnih?) dokumentarističkih ispovijedi nekoliko mladih ljudi o njihovim bivšim ili nikad realiziranim ljubavima, a u završnici spretno poseže za melodramskim rješenjima. U kontekstu navedenoga, Tjedan frankofonskog filma svakako zavređuje preporuku.

Djeca i Klip u kinu Europa

Na repertoar kina Europa stigla su dva zapažena, ali i precijenjena filma iz regije, na festivalima u Cannesu i Sarajevu prošle godine nagrađena egzistencijalna socijalna drama Djeca

Aide Begić (Snijeg) te naglašeno provokativan i na festivalima u Torontu, Rotterdamu i Buenos Airesu nagrađen žanrovski srodan naslov Klip dugometražne debitantice Maje Miloš. Dok Djeca nude svakako zanimljivu, sugestivnu i najvećim dijelom odlično režiranu (kamera protagonisticu praktički neprestano u hodu prati s leđa i iz profila) storiju o vrlo religioznoj Sarajki Rahimi, koja se unatoč mnoštvu problema požrtvovno skrbi o donekle problematičnu mlađem bratu Nedimu, Klip je namjerno šokantan fragmentarnom naracijom oblikovan prikaz odrastanja srpskih tinejdžera opsjednutih nasiljem i seksom, među kojima se izdvaja u depresivno obiteljsko okruženje smještena Jasna. Oba filma dijele slične slabosti, pa su tako Djeca idejno zbrkano i nejasno djelo nepotrebno opterećeno nezgrapnim umetanjem dokumentarnih ratnih snimaka, koje istodobno pokušava progovoriti i o korupciji i licemjerju u današnjem bosanskom društvu, a Klip u osnovi trivijalno i klišejima pretrpano ostvarenje oslonjeno na poetiku kontroverznoga Larryja Clarka. Navedeno ipak ne znači da oba filma nisu vrijedna gledanja, osobito ako su vam osvojene nagrade i pozornost medija orijentiri pri izboru naslova s kinorepertoara.