Biramo štit hrvatskih interesa u Uniji

Hrvatski će zastupnici na temelju iskustva rata, tranzicije, najtežih pristupnih pregovora dosad, imati priliku pokazati svoje znanje i umijeće, ali će im za uspješan posao trebati poznavanje i aktivno vladanje stranim jezicima

Hrvatska je pozvala svoje građane da 14. travnja izađu na prve izbore za Europski parlament. Bit će to prilika da građani, čija će država deset tjedana nakon toga postati 28. članica Europske Unije, pokazati koliko joj je stalo kako do Hrvatske tako i do Europe. Bit će to prilika da se odrede oni hrvatski političari koji će dostojno predstavljati ne samo Hrvatsku nego i hrvatske interese, jer Europski parlament zasad je jedino tijelo Unije, jedina institucija u kojoj sjede predstavnici koje su izabrali građani pojedinih zemalja članica Europske Unije.

U pojedinim zemljama članicama EU-a na izborima za Europski parlament znade se dogoditi da stranka na vlasti dobije manje glasova i zastupničkih mjesta, a oporba više glasova i mandata. To je vjerojatno razlog zašto izbori za Europski parlament i lokalni izbori u Hrvatskoj nisu spojeni. U Njemačkoj se primjerice redovito izbori za Europski parlament i lokalni izbori održavaju istoga datuma, kako bi se građanima omogućilo da izađu na oba izbora te da povežu europsku politiku i njezin lokalni karakter. U Bruxellesu se ne žele miješati u odluke hrvatskih vlasti o datumu održavanja izbora, no ipak, iz različitih izvora izražava se čuđenje da se Hrvatska ipak odlučila na takav korak u vremenima velike financijske i dužničke krize, i kada se gleda gdje se još može uštedjeti.

Izgledi velikih stranaka da dobiju i osvoje većinu mandata za Europski parlament uvijek su veći jer imaju uhodan sustav reklamiranja, obraćanja biračima i snažniju bazu i stranačku infrastrukturu. No isto tako dobro organizirani lokalni kandidati imaju šansu proći na izborima.

Možda je najvažnije osvojiti prve izbore za Europski parlament, jer nakon toga za zastupnike postoje velike mogućnosti da se promoviraju još više kod hrvatskih birača putem upoznavanja hrvatskih građana s institucijom Europskoga parlamenta, njihovim radom u odborima i uopće načinom donošenja odluka u Bruxellesu. Tako svaki europski zastupnik ima na raspolaganju određeni proračun za pozivanje hrvatskih građana na studijska putovanja i boravak u Bruxellesu, gdje uz potpuno pokrivene troškove putovanja i boravka oni na licu mjesta mogu razgovarati s odgovornim ljudima u različitim instutucijama EU-a, prije svega u Europskom parlamentu. Što je zemlja manja, to se više takva mogućnost pročuje. Tako je u proteklih gotovo deset godina, otkako je Malta sa svojih 400.000 stanovnika jedna od najmanjih članica Europske Unije, Bruxelles zahvaljujući malteškim europskim parlamentarcima posjetilo i upoznalo rad europskih zastupnika gotovo 20.000 Maltežana.

Biramo 12 zastupnika

Hrvatski zastupnici imat će na raspolaganju asistente koji su plaćeni iz za to predviđena proračna. Praksa je različita. Neki europski zastupnici imaju jednog ili dva asistenta u Bruxellesu, a ostale u zemlji podrijetla, dok drugi imaju u svojem briselskom uredu čak četiri asistenata, od kojih su dvoje često studenti ili apsolventi kojima je rad u Europskom parlamentu dragocjeno i zanimljivo iskustvo, posebice ako imaju priliku pratiti rad nekih od brojnih odbora u kojima je aktivan njihov zastupnik. Poželjno je da hrvatski zastupnici daju priliku mladim građanima Hrvatske da u nekoliko mjeseci upoznaju rad te europske institucije i da steknu iskustva rada u međunarodnoj okolini.

Hrvatske kandidate za Europski parlament predvode većinom dame: Ruža Tomašić, Biljana Borzan, Dubravka Šuica, dok je Ingrid Antičević Marinović skinuta s liste kandidata zbog nedovoljno dobrog poznavanja engleskoga jezika

Hrvati će na izborima dobiti zasad 12 zastupnika, a poslije će se broj smanjiti na 11, jer Europski parlament prema Lisabonskom ugovoru mora smanjiti broj zastupnika na ukupno 751, što znači da će neke zemlje poput Hrvatske izgubiti po jednoga zastupnika. No i s 11 zastupnika Hrvatska ima mogućnosti da dobro zastupa svoje interese u Europskoj Uniji.

Hrvatske promatrače imenovao je Sabor 16. ožujka 2012. Sastav promatrača po strankama odgovara rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora koji su održani u Hrvatskoj 4. prosinca 2011. Tako je u Europskom parlamentu raspored promatrača bio u sastavu: pet zastupnika SDP-a (Ingrid Antičević Marinović, Biljana Borzan, Romana Jerković, Tonino Picula, Tanja Vrbat), zatim tri zastupnika iz redova HDZ-a (Andrej Plenković, Davor Božinović i Frano Matušić) te po jedan promatrač HNS-a (Jozo Radoš), SDSS-a (Milorad Pupovac), Hrvatskih laburista (Nikola Vuljanić) te HDSSB-a (Boro Grubišić).

Predstavnici SDP-a priključili su se frakciji europskih socijalista i demokrata (SPE), promatrači iz redova HDZ-a Europskoj pučkoj stranci (EPP), a predstavnik HNS-a europskim liberalima. Zasad bez europske frakcije ostali su predstavnik HDSSB-a, SDSS-a i Hrvatskih laburista, dok je Milorad Pupovac zatražio uključivanje u rad europskih socijalista.

Poznavanje jezika nužno

U redovima hrvatskih promatrača nalaze se tri bivša ministra i jedan državni tajnik. Oni su se podijeliti kao promatrači i u 24 odbora koja pokrivaju sva područja rada Europskoga parlamenta. Hrvatski promatrači mogli su sudjelovati u raspravama, ali do članstva Hrvatske neće moći glasovati. Mogli su sudjelovati i u radu 21 bilateralnog i 16 multilateralnih izaslanstava Europskoga parlamenta.

Hrvatski su promatrači 17. travnja prošle godine bili pozdravljeni kao promatrači za vrijeme plenarne sjednice u Strasbourgu. Europski parlament ima pravo vijećati o svakom pitanju Europske Unije te većinom glasova prihvatiti prijedloge i predstaviti ih tijelima Europske unije. Nakon stupanja na snagu Lisabonskoga sporazuma Europski parlament udvostručio je svoje ovlasti s 45 na 84. Među ostalim, Europski parlament suodlučuje u gotovo svim odredbama pravosudne i unutarnje politike, poljoprivrede i ribarstva, trgovinske politike, djelomično i za područja gospodarsko-političke koordinacije te novim područjima politike kao što su zaštita od katastrofa i suradnja uprava.

I dalje Europski parlament nema ovlasti za područja putovnica i osobnih iskaznica europskih građana, za socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje, mjere prometa kapitala s trećim zemljama, olakšanje diplomatske i konzularne zaštite, oko harmonizacije poreza, jezične odredbe za pravne titule, ekološke mjere vezane uz financijske odredbe, zatim pitanja prostornog uređenja, gospodarenja zemljištima i vodama te mjerama koje se tiču izbora zemlje članice između različitih izvora energije kao i odredbe vezane uz porezna pitanja.

U predstojećoj izbornoj kampanji za Europski parlament bit će zanimljivo na koji će način sadašnji hrvatski promatrači lobirati i tražiti povjerenje birača da nastave svoj posao, ali sada kao hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu. Bit će zanimljivo koliko će se birača mobilizirati za izbore 14. travnja. Naime, unatoč važnosti koju je Europski parlament dobio u pogledu kreiranja politike, kao i u pitanjima kontrole i stvaranja sustava, u Europskoj Uniji kontakt s građanima ostao je slab. Sve manji postotak građana koji izlazi na izbore za Europski parlament pokazuje da zastupnici i institucija EP-a nisu uspjeli objasniti važnost i ulogu te jedine institucije EU-a koja ima potvrdu europskih građana.

Budući da Europska Unija radi bez vlade koja bi proizašla iz Europskog parlamenta, izravna korist izbora za Europski parlament na prvi pogled nije jasna građanima Europske Unije. Prisila na pronalaženje sporazuma između frakcija prilikom glasovanja i prihvaćanja amandmana u procesu donošenja zakona otežava stvaranje stranačkopolitičkih stajališta.

I na koncu još i podatak da hrvatski promatrači nisu primali plaću ili dodatke od Europskog parlamenta, već da ih je dosad plaćao Sabor. Europski parlament jedino je plaćao dnevnicu za sudjelovanje u radu, koja pokriva troškove smještaja i hrane. Nadoknađeni su samo još troškovi putovanja.

Gospodarski i kulturni interesi

Što će raditi hrvatski zastupnici? Prije svega oni će zastupati Hrvatsku, a u okviru svojih mogućnosti pratiti sve ono što se radi oko direktiva te provjeriti, popratiti i postaviti pitanje: što ova ili ona direktiva donosi mojoj zemlji, a gdje bi možda mogla nanijeti štetu. Hrvatski parlamentarci u svoj rad unose i posebnosti svoje zemlje. Svaka zemlja ima različite tradicije i Europska je Unija shvatila da se one moraju poštivati. Hrvatski zastupnici morat će voditi računa da budu zastupljeni kako gospodarski tako i kulturni interesi Hrvatske. Tu postoje i područja koja su osjetljiva, a i kod takvih pitanja očekuje se prinos i aktivno sudjelovanje hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu.

Hrvatski će zastupnici na temelju vlastitog iskustva zemlje koja je prošla rat, tranziciju, natježe pristupne pregovore do sada, imati priliku pokazati svoje znanje i umijeće, ali će im za uspješan posao trebati još nešto – poznavanje i aktivno vladanje stranim jezicima. Poznavanje stranih jezika, prije svega barem jednog od velika tri europska jezika, engleskog, njemačkog ili francuskog, u EP-u je nešto bez čega je nezamisliva učinkovitost europskog parlamentarca. Ukoliko želite da se dobro umrežite, ako želite lobirati za neko važno pitanje od velikog interesa za Hrvatsku, ako želite u tom kontekstu dati intervju stranim novinama, bez velikih stranih jezika aktivno djelovanje vrlo je ograničeno. Nepoznavanje stranih jezika, koji su glavni instrument za uspješno obavljanje posla u instituciji u kojoj će s hrvatskim biti 24 službena jezika uz tri radna (engleski, njemački i francuski), uvelike otežava posao svakoga zastupnika, dovodi do frustracija, jer je komunikacija s ostalim europskim zastupnicima ograničena i ovisna o prevoditelju.

*****

Izvješća i monitoring do punopravnoga članstva Hrvatske

Uskoro će Europska komisija predstaviti svoje monitoring-tablice i izvješće o Hrvatskoj i očekuje se da će one biti pozitivne, posebice o pitanju nastavka reformi i ispunjavanju svih zahtjeva iz poglavlja 8 – Tržišno natjecanje i 23 – Pravosuđe i temeljna prava. Hrvatska se sve do članstva u Europskoj Uniji mora konzultirati s Bruxellesom i izvještavati o svemu što poduzima u onim područjima koja su pod posebnim nadzorom do pridruživanja Europskoj Uniji. To su prije svega područje tržišnog natjecanja, dakle privatizacija ili likvidacija hrvatskih brodogradilišta, ali i drugih velikih tvrtki. Zatim je od velike važnosti što Hrvatska poduzima u područjima obuhvaćenim poglavljem 23, dakle pravosuđu i temeljnim pravima. Drugim riječima, Hrvatska mora konzultirati i opširno izvijestiti Bruxelles o svim koracima koje poduzima u privatizaciji ili likvidaciji hrvatskih brodogradilišta kao i u području reforme pravosuđa te nastavka reforme državne uprave.

Čitav niz pitanja ostaje i hrvatskim građanima, primjerice kako će izgledati Europska Unija u trenutku kada Hrvatska postane 28. članica Unije. Hoće li tada EU biti u fazi riješenog pitanja dužničke krize ili će se nalaziti usred spašavanja još jedne članice od stečaja, nakon što je to učinila s Grčkom? Globalizacija i novi izazovi s kojima je suočena Unija i svaka pojedina članica, a od sredine 2013. i Hrvatska, zahtijeva od političkih elita, ali i građana zemalja članica da postavljaju pitanja, daju odgovore i traže rješenja na temelju postojećih Europskih ugovora. Posla je mnogo, ne samo za Hrvatsku do članstva u EU već i za sve europske partnere i vodeće odgovorne političare Europske Unije.