Uzbudljivo glazbeno proljeće

Svake druge godine s nestrpljenjem iščekujemo središnji festival suvremene glazbe u ovom dijelu Europe, Muzički biennale Zagreb. Nakon što je proslavio 25. rednu brojku i 50. obljetnicu postojanja, okrenuo se propitivanjima novoga konteksta naše zemlje na pragu pridruživanja Europskoj Uniji. Slučajna podudarnost da je ovogodišnji redni broj festivala ujedno i broj sadašnjih zemalja članica zajednice, u koju bismo 1. srpnja trebali uploviti, dao je umjetničkim voditeljima povod da ispolitiziraju kontekst Nove glazbe.

Plakat 27. muzičkog biennallea Zagreb

Pojam je upotrijebljen u sintagmi pisanoj velikim slovom N premda se to kosi s gramatikom hrvatskoga jezika, prema definiciji koju daje akademik Nikša Gligo još u svojoj knjizi Problemi Nove glazbe 20. stoljeća godine 1987. Po njemu se Nova glazba razlikuje od bilo koje novostvorene glazbe po svojem inovativnom, avangardnom i eksperimentalnom aspektu koji se javlja u stvaralaštvu pripadnika Nove bečke škole. Upravo se stogodišnjom poviješću Nove glazbe u šire interpretiranu smislu i bavi program Biennalea koji je inicijalno osmislio njegov bivši umjetnički voditelj Berislav Šipuš, koji je s tog mjesta odstupio zbog nove funkcije doministra kulture RH. Sukladno izboru predsjedništva organizatora, Hrvatskoga društva skladatelja, program je dao u ruke svojim nasljednicima, skladateljima mlađe generacije, Krešimiru Seletkoviću kao umjetničkom ravnatelju i Frani Đuroviću kao umjetničkom savjetniku, zatražio je da se zadrži njegova programska okosnica usmjerena na glazbenu referenciju ključnog trenutka za politički, socijalni i ekonomski razvoj Hrvatske. Prema tome, možemo reći da se Muzički biennale poput mladenke ove godine uresio nečim starim (glazbom nastalom točno prije stotinu godina), nečim novim (nizom novih narudžbi), nečim posuđenim (baletno-opernim koprodukcijama iz regije) i nečim plavim (zastavom Europske Unije na kojoj bi Hrvatska trebala postati 28. žuta zvjezdica). Europski je kontekst naše zemlje ovdje smješten između političke i zemljopisno-regionalne zajednice, kroz programe s jedne strane glazbe iz zemalja članica EU (ciklus MBZ/INSIDE), s druge zemalja izvan nje (ciklus MBZ/OUTSIDE), a s treće pak iz zemalja regije. Poglavito se ključne programske koprodukcije glazbenoscenskih djela, kako je to prije dvije godine bilo ostvareno s hrvatskim narodnim kazalištima iz drugih gradova izvan Zagreba (Osijek, Rijeka i Split), sada odvijaju sa sličnim nacionalnim institucijama iz Slovenije i Srbije. U šarolikom spletu cjelodnevnih zbivanja različitih profila, koje definiraju glazbu „unutar i izvan Europe“, središnji je niz večernjih koncerata i glazbenoscenskih djela koji donosi jednu večer velikog baleta, jednu večer komornoga baleta, jednu opernu praizvedbu, dvije povijesne opere tzv. Nove glazbe te dva simfonijska koncerta.

Festival se na svečanoj večeri otvaranja u subotu (6. travnja) referira ne samo na skladbe nastale prije točno 100 godina nego i na činjenicu da je prošlo točno pedeset godina od dolaska Igora Stravinskog na zagrebački Biennale (1963). U koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu Zagrebački će balet izvesti dva kraća baleta Claudea Debussyja (Šest antičkih epigrafa iz 1914. te U bijelome i crnome iz 1915) i jedan Stravinskog (Posvećenje proljeća iz 1913) uz dva klavira i koreografiju Rumunja Edwarda Cluga, inače ravnatelja Mariborskog baleta. Druge večeri u Zagrebačkom kazalištu lutaka na repertoaru su dvije svojevrsne monoopere nositelja Nove glazbe u užem smislu, Arnolda Schönberga (Pierrot Lunaire iz 1912) i Pierrea Bouleza (Čekić bez gospodara iz 1955) u izvedbi dviju mezzosopranistica Martina (Gojčeta Silić i Borse), a u režiji Renea Medvešeka i uz sudjelovanje lutkarskog ansambla ZKL-a.

Treći je dan Biennnalea (8. travnja) rezerviran za praizvedbu novonaručene opere Zorana Juranića (koji je i predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja) u koprodukciji sa Srpskim narodnim pozorištem u Novom Sadu (Posljednji ljetni cvijet) prema istoimenom tekstu radiodrame Luke Paljetka iz 1989. Djelo će izvesti ansambl novosadskoga SNP-a pod dirigentskim i redateljskim vodstvom autora. Sljedeće su večeri na repertoaru dva komorna baleta u koprodukciji s mariborskim Slovenskim narodnim gledališčem i njegovim baletnim ansamblom, u dvjema različitim koreografijama: Pjesme za doba parenja slovenskoga skladatelja Boruta Kržišnika koreografira već spomenut ravnatelj Mariborskog baleta Edward Clug, dok će praizvedbu novoga djela naše Sande Majurec (Niktemeron) koreografirati Staša Zurovac. Ansambl mariborskoga SNG-a zadržat će se u Zagrebu i sljedeći dan te u zagrebačkom HNK-u izvesti operu Črne maske Marija Kogoja iz 1929, koja je prošle godine izvedena u Mariboru kao Europskom gradu kulture. Simfonijske su večeri rezervirane za uobičajene dane u sezoni naših velikih orkestara. Simfonijski orkestar HRT-a u svojem Majstorskom ciklusu u četvrtak izvodi dva djela Witolda Lutosławskog (Knjiga za orkestar i Koncert za violončelo s Monikom Leskovar) te kantatu Jama Stanka Horvata u izvedbi višestruko nagrađivana basa Gorana Jurića, člana Bavarske državne opere u Münchenu. Zborom i simfoničarima HRT-a tom prigodom ravna nažalost na našim koncertnim podijima nepravedno zanemaren hrvatski maestro s njemačkom adresom Aleksandar Kalajdžić.

Koncert Zagrebačke filharmonije u petak 12. travnja večer je praizvedbi pod dirigentskim vodstvom staroga bijenalskog suradnika, talijanskog maestra Luce Pfaffa: dok su po narudžbi MBZ-a nova djela pisali Milko Kelemen, Danijel Legin i Tomislav Oliver, na prijedlog orkestra svoj je novi klavirski koncert stvorio Filharmonijin prvi rezidencijalni skladatelj Davorin Kempf.

Svečano zatvaranje 27. MBZ-a proteći će opet u znaku Igora Stravinskog, ovaj put u dahu mladenačke energije: s time se poklapa ovogodišnja operna produkcija Muzičke akademije u Zagrebu, koja donosi operu Slavuj iz 1914, kojom se na opernu scenu redateljski ponovno vraća Dora Ruždjak Podolski, a glazbeno je predvodi dirigent Mladen Tarbuk. Rakošna mladenka (27. MBZ) zasigurno će privući mnoge ženike (publiku). Očekuje nas uzbudljivo glazbeno proljeće.