U potrazi za istinom

Shvativši vlastito čuđenje i spoznajni impuls, u punom smislu tih riječi, Đuro je Vidmarović djelima Hrvati Boke kotorske kroz povijest (sjećanja i zaborav) te Hrvatsko-židovske teme upotpunio književni velesvijet, možda ne potpuno novim temama, ali zasigurno drukčijim i originalnim pogledima. U tom su smislu Zvonimir Janović, Ljiljana Dobrovšak, Nevenka Nekić i Spomenka Podboj interdisciplinarnim pristupom predstavili i ocrtali puninu i smisao autorovih knjigâ.

S predstavljanja u Matici / Snimio Mirko Cvjetko

Dvije knjige nemaloga broja stranica obogatile su duh, kao i ručak tijelo, točno u podne posljednjega dana veljače, i to u Velikoj dvorani Matice hrvatske. Zvonimir Janović prolistao je riječju pred publikom pedeset naslova knjige Hrvati Boke kotorske kroz povijest (sjećanja i zaborav), posebno napomenuvši kako je sadržaj obogaćen i sa 76 fotografija. Janović je vrlo jednostavnim govorom ukazao na ne tako jednostavnu povijest Boke kotorske, a (re)aktualizirao ju je podsjetivši na dobre odnose Hrvatske i Crne Gore. Osim što se u po(r)uci i ohrabrenju sjedinio s autorom, sjedinjuje ih i interdisciplinarna preglednost. Doktorica znanosti koja se bavi židovskim temama u Hrvatskoj, Ljiljana Dobrovšak, istaknula je važnost knjige započevši izlaganje pitanjem: Zašto se Đuro Vidmarović posvetio izučavanju židovske tematike? Naglasivši kako autoru naslov takve tematike nije prvi, nego jedan u nizu, doktorica Dobrovšak preglednim je i živopisnim objašnjavanjem priloga, uz kratke vlastite osvrte, davala odgovor na postavljeno pitanje. Posebno je istaknula i 150 slikovnih priloga te 348 bilježaka u knjizi Hrvatsko-židovske teme iznijevši vrlo precizno podatke o prilozima. Nevenka Nekić knjizi je pristupila posve intimno. Iznijela je pjesničku dimenziju knjige, ali i pjesničku dimenziju autora kao prevoditelja židovskih pjesnika, istaknuvši kako ne smijemo zanemariti pedagoški aspekt knjige, jer nas Vidmarović u njoj uči i o židovskim riječima. Nevenka Nekić nije zaboravila spomenuti kako je autor, tekstom i riječima, uspio potpuno sačuvati i opisati bogatu židovsku baštinu. Iako samo usput spomenuvši autorov prijevod Partijsko zlato Igora Buniča, ponovno je publici približila veličinu i rad Đure Vidmarovića.

Izd. Spiritus Movens, Kutina, 2011.

Izd. Hrvatska krovna udruga Dux Croatorum, Tivat, 2011.

Spomenka Podboj svojim je, kako ih je nazvala, impresijama na preskokce, skupu dala toplu notu. Spisateljica je bila u Jeruzalemu, i to se iskustvo moglo iščitati kao snažno polazište dojmova. Kao i Ljiljana Dobrovšak, istaknula je 348 bilježaka, malih eseja, bez kojih ne bismo mogli pratiti knjigu. Pred kraj je skupa Dragutin Pasarić, na Vidmarovićevu zamolbu za kratki osvrt, upozorio kako čitanjem treba osluškivati to býlo određenoga zajedništva Hrvata i Židova. Posljednju je riječ imao sam Vidmarović, koji je završio vrlo poučno, upozorivši na važnost istine, koja nam nikako ne može štetiti.